Ducati DesertX 2026 test: ljubav nakon tri dana?

Vrele noći u Španiji su lijepe, ali nisu nužno najbolja osnova za dugoročnu vezu. Na, kao i uvijek, prilično kratkoj prvoj prezentaciji u španskoj Almeriji nova DesertX me oduševila. Ali da li strast ostaje i nakon duže avanture? Sada se avanturistički motocikl s prednjim točkom od 21 inča mora dokazati kod kuće: tri dana, dvije noći, oko 170 kilometara puta od Wiener Neustadta preko Beča, a zatim šarolika mješavina uskih cesta, lošeg asfalta i legalnih makadamskih dionica. Kao baza nam služi MoHo Gasthof-Pension Drei Hacken u Yspertalu, gdje domaćin Andi pored dobre hrane daje i vrhunske savjete za rute. Do u Austriji izuzetno rijetkih, legalnih (!) i prilično skrivenih makadamskih puteva vodi nas profesionalac za navigaciju Jakob Weinknecht. Ovdje DesertX ne mora samo lijepo stajati ispred hotela, već i funkcionisati kao avanturistički motocikl. Ostaje li nakon španskog flerta prava ljubav?

Put do odredišta najprije odgovara na neseksi, ali važno pitanje pogodnosti za duge relacije. Sjedalo i kut koljena su me u Španiji još brinuli, ali nakon otprilike dvosatne etape autoputem nema ni žuljeva ni bolova. Ni sportski podešen ovjes ne lupa preko oštećenja austrijskih kolovoza, a DesertX ostaje stabilna pri brzim promjenama trake. Uprkos više od 35 stepeni ne smetaju mi ni toplota motora ni vibracije. Utrnule ruke izostaju. Serijski tempomat takođe pomaže pri krstarenju. Samo zaštita od vjetra ostaje osrednja. Pri mojih 1,85 metara turbulencije glasno udaraju u kacigu i ramena, iako nosim čepiće za uši. Montirani Adventure vjetrobran nije podesiv. Ko često vozi autoputem i osjetljiv je na buku vjetra, vjerovatno će morati dokupiti drugi - čak i ako bi viši vjetrobran mogao malo pokvariti lijepi rally izgled prednjeg dijela.

Testastretta V2 koji je dosad kucao u DesertX imao je više oštrih ivica i izraženiji udarac. Ko, poput kolege Schaafa, voli sportsku vožnju i sirovije motore, mogao bi za njim žaliti. U uskim zavojima, u naselju i na sporim makadamskim oštrim zavojima novi Ducati V2 ipak pokazuje zašto je zamjena u zbiru dobitak. Njegovih 890 cm³, 110,3 KS i 92 Nm nisu samo brojke za tehnički list. Već na niskim obrtajima čisto reaguje na gas, ne trese uvrijeđeno vozača ni kad slučajno ubacite previsok stepen prijenosa, a s kraćim prijenosom ipak spremno ispaljuje iz zavoja. Gore, zahvaljujući varijabilnom upravljanju ventilima, dodaje još jednu dozu. Zvuk ostaje u skladu s Euro 5+, ali se čuje prijatno brujanje. Nakon tri dana ovaj motor ne djeluje bezlično, nego iznenađujuće svestrano: dolje dobroćudan, gore živahan i upravo zato prokleto prikladan za avanturistički motocikl.

Na našem testnom motociklu nalazi se Metzeler Karoo 4, a ova 50/50 guma odlično odgovara mješovitom programu. Na makadamu svojim izraženim blokovima šare gradi držanje (drška) koje uliva povjerenje, na asfaltu se kotrlja bez pretjeranih vibracija i iznenađujuće motivisano ulazi u zavoj. Pri velikom nagibu naravno se osjeti da blokovi rade, a 110 konjića može itekako preopteretiti zadnji točak. Granica se ipak najavljuje predvidivo. Ostalo hvata fino podešena elektronika. Kontrola proklizavanja reguliše tako glatko da se njena intervencija ponekad primijeti samo po izostanku ubrzanja. Kad se motocikl ponovo uspravi, ona oslobađa snagu. Enduro i Rally način vožnje, ABS u zavojima i ostali sistemi kontrole mogu se opsežno konfigurisati. Gotovo previše glatko, moglo bi se reći. Gdje je tu efekat učenja?

Jedan veliki izuzetak kvari elektronski sjaj. Ducati Quick Shift 2.0 više nema senzor spolja na polužju mjenjača, već u mjenjaču. To bi trebalo raditi preciznije, ali je kod mene više puta reagovalo preosjetljivo. Prije svega pri prebacivanju iz druge u treću brzinu, povremeno i u drugim brzinama, sistem je naglo prekidao potisak. Brzina je ušla, ali prekid paljenja traje naizgled vječno. U nagibu to plaši. Ducati mi je ovaj fenomen, primijećen već na prezentaciji, objasnio time da vozač mora čisto zadati impuls promjene i ne smije predugo držati čizmu na poluzi. Možda. Na tri druga motocikla ovog uporednog testa, Honda Africa Twin, CFMoto 1000MT-X i Husqvarna Norden 901, to mi se ipak nije dogodilo. Ako sistem funkcioniše samo uz stopostotno savršeno stopalo, nedostaje mu u svakodnevici malo tolerancije na greške.

Što se tiče potpuno podesivog KYB ovjesa, moja ocjena je naprotiv jasno pozitivna. On je na sportskijoj strani i ne krije podlogu ispod debelog komfornog pokrivača. Upravo to volim: osjeti se šta se dešava ispod guma. Ipak, podešavanje na našoj turi nikad nije postalo neugodno. Solo i s laganim prtljagom za dvije noći nudilo je dovoljno komfora, a da ne omekša pri brzom gutanju zavoja. S punim putnim opterećenjem ili osjetljivim suvozačem vjerovatno bi trebalo dodatno podesiti. To nije bio dio ovog testa. U zavojima se čvrsta osnovna postavka isplati. DesertX se precizno postavlja na liniju, ostaje stabilna i pruža mnogo osjećaja za prednji točak. Njena ergonomija takođe pogađa dobru sredinu: niti sjedite izloženo na motociklu, niti duboko u njemu. Pri opuštenoj vožnji ruke ostaju bez pritiska, a pri brzoj vožnji dovoljni su lagani nagib gornjeg dijela tijela naprijed i ispruženi laktovi za više osjećaja za prednji kraj. Veliko zadovoljstvo u zavojima!

Brembo sistem pogađa isti uspješan srednji put. Naprijed čeka jasna točka pritiska s dovoljno ugriza za brzi asfaltni program, a da na rastresitoj podlozi ne postane pregrub. Tako se na cesti može ozbiljno kočiti, a na makadamu ipak fino dozirati. Samo zadnja kočnica zahtijeva prilično mnogo hoda poluge prije nego što nastupi osjetno usporavanje. To je kukanje na visokom nivou, ali kod skupog avanturističkog motocikla nije sasvim beznačajno.

Pod Jakobovim vođstvom vozimo i nekoliko legalnih makadamskih puteva. Oni pripadaju neobjavljenoj ruti TET Austrija i možda nisu pravi off-road, ali su ipak nešto grublji i zahtjevniji od izravnatih makadamskih autoputeva. Kao i u Španiji, i ovdje je DesertX na rastresitoj podlozi pravo zadovoljstvo. Bila je to i ranije, ali motor je sada još pitomiji, s jačim okretnim momentom i zato meni zabavniji. Nikad ne radi neravnomjerno, već daje precizan potisak kad se zatraži. Tome se dodaju odlična ergonomija, moćan ovjes i zrela elektronika, koja po želji razapne široku sigurnosnu mrežu ili se drži po strani. Sve u svemu, DesertX djeluje tako skladno jer motor, ovjes, ergonomija, gume i sistemi kontrole sjajno rade zajedno. Nije udobna nosiljka, a ni nervozna sportska sprava na štulama. Ostaje Ducati koji voli brzu vožnju, ali s novim motorom spore i nezgodne dionice čini znatno opuštenijima od svoje prethodnice.

U Njemačkoj DesertX počinje od 16.390 eura plus troškovi isporuke. To je konkurentno u okruženju snažnih avanturističkih motocikala. U Švajcarskoj Ducati navodi 18.290 franaka. Za Austriju osnovna cijena trenutno iznosi 19.995 eura. Za to je u velikoj mjeri odgovoran dodatni porez NoVA, koji se obračunava na osnovu potrošnje. To na austrijskom tržištu podiže i letvicu. Za gotovo 20.000 eura DesertX si teško može dozvoliti izgovore za osjetljivi quickshifter i osrednju zaštitu od vjetra. Srećom, vozi dovoljno odlično da se ove male problematične zone prilično brzo previde. Ipak, preporuka za kupovinu više nego obično zavisi od zemlje. U Njemačkoj paket djeluje privlačno, u Austriji traži znatno deblji novčanik i više ljubavi prema Italijanki.

Ključno pitanje je nakon tri dana odgovoreno: moje oduševljenje iz Španije nije bio kratki ljetni flert. Ducati DesertX 2026 zna voziti autoputem, iako zaštita od vjetra nervira. Uske, grbave ceste savladava s divnom preciznošću. A na makadamu manje iskusnim enduristima olakšava život jer motor i elektronika ne kažnjavaju svaku malu grešku, dok istovremeno iskusnim terenskim majstorima nudi jako mnogo performansi i avanturističkog duha. Stari Testastretta je imao više V2 brrapapap, ali novi motor kao cjelokupan paket bolje pristaje ovom motociklu. Osjetljivi quickshifter ostaje najizraženija tehnička slabost, a austrijska cijena najtvrđa prepreka. Ko traži plišanu putnu nosiljku, naći će prikladnije motocikle. Ko rado aktivno vozi na asfaltu i van njega, a pritom ne želi stalno da se bori s mušičavim motorom, ovdje će naći prokleto svestranu životnu saputnicu.