Većini vozača je u svakodnevnoj vožnji zapravo svejedno koji je lanac montiran na njihov motocikl. Kada se serijski OEM lanac istroši, obično se posegne za istom specifikacijom – jednostavno zato što funkcioniše i ne zahteva dalje razmišljanje.
U oblasti tjuninga situacija je nešto drugačija. Ovde se često prelazi na uže i lakše lance, često u kombinaciji sa novim zupčanicima. Ideja iza toga je razumljiva: manja rotaciona masa treba da obezbedi direktniju responzivnost i bolje performanse.
U praksi se ipak pokazuje složenija slika, jer manja težina ne dovodi automatski do bolje ukupne performanse. Upravo kod užih lanaca raste opterećenje po komponenti. To može dovesti do povećanog habanja – kako samog lanca, tako i pinjona i zupčanika. Istovremeno, sa porastom pređene kilometraže često raste i trenje, usled čega se moguća dobit u performansama zbog manje težine postepeno gubi. Rezultat: veći obim održavanja, veći naknadni troškovi i korist koja se s vremenom relativizuje.
Naročito kod snažnih motocikala zato ima smisla drugačiji pristup. Umesto da se oslanjate na lakše, ali potencijalno manje izdržljivo rešenje, isplati se investirati u kvalitetan lanac u dimenziji koju je predvideo proizvođač. Tako se zadržava nosivost, dok se istovremeno mogu poboljšati efikasnost i vek trajanja.

&width=72&height=72&bgcolor=rgba_39_42_44_0&mode=crop)






