Prije 25 godina: kada je Honda iznova izmislila Gold Wing

Godine 2001. Honda Gold Wing već je odavno bila sinonim za sasvim poseban oblik motociklizma. Šest cilindara, raskošna udobnost, golema oplata i sposobnost za duge relacije tijekom desetljeća učinili su je institucijom. No s novom GL1800 Honda nije htjela samo ponuditi više kubikaže i još više luksuza. Gold Wing je odjednom trebala znati i nešto što se motociklu takvih dimenzija teško moglo pripisati: stvarno se dobro voziti.

GL1800 predstavljena 2001. stoga je bila mnogo više od tek sljedeće generacije poznatog luksuznog tourera. Bila je to potpuno nova konstrukcija koja je godinama oblikovala sliku moderne Gold Wing.

Izravna prethodnica GL1500 pojavila se 1988. i konačno uvela Gold Wing u ligu luksuznih šesterocilindričnih tourera. Kada je Honda 2001. predstavila GL1800, posljednja potpuna smjena modela bila je već 13 godina iza nas. Očekivanja su bila shodno tome visoka. Samo veći motor teško bi zadovoljio zahtjeve Gold Winga. Honda je htjela dalje razviti cijeli koncept.

Razvoj nove generacije navodno je trajao oko osam godina. Odgovoran je bio Masanori Aoki, čija biografija isprva nije zvučala kao biografija klasičnog razvojnog inženjera Gold Winga. Aoki je, među ostalim, radio na sportskim strojevima poput CBR250RR, CBR400RR i CBR600F. Honda je dakle sasvim svjesno na čelo projekta postavila inženjera s iskustvom na znatno agilnijim motociklima.

To nije bila slučajnost.

Cilj za novu generaciju bio je neuobičajeno ambiciozan. Gold Wing je trebala zadržati svoju legendarnu putnu udobnost, ali istodobno postati znatno dinamičnija. Honda tadašnju razvojnu filozofiju opisuje kao spoj vrhunske udobnosti za vozača i suvozača s okretnošću koja je trebala znatno više podsjećati na sportske motocikle.

Upravo ta proturječnost GL1800 retrospektivno čini zanimljivom. Jer Gold Wing ni 2001. nije bila malen motocikl. Trebala je prevoziti prtljagu, udobno odvesti dvoje ljudi stotinama kilometara te pritom pružati zaštitu od vjetra, zabavu i udobnost na dugim relacijama na najvišoj razini.

A ipak se više nije trebala osjećati kao teški luksuzni prekooceanski brod.

Srce je, naravno, ostao bokser. Novi tekućinom hlađeni šesterocilindrični motor narastao je na 1.832 cm³. Osnovno načelo GL1500 zadržano je, no motor je potpuno dorađen. Više kubikaže, više snage i više okretnog momenta trebali su prije svega donijeti jedno: onu suverenost bez napora po kojoj je Gold Wing poznata i danas.

Pritom nikada nije bila riječ o agresivnoj isporuci snage.

Gold Wing nikome nije morala nervoznom responzivnošću ili spektakularnim orgijama okretaja dokazivati koliko je snažna. Čar je bila upravo u tome što je taj golemi šesterocilindrični motor svoj posao obavljao praktički usput.

Gas – i veliki okretni moment uz mali broj okretaja je tu. Pretjecanje, ubrzavanje, uspon na planinski prijevoj sa suvozačem i prtljagom – sve je trebalo djelovati što prirodnije. Upravo ta smirenost postala je bitan dio karaktera GL1800.

Barem jednako važna kao novi motor bila je, međutim, šasija. Honda se oprostila od dotadašnjeg koncepta okvira i na GL1800 ugradila novorazvijeni aluminijski dvostruki cijevni okvir. Motor je konstrukcijski uključen u strukturu okvira. Prema Hondi, sam okvir bio je jedanaest kilograma lakši od onoga na GL1500.

To je kod motocikla ove kategorije presudno. Jer više luksuza, više kubikaže i više opreme obično vode u prilično jasnom smjeru: prema većoj težini. Hondi je uspjelo suprotno. Unatoč većem motoru, Honda je za GL1800 navela težinu s praznim spremnicima za tekućine od 386 kilograma. Time je prema Hondi bila čak kilogram lakša od tadašnje GL1500

386 kilograma naravno su i dalje 386 kilograma. No upravo je ovdje počinjao pravi trik nove Gold Wing.

Tko je gledao samo dimenzije GL1800, lako je mogao steći dojam da stoji pred dnevnim boravkom na kotačima. Široka oplata, moćan šesterocilindrični motor, veliki bočni koferi, top case, prostrano mjesto za suvozača: Gold Wing nikada nije bila diskretna. U vožnji je, međutim, pokazivala drugo lice.

Nisko smješten bokser pomagao je nisko postaviti težište, nova aluminijska šasija povećala je krutost, a Honda je uložila velik trud u poboljšanje raspodjele težine i geometrije podvozja. Odjednom se taj kolos kroz zavoje mogao voditi s lakoćom koja mu vizualno nikako nije pristajala. Upravo je to postalo jedna od velikih kvaliteta GL1800: ostala je monumentalan motocikl, ali je vozaču, čim bi se zakotrljala, davala osjetiti znatno manje te mase.

Honda je sama razvojni cilj formulirala iznenađujuće sportski. Voditelj projekta Aoki htio je Gold Wingu dati ubrzanje i upravljivost kakve se obično prije povezuju sa sportskim motociklima.

Rezultat nije bio supersportski motocikl s koferima. No za velik luksuzni tourer dinamika vožnje bila je izvanredna.

Uz sav novi fokus na dinamiku, Honda nije smjela zaboraviti jedno: Gold Wing prije svega mora ostati Gold Wing. Stoga je dodatno poboljšana i udobnost. Suvozačko sjedalo GL1800 bilo je u odnosu na prethodnicu 50 milimetara dulje i 70 milimetara šire. Honda je tada sasvim svjesno govorila o razini udobnosti „prve klase“.

Ni na prostoru za prtljagu nije se štedjelo. Stražnji prtljažnik primao je 61 litru, a zajedno s dva bočna kofera na raspolaganju je bilo ukupno 142 litre prtljažnog prostora. Tome su se pridružili detalji koji su Gold Wing već tada jasno razlikovali od običnih turističkih motocikala. Kokpit je više podsjećao na zapovjedni centar vozila nego na instrumentnu ploču klasičnog motocikla. Audiosustav, brojni upravljački elementi, veliki pokazivači i opsežna putna oprema bili su dio tog posebnog Gold Wing doživljaja.

Danas neka rješenja iz 2001. naravno djeluju nostalgično. Tada je sve to bio vrhunski hightech.

Zanimljivo je i koliko je ozbiljno Honda shvatila stvarnu namjenu Gold Winga. Najvažnije tržište bila je Sjeverna Amerika. Zato se razvojni tim intenzivno bavio time kako vlasnici zapravo koriste svoje strojeve. Honda je tijekom dvije godine prikupljala informacije i iskustva izravno na licu mjesta. Voditelj projekta Masanori Aoki osim toga je sam odvezao oko 4.000 kilometara od Aljaske prema Seattleu kako bi bolje upoznao motocikl i njegovo tipično okruženje.

Takav pristup savršeno pristaje Gold Wingu. Motocikl ove vrste ipak se nije mogao razviti isključivo za crtaćom pločom. Tko je htio razumjeti zašto ljudi s Gold Wingom dnevno prelaze nekoliko stotina kilometara, morao je sam iskusiti što postaje važno nakon pet, šest ili osam sati u sedlu.

Gledajući unatrag, važnost generacije iz 2001. posebno se jasno vidi u tome koliko je dugo njezin osnovni koncept opstao. GL1800 se kontinuirano razvijala i tijekom svog vijeka dobivala sve nove sustave udobnosti i sigurnosti. Godine 2006. uslijedila je, primjerice, značajna prekretnica: Honda je prvi put ponudila zračni jastuk na serijskom motociklu. I ta se inovacija pojavila u obitelji Gold Wing.

Kasnije su stigla nova infotainment rješenja, revidirani dizajn i daljnje inačice. No ispod svih tih promjena osnovna ideja GL1800 predstavljene 2001. dugo je ostala prepoznatljiva: veliki šesterocilindrični motor, maksimalna putna udobnost i dinamika vožnje koja je bila znatno bolja nego što su dimenzije motocikla dale naslutiti.

Izvorna GL1000 iz 1975. započela je priču. GL1500 je uvela šest cilindara i konačno pretvorila Gold Wing u luksuzni tourer. No GL1800 iz 2001. prenijela je tu ideju u novo doba. Pokazala je da luksuz i dinamika vožnje ne moraju biti suprotnosti. Spojila je veći motor s lakšim okvirom. Nudila je više udobnosti, a da pritom nije jednostavno postala teža i tromija.

I možda je upravo to bilo njezino najveće postignuće. Honda nije pokušala od Gold Winga napraviti nešto drugo. Honda je pokušala napraviti bolji Gold Wing.

Danas 1.832 kubika, šest cilindara i gotovo 400 kilograma možda ne djeluju kao sastojci za posebno agilan motocikl. Godine 2001. bili su dio tehničke izjave. GL1800 je trebala pokazati što je moguće kada Honda za svoj najveći i najluksuzniji motocikl razvojnim ciljem proglasi ne samo udobnost, nego i zadovoljstvo pri vožnji.

25 godina kasnije upravo je ta misao i dalje aktualna. Gold Wing ne impresionira zato što bi bila mala ili lagana. Impresionira jer svoju veličinu iznenađujuće dobro kontrolira. I upravo je za to 2001. s GL1800 postavljen ključan temelj.