Tko traži Kawasaki Ninju 650 od godišta 2006, najprije mora napraviti mali izlet u Kawasakijevo nazivlje. Od 2006. do 2016. ova 650-ica s oplatom u Europi se zvala ER-6f, a tek je 2017. službeno postala Ninja 650. Tehnički se, međutim, kroz cijelu obitelj modela provlači zajednička nit: tekućinom hlađeni paralelni dvocilindrični motor od 649 cm³, koji nikada nije htio glumiti mali supersportski motor, nego je bodove skupljao dostupnom isporukom snage, preglednom tehnikom i praktičnošću za svakodnevnu upotrebu. 2009. uslijedilo je prvo osvježenje modela, a 2012. znatno veći zahvat s novokonstruiranim okvirom, prerađenim usisom i ispušnim sustavom te izmjenama ovjesa i ergonomije. Generacija iz 2012. prilično je dobro sažela osnovnu ideju ER-6f. Dvocilindraš je razvijao 72,1 KS pri 8.500 o/min i 64 Nm pri 7.000 o/min, spremnik je primao 16 litara, a gume su ostale 120/70 ZR17 sprijeda i 160/60 ZR17 straga. Motocikl je izgledao itekako sportski, no ergonomski i po ovjesu namjerno je ostao nekompliciran cestovni sportaš. Za 2017. Kawasaki je napravio znatno veći rez: nova Ninja 650 dobila je lagani cjevasti rešetkasti okvir, asistiranu i anti-hopping spojku te je u odnosu na prethodnicu skinula oko 19 kg. Uz to je dobila nisku visinu sjedala od 790 mm, čime je od nešto masivnije ER-6f nastao osjetno okretniji motocikl.
Za modelsku godinu 2020. uslijedili su TFT zaslon u boji, Bluetooth povezivost, LED prednje svjetlo i vizualno dotjerivanje, bez okretanja provjerenog osnovnog koncepta naglavačke. Od 2023. KTRC kontrola proklizavanja dio je opreme. I 2026. i dalje radi dvocilindraš od 649 cm³; Kawasaki navodi 68 KS pri 8.000 o/min i 64 Nm pri 6.700 o/min. Upravo zbog tog kontinuiteta rabljena Ninja 650 je zanimljiva: ne kupuje se nabrijana mini ZX-6R, nego cestovno orijentirani dvocilindraš u sportskom ruhu, kod kojega su novije generacije postupno dobivale više udobnosti i elektronike, a da mehanička srž nije nepotrebno zakomplicirana.

&width=72&height=72&bgcolor=rgba_39_42_44_0&mode=crop)








