Ko traži Kawasaki Ninja 650 od 2006. godišta, mora najpre da napravi mali izlet u Kawasakijevu nomenklaturu. Od 2006. do 2016. godine 650-ica sa oplatom se u Evropi zvala ER-6f, a tek 2017. je zvanično postala Ninja 650. Tehnički se, međutim, kroz celu porodicu modela provlači crvena nit: tečno hlađeni paralelni dvocilindrični motor zapremine 649 cm³, koji nikada nije hteo da glumi mali supersportski motor, već je bodove skupljao dostupnom isporukom snage, preglednom tehnikom i upotrebljivošću u svakodnevici. Godine 2009. usledilo je prvo osvežavanje modela, a 2012. znatno veći zahvat sa novokonstruisanim ramom, prerađenim usisom i izduvnim sistemom, kao i izmenama na vešanju i ergonomiji. Generacija iz 2012. prilično je dobro sažela osnovnu ideju ER-6f. Dvocilindraš je davao 72,1 KS pri 8.500 o/min i 64 Nm pri 7.000 o/min, rezervoar je primao 16 litara, a gume su ostale 120/70 ZR17 napred i 160/60 ZR17 pozadi. Motocikl je izgledao prilično sportski, ali je ergonomski i po vešanju namerno ostao nekomplikovan drumski sportista. Za 2017. Kawasaki je napravio znatno veći rez: nova Ninja 650 dobila je lagani cevasti rešetkasti ram, asistirajuće i anti-hopping kvačilo i u odnosu na prethodnicu skinula oko 19 kg. Tome se pridružila niska visina sedišta od 790 mm, čime je od nešto masivnije ER-6f nastao osetno okretniji motocikl.
Za modelsku 2020. godinu stigli su TFT ekran u boji, Bluetooth povezivost, LED far i vizuelno doterivanje, bez okretanja proverenog osnovnog koncepta naglavačke. Od 2023. kontrola proklizavanja KTRC je deo opreme. I 2026. i dalje radi 649-kubni dvocilindraš; Kawasaki navodi 68 KS pri 8.000 o/min i 64 Nm pri 6.700 o/min. Upravo ovaj kontinuitet čini polovnu Ninju 650 zanimljivom: ne kupujete prenapregnutu mini ZX-6R, već drumski orijentisan dvocilindraš u sportskom ruhu, kod kojeg su novije generacije postepeno dobijale više komfora i elektronike, a da mehaničko jezgro nije nepotrebno zakomplikovano.

&width=72&height=72&bgcolor=rgba_39_42_44_0&mode=crop)








