KTM 790 Duke protiv Triumph Trident 800 2026 na testu

Na papiru bi se pitanje moglo brzo odgovoriti: Triumph Trident 800 nastupa s više snage i zapravo igra u klasi iznad KTM-a. Strogo gledano, mali Trident 660 bio bi logičniji protivnik za 790 Duke. Ali papir je strpljiv. Oba motocikla imaju gotovo 800 kubika, a po obrtnom momentu su čak i gotovo izjednačeni. I upravo tu postaje zanimljivo.

Jer dok Triumph za 2026. postavlja Trident 800 kao novi roadster s klasičnijim oblicima, okruglim farom i mekšim linijama, i 790 Duke je opsežno unaprijeđen. Ergonomija, šasija i kočnice su nove odnosno prerađene, poznati redni dvocilindraš prilagođen je za Euro 5+.

Koliko različiti mogu biti motori od gotovo 800 kubika? Prilično različiti. Redni trocilindraš Triumpha proizvodi 115 KS i 84 Nm i ponaša se tačno onako kako se od dobrog triple-a i očekuje. Dole je nekompliciran, u sredini snažan, a gore ima dovoljno okretnosti da zapjeva poznatu pjesmu trocilindraša. Može se opušteno voziti kroz grad, mirno ubrzavati iz naseljenog mjesta, a na planinskom prevoju ipak dobro puni gas. Snaga nije samo u vršnoj snazi. Radi se o čistoj, dostupnoj isporuci snage. Motor sve čini jednostavnim.

A KTM? Dolazi sa 95 KS i čak 87 Nm. Za razgovor u kafiću nedostaje 20 KS, ali na cesti to boli mnogo manje nego što se misli. Otprilike od 2.500 do 3.000 o/min dvocilindraš počinje čisto raditi, nakon čega zaista lijepo gura upravo u donjoj i srednjoj polovini broja obrtaja. Iz uskog oštrog zavoja Duke zato ne treba vršnu snagu koja pomjera planine. Gas, obrtni moment je tu, sljedeći zavoj.

Tek kada se motor dalje turira, triple pokazuje svoje dodatne rezerve. Triumph gore jednostavno doda još malo, dok kod KTM-a zabava ranije prestaje. U normalnim zavojima ipak se često krećete tačno tamo gdje dvocilindraš igra svoje najbolje karte.

Razlike se nastavljaju kod mijenjanja brzina. Triumph isporučuje quickshifter serijski i podesio ga je vrlo meko. Brzine prolaze glatko, a da vam se pri svakom prebacivanju ne premeste vratni pršljenovi. To savršeno pristaje ostatku motocikla: nekompliciran, dostupan i gladak.

Kod KTM-a quickshifter se plaća posebno. Ipak ga preporučujemo. Već kod prvog 790 Duke 2018. godine motor i quickshifter činili su prilično uspješnu kombinaciju. I danas ovaj tvrđi, mehaničkiji osjećaj mijenjanja brzina savršeno pristaje Dukeu. Ubaci brzinu, sljedeća brzina, a pri usporavanju možda još i drsko praskanje prilikom usporavanja ili promjene brzine iz auspuha - KTM od toga pravi malu predstavu.

Zapravo bi skuplji Triumph trebao odneti prevagu kod elektronike. Ali to čini samo djelimično. Oba motocikla rade sa 6-osnom IMU jedinicom i time imaju sigurnosne sisteme ovisne o kutu naginjanja. Kočnica u zavoju i kontrola proklizavanja ovisna o kutu naginjanja postoje na obje strane, uz to dolaze i različiti načini vožnje. Kod zaista važnih sigurnosnih funkcija jeftiniji KTM stoji iznenađujuće dobro.

Triumph serijski dodaje još i tempomat i quickshifter. Kod KTM-a se takve funkcije mogu dodati uz doplatu. Ipak, raniji demo-mod je prošlost, ali princip ostaje: ko želi Duke sa svim tehničkim slasticama, mora posegnuti za policom dodatne opreme.

Kod zaslona se igra okreće. 5-inčni TFT KTM-a je pregledan, dobro čitljiv i relativno intuitivan za upravljanje. Pogledate i nađete šta tražite. Kod Triumpha je opet poznata kombinacija LCD i TFT zaslona u kokpitu. Funkcioniše. Sve važne informacije su tu. Ali lijepo ili posebno intuitivno upravljanje to definitivno nije. Baš zato što je Trident inače postao zaista lijep motocikl, ova jedinica djeluje pomalo kao očigledna ušteda na inače uspješnom motociklu.

Kod šasije poređenje konačno postaje studija karaktera. Triumph se oslanja na Showa. Naprijed radi upside-down vilica kod koje se mogu podesiti kompresija i povrat, i pozadi se može podešavati. U osnovnom podešavanju Trident ipak ostaje na udobnijoj strani. Stabilno leži u zavoju, čisto drži liniju i lijepo se vodi kroz radijus. Istovremeno dovoljno amortizuje da duga dnevna tura ne postane fizioterapeutska mjera.

KTM ide u drugom smjeru. WP takođe isporučuje podesivu šasiju, pri čemu se kompresija i povrat na vilici mogu ugodno mijenjati preko malih točkića. Alat za to nije potreban. Prije svega, osnovno podešavanje je čvršće i direktnije.

2018. godine KTM je 790 Duke nazvao skalpelom. Ime i dalje odgovara. Može li se time potpuno odvojiti od Tridenta u zavojima? Ne. Razlika nije tako ogromna. Ali najkasnije na neravnom asfaltu primjećujete da Triumph dozvoljava više pokreta, dok Duke jače stavlja naglasak na preciznost i neposrednu povratnu informaciju. Ko želi agresivnije kočenje u zavoju i osjetiti više pritiska na prednjem točku, brže će se osjećati kao kod kuće na KTM-u. Ko traži pošten kompromis između tempa i udobnosti, dobija ga na Triumphu.

Sa mojih oko 1,75 m sjedim na Triumphu vrlo uspravno. Upravljač je relativno visok, trougao sjedenja je opušten, a kut koljena ne daje razloga za pritužbu. I prema gore oko rezervoara i koljena ostaje dovoljno prostora. Uz to dolazi solidno tapacirano sjedalo. Ukratko: sjedneš i voziš.

KTM je ranije bio mnogo radikalnije prilagođen prednjem točku. Sjedjelo se gotovo na glavi upravljača i time se dobijalo puno osjećaja fronta, ali nije svako želio provesti svoju nedeljnu turu u stalnom napadačkom stavu. Za 2026. KTM je upravo tu intervenisao. Novi upravljač, sprijeda uži i nešto jače tapaciran sjedalo te veći razmak između upravljača i rezervoara čine osjećaj sjedenja klasičnijim i pristupačnijim.

Potpunim gentlemanom Duke zato ne postaje. I dalje se pomalo naginje ka prednjem točku, dobija se više pritiska na front, a time i više osjećaja za ono što prednja guma trenutno radi. Sportskije je, ali opet ne neugodno radikalno. Baš tako se to voli!

Rado bih uradio konačan test kočenja u direktnoj izmjeni između oba motocikla. Upravo to u ovom slučaju nije bilo moguće, jer je KTM u vrijeme snimanja još uvijek bio na press-lansiranju. Iz pojedinačnih vožnji ipak ostaje jasna slika: obje kočione instalacije funkcionišu dobro i obje nisu nepotrebno oštro podešene. To odgovara namjeni, jer ni Triumph ni KTM ovdje ne žele privući samo iskusne vozače koji maksimalno naginju u zavojima.

I početnici i oni koji prelaze s drugih motocikala trebali bi se osjećati dobro. Kočnica koja pri prvom kontaktu s ručicom odmah pokušava zaustaviti rotaciju Zemlje ovdje bi bila neprikladna.

Sada bi se moglo pomisliti: Triumph ima više snage, serijski quickshifter i tempomat - dakle finansijski će biti zaista ružno. Nije baš tako loše. U Njemačkoj Triumph Trident 800 košta gotovo 9.700 eura, KTM 790 Duke gotovo 8.700 eura. Time je razlika oko 1.000 eura između motocikala. Ipak, kod Dukea treba uzeti u obzir da se quickshifter i tempomat moraju dodatno platiti.

I upravo zato ne treba porediti samo golu osnovnu cijenu. Ko opremi KTM u skladu s tim, dio njegove cjenovne prednosti se topi. Aktuelne cijene možete pronaći ovdje: Kupite KTM 790 Duke i Triumph Trident 800.

Šta dakle ostaje nakon ovog pomalo čudnog poređenja?

Triumph Trident 800 je za mene elegantan roadster. Njegov triple radi glatko, prekrasno pjeva, gore ima više rezervi, a ipak se može voziti potpuno opušteno. Šasija dozvoljava sportske vožnje, ali udobnost ne stavlja u drugi plan. Položaj sjedenja, serijska oprema i mekani quickshifter uklapaju se u tu sliku.

KTM 790 Duke je drskiji motocikl. Njegov dvocilindraš s 87 Nm snažno udara upravo dole i u sredini, čvršća šasija zahtijeva napad, a položaj sjedenja vas približava prednjem točku. Za 2026. postao je pristupačniji, a da nije bacio preko palube svoj stari karakter skalpela.

Koji je bolji? To neuobičajeno jako zavisi od toga šta smatrate dobrim naked bike-om. Ko poslije posla želi secirati zavoje, definitivno treba voziti KTM. Ko pak povezuje sportivnost s više smirenosti, udobnosti i tim veličanstvenim triple motorom, vjerovatno će sletjeti na Triumph.