Kada je Kawasaki 2004. godine izveo Z750 na put, popunio je tržišnu nišu koja retrospektivno deluje gotovo začuđujuće logično: veći okretni moment uz mali broj obrtaja i više kubikaže od tada uobičajenih naked modela od 600 kubika, ali bez težine, snage i cene velikog Z1000. Tečno hlađeni redni četvorocilindrični motor ima 748 cm³ i, zavisno od generacije, razvija oko 106 do 109 KS. Godine 2007. usledila je temeljno izmenjena druga generacija sa izmenjenom šasijom, USD viljuškom i novim podešavanjem motora. Za 2011. Kawasaki je dodao Z750R, koji je između ostalog dobio kvalitetnije kočione komponente, čelično opletena kočiona creva i aluminijumsku zadnju viljušku. Posle modelske 2012. godine njegovu ulogu preuzeo je Z800.
Upravo ta klasična koncepcija čini deo današnje privlačnosti. Nema ride-by-wire sistema, nema IMU jedinice, nema načina vožnje ni TFT ekrana, već sajla gasa, menjač sa šest brzina, ubrizgavanje i snažan redni četvorocilindraš koji snagu sa porastom obrtaja isporučuje sve izraženije. Istovremeno, Z750 ne treba romantizovati više nego što zaslužuje. Već kao nov, naročito u standardnoj verziji, nije bio gurmanski hram vešanja, a posle skoro dve decenije tadašnji kompromisi postaju problemi uzrokovani starošću. Ko danas želi da kupi polovni Z750, treba manje da se plaši motora, a više umornog zadnjeg amortizera, korodiranih delova vešanja ili dvadeset godina kreativne streetfighter evolucije.

&width=72&height=72&bgcolor=rgba_39_42_44_0&mode=crop)





