KTM 790 Duke protiv Triumph Trident 800 2026 u testu

Na papiru bi se pitanje moglo brzo odgovoriti: Triumph Trident 800 nastupa s više snage i zapravo igra klasu iznad KTM-a. Strogo gledano, manji Trident 660 bio bi logičniji protivnik za 790 Duke. No papir je strpljiv. Oba motocikla imaju gotovo 800 kubika, a po okretnom momentu su gotovo izjednačeni. I upravo tu postaje zanimljivo.

Dok Triumph za 2026. s Tridentom 800 postavlja novi roadster s klasičnijim oblikovanjem, okruglim farom i mekšim linijama, i 790 Duke je opsežno napadnut. Ergonomija, ovjes i kočnice su novi odnosno prerađeni, a poznati redni dvocilindraš prilagođen je za Euro 5+.

Koliko različitih može biti gotovo 800 kubika? Prilično različitih. Redni tricilindraš Triumpha proizvodi 115 KS i 84 Nm i ponaša se točno onako kako se poželi dobar triple. Dolje jednostavan, u sredini snažan, a gore turira dovoljno da zapjeva poznatu pjesmu tricilindraša. Možete se ugodno voziti gradom, opušteno ubrzavati iz naselja, a na planinskom prijevoju ipak porezati gas. Snaga nije samo u vršnoj snazi. Riječ je o toj čistoj, pristupačnoj isporuci snage. Motor sve olakšava.

A KTM? Dolazi s 95 KS i čak 87 Nm. Za razgovor u kafiću nedostaje 20 KS, no na cesti to boli mnogo manje nego što se misli. Otprilike od 2.500 do 3.000 o/min dvocilindraš počinje čisto raditi, a nakon toga baš u donjoj i srednjoj polovici broja okretaja lijepo gura. Iz uskog oštrog zavoja Duke stoga ne treba vršnu snagu koja pomiče planine. Gas na, okretni moment tu, sljedeći zavoj.

Tek kada motor dodatno okrenete do granice, triple pokazuje svoje dodatne rezerve. Triumph gore jednostavno doda još malo, dok kod KTM-a zabava ranije završava. No u normalnim zavojima često se krećete upravo tamo gdje dvocilindraš izvlači svoje najbolje karte.

Razlike se nastavljaju kod mijenjanja brzina. Triumph isporučuje mjenjač brzina bez kvačila serijski i vrlo mekano podešen. Stupnjevi prijenosa prolaze čisto, bez da vam se pri svakom višem stupnju prijenosa vratni pršljenovi preslože. To se savršeno uklapa u ostatak motocikla: jednostavno, dostupno i glatko.

Kod KTM-a mjenjač brzina bez kvačila košta dodatno. Ipak dobiva preporuku. Već kod prvog 790 Duke 2018. godine motor i mjenjač brzina bez kvačila činili su prilično uspješnu kombinaciju. I danas taj tvrđi, mehaničkiji osjećaj mijenjanja savršeno pristaje Dukeu. Ubaci stupanj, sljedeći stupanj, kod nižih stupnjeva možda i drsko praskanje iz ispuha - KTM od toga napravi mali događaj.

Zapravo bi skuplji Triumph trebao pobjeći kod elektronike. No to je slučaj samo djelomično. Oba motocikla rade sa 6-osnim IMU-om i time raspolažu sigurnosnim sustavima ovisnim o kutu naginjanja. Kočno-ABS ovisan o kutu naginjanja i kontrola proklizavanja ovisna o kutu naginjanja prisutni su na obje strane, uz razne načine vožnje. Kod stvarno važnih sigurnosnih funkcija jeftiniji KTM stoji iznenađujuće dobro.

Triumph serijski dodaje još tempomat i mjenjač brzina bez kvačila. Kod KTM-a se takve funkcije mogu dodati uz doplatu. Barem je stari demo-način povijest, no princip ostaje: tko želi Duke sa svim tehničkim slasticama, mora posegnuti u policu s dodatnom opremom.

Kod zaslona igra se okreće. 5-inčni TFT zaslon KTM-a je pregledan, dobro čitljiv i relativno intuitivan za korištenje. Pogledaš i nađeš što tražiš. Kod Triumpha je opet poznata kombinacija LCD- i TFT-zaslona u kokpitu. Funkcionira. Sve važne informacije su prisutne. No time nije ni lijep ni posebno intuitivan za korištenje. Baš zato što je Trident sveukupno postao stvarno lijep motocikl, ova jedinica djeluje pomalo kao očita mjera štednje na inače uspješnom motociklu.

Kod ovjesa poređenje konačno postaje studija karaktera. Triumph se oslanja na Showu. Naprijed radi obrnuta vilica kod koje se mogu podešavati kompresija i povrat, a pozadi se također može podešavati. U osnovnom podešenju Trident ipak ostaje na udobnijoj strani. Stabilno leži u zavoju, čisto drži liniju i lijepo se provlači kroz radijus. Istovremeno dovoljno apsorbira da duga dnevna tura ne postane fizioterapeutska mjera.

KTM udara u drugom smjeru. WP također isporučuje podesivi ovjes, pri čemu se kompresija i povrat na vilici mogu udobno mijenjati preko malih kotačića za podešavanje. Alat za to nije potreban. Prije svega je osnovno podešenje tvrđe i direktnije.

2018. godine KTM je 790 Duke nazvao skalpelom. Ime još uvijek pristaje. Može li se time Trident potpuno ostaviti daleko iza sebe u zavojima? Ne. Razlika nije toliko golema. No najkasnije na neravnom asfaltu primijetite da Triumph dopušta više kretanja, dok Duke više stavlja na preciznost i neposrednu povratnu informaciju. Tko želi agresivnije kočiti u zavoj i osjetiti više pritiska na prednjem kotaču, brže će se osjećati kao kod kuće na KTM-u. Tko traži pošten kompromis između tempa i udobnosti, dobit će ga na Triumphu.

S mojih oko 1,75 m sjedim na Triumphu vrlo uspravno. Upravljač je relativno visoko postavljen, trokut sjedenja je opušten, a kut koljena ne daje razloga za pritužbu. I prema gore oko spremnika i koljena ostaje dovoljno prostora. Uz to dolazi solidno podstavljeno sjedalo. Ukratko: sjedni i vozi.

KTM je ranije bio znatno radikalnije skrojen prema prednjem kotaču. Sjedilo se, osjećaj je bio, gotovo na glavi upravljača i time se dobivao mnogo osjećaja s prednje strane, ali nije svatko htio svoju nedjeljnu turu provesti u trajnom napadačkom stavu. Za 2026. KTM se upravo tu pozabavio. Novi upravljač, sprijeda uži i nešto jače podstavljeno sjedalo te veći razmak između upravljača i spremnika čine osjećaj sjedenja klasičnijim i dostupnijim.

Potpuni gentleman Duke time ipak ne postaje. Još uvijek se nagne malo jače prema prednjem kotaču, dobiva se više pritiska na prednji dio i time i više osjećaja za to što prednja guma trenutno radi. Sportskije je, a da opet nije neudobno radikalno. Tako to volimo!

Rado bih napravio konačan test kočenja izravnom izmjenom između oba motocikla. Upravo to u ovom slučaju nije bilo moguće jer je KTM u trenutku snimanja još bio na press-launchu. Ipak, iz pojedinačnih vožnji ostaje jasna slika: oba sustava kočenja funkcioniraju dobro i oba nisu nepotrebno oštro podešena. To pristaje području primjene, jer ni Triumph ni KTM ovdje ne žele privući samo iskusne struganje koljena po zavojima.

Upravo bi se početnici i oni koji prelaze s drugih motocikala trebali osjećati ugodno. Kočnica koja kod prvog kontakta s ručicom odmah pokušava zaustaviti rotaciju Zemlje bila bi tu neprikladna.

Sada bi se moglo pomisliti: Triumph ima više snage, mjenjač brzina bez kvačila i tempomat serijski - dakle financijski će biti stvarno gadno. Nije baš toliko loše. U Njemačkoj Triumph Trident 800 košta gotovo 9.700 eura, KTM 790 Duke gotovo 8.700 eura. Time je između motocikala razlika od oko 1.000 eura. No kod Dukea treba uzeti u obzir da se mjenjač brzina bez kvačila i tempomat moraju platiti dodatno.

I upravo zato ne bi trebalo uspoređivati samo goli osnovnu cijenu. Tko KTM odgovarajuće opremi, otopit će dio svoje cjenovne prednosti. Trenutne cijene možete pronaći ovdje: Kupite KTM 790 Duke i Triumph Trident 800.

Što dakle ostaje nakon ovog pomalo neobičnog poređenja?

Triumph Trident 800 je za mene elegantan roadster. Njegov triple radi glatko, prekrasno pjeva, ima gore više rezervi i ipak se može voziti potpuno opušteno. Ovjes dopušta sportske runde, ali ne stavlja udobnost na drugo mjesto. Sjedeći položaj, serijska oprema i blagi mjenjač brzina bez kvačila uklapaju se u tu sliku.

KTM 790 Duke je drskiji motocikl. Njegov dvocilindraš s 87 Nm udara snažno baš dolje i u sredini, tvrđi ovjes traži napad, a sjedeći položaj vas približava prednjem kotaču. Postao je 2026. dostupniji, a da nije bacio preko palube svoj stari skalpel-karakter.

Koji je bolji? To neobično jako ovisi o tome što se podrazumijeva pod dobrim naked bikeom. Tko nakon posla želi secirati zavoje, svakako treba voziti KTM. Tko pak spaja sportskost s više opuštenosti, udobnosti i tim divnim tripleom, vjerojatno će sletjeti na Triumph.