I ovog puta sam iznajmio GS kod Hispania Tours u Malagi. Johannes Suppan, poreklom iz Austrije, već godinama vodi dobro opremljenu bazu za razne BMW modele. Nažalost, ovog puta prognoza za moju turu nije bila povoljna. Morao sam da krenem sa veoma kratkom vožnjom ovde u Andaluziji. Teški oblaci pritiskaju Sierru, sitna kiša dolazi s obale i sve ukazuje na to da bi trebalo da ostavim motor parkiran. Ali baš takvi dani imaju svoj poseban šarm. Napuštam obalu kod Fuengirole, prolazim kroz Benalmádenu i ulazim u prve krivine Sierre de Mijas. Na A-387 saobraćaj se smanjuje, krivina po krivina, i sa svakim metrom visine svet postaje tiši. Na Puerto del Pino oblaci vise nisko između drveća, asfalt sija tamno, gotovo crno – potpuna koncentracija, čiste linije, nema prostora za žurbu. Iza Alhaurín el Grande dolina se nakratko otvara pre nego što ponovo krene uzbrdo. Prema Coínu postaje jasno: vreme je bolje nego što izgleda. Iznad zaleđa oblaci se razilaze, a dalje gore, oko Puerto de Ojén, pokazuju se ti tipični zimski prizori Andaluzije – prigušeno svetlo, zelene padine, iza njih more samo kao slutnja. Kratko zaustavljanje kod jednog Miradora iznad Ojéna, mokre rukavice, hladan vazduh, ali panorama koja ostaje urezana. Kasnije, blizu Refugio de Juanar, gotovo je tiho. Nema autobusa, nema grupa, samo tiho pucketanje motora koji se hladi i pogled preko Sierra Blanca ka Marbelli. Ovo nije sjajna tura, nije savršena razglednica. Ali baš zato što nije, oseća se ispravno: iskrena popodnevna vožnja u januaru, vožena uprkos vremenu, nagrađena praznim putevima, intenzivnim trenucima i dobrim osećajem da si na putu, dok u Austriji zima postavlja sasvim druge granice. I uz sve to, stekao sam sjajna iskustva u sedlu BMW R1250GS.