Aprilia Tuono 457 test 2025

E, pa evo nas, Tuono 457 nas je iznenadila na predstavljanju u zaleđu Venecije. Nekolicina testera koji su prošle godine već imali priliku voziti RS 457 otprilike su znali što ih čeka, no ostatak ekipe bio je jednostavno zapanjen koliko sportski se golo izdanje može voziti. Model 457 puno je više od popunjivača praznine, kako bi se moglo pragmatično reći: Aprilia sada uz svaki RS (125, 457, 660, 1100) ima i odgovarajuću Tuono. Pitanje koje se prije testa često postavljalo, zašto uopće treba A2 Tuono kad se ionako može prigušiti 660-icu, nakon testa se više nije čulo. Model 457 jednostavno je toliko dobro razvijen za klasu od 48 KS da bilo koji veći motocikl s prigušivačem tu ne može ništa dobiti. A uz to je i znatno povoljnija.

Dvocilindraš je u sportskom smislu naravno nadmoćan nad svakim jednocilindrašem, jer je zbog konstrukcije spremniji turirati i manje je grub. Tako motor ne unosi nemir u šasiju, već budi žeđ za brzom vožnjom. Možda je iznenađujuće to što mali motor ni u šestoj brzini nije imao problema pri 2.000 okretaja u minuti sasvim mirno i bez trzaja kliziti kroz grad, a zatim bi na izlazu iz naselja bez zastajkivanja prihvatio gas i razvio punu snagu. Vibracije su postajale osjetne tek u području od 9.000 okretaja u minuti, i to takve da ih čovjek ne bi želio doživljavati satima. Tko na punom gasu vozi tisuću kilometara do mora, tome bi vibracije mogle s vremenom ići na živce, no za sve ostale svrhe to nije problem. Ono što jest tema jest živost motora u kombinaciji s automatskim mjenjačem. E, Bože moj, Tuono 457 dala se u planinama tako ispaliti da si od sreće vikao u kacigu. Pohlepan motor, savršeno stupnjevani mjenjač, sportski sirova zvučna kulisa i brzi mjenjač koji je pri punom gasu radio briljantno, sve to zajedno stvorilo je koktel koji je tijelom slao euforiju. To što je quickshifter pri sporoj vožnji, ponajviše kod uzlaznog mijenjanja, gubio na briljantnosti i radio pomalo nespretno, može mu se oprostiti, jer njegova je zadaća u biti rasteretiti vozača kod agresivne vožnje punim gasom i skratiti trajanje mijenjanja, dok kod cruisinga i opuštene vožnje automat zapravo samo prikriva lijenost vozača.

Bitan udio u sportskim performansama Tuono 457 imala je i šasija. Motocikl je kompaktno oblikovan i nije težak (175 kg s napunjenim spremnikom za gorivo). Njihalica ima ležište u kućištu motora. Elementi ovjesa možda nisu najkomforniji na ovom planetu, ali reagiraju dovoljno osjetljivo, dobro podnose tvrda opterećenja i pružaju iznenađujuće puno povratne informacije te prije svega stabilnost. Tu ću rado citirati Grammer Klausija: "Samo stabilan motocikl je brz motocikl." A budući da je i kočnica, kako u doziranju tako i u zahvatu, funkcionirala vrlo dobro, agresivna vožnja kroz zavoje bila je pravo uživanje, kako se to kaže. Imali smo i dvojicu američkih trkača koji su tako oštro vozili da je čovjeku kao promatraču bilo teško povjerovati da je Tuono 457 zapravo A2 motocikl. Nedostatak snage uvjetovan klasom osjetio se jedino kad bi se uzbrdo na dionicama između zavoja malo posustajalo. Na izlazu iz zavoja sve je još bilo idealno, ali tada se već osjećalo da je snaga motora ograničena. Jasno, mora postojati razlika između 457-ice i 1100-ice.

Sve u svemu, Tuono 457 pravo je obogaćenje sportskog A2 segmenta i usudio bih se tvrditi da se Aprilia u ovoj klasi ne mora bojati nijednog protivnika te će na usporednim testovima osvajati najviše postolje. Ostaje nam samo pratiti razvoj događaja.