Premium avanturistički motocikli: Četiri titana u direktnoj usporedbi

Počnimo s motorom. Kad danas govorimo o avanturističkim motociklima, ne govorimo više o "dovoljnoj snazi". Govorimo o 170 KS i više. Ducati Multistrada V4 Rally oslanja se na ultramoderan V4 motor s baš toliko, 170 KS, koji svoju snagu razvija gotovo elegantno. Nema trzanja, nema drame - jednostavno naizgled beskrajan zamah koji postaje sve intenzivniji s porastom broja okretaja. Gotovo previše savršeno. Potpuno drugačija po karakteru je KTM 1390 Super Adventure S EVO: ovdje se ne radi o eleganciji, nego o dominaciji. Novi V-Twin sa 173 KS gura brutalno iz najnižeg registra i pri visokim okretajima još jednom pojačava. Uz to, kao tehnički vrhunac, tu je automatizirani mjenjač - značajka koja trenutno briše granicu između motocikla i tehnologije budućnosti. Harley-Davidson Pan America 1250 Limited ovdje zaista može iznenaditi. Tko poznaje Harley, očekuje puno - ali ne nužno sportski karakter. A ipak, motor Revolution Max sa svojih 152 KS isporučuje baš to, barem do određene mjere: silovito, živo, emotivno. Manje oštro od konkurencije, ali s karakterom. A onda je tu i vodeći model, BMW R 1300 GS. S 145 KS ima manju maksimalnu snagu od konkurenata, ali je pravi udarac okretnog momenta. Boxer motor gura tako suvereno iz niskih okretaja da se pitate morate li uopće mijenjati brzinu. Baš na tom mjestu djeluje i ASA sustav - automatizirani asistent za mijenjanje brzina koji vožnju čini još opuštenijom. U usporedbi s KTM-om, automatizirani mjenjači zapravo su na istoj razini: oba mijenjaju brzine precizno i, po želji, i (vrlo) sportski. Kod BMW-a se izbor stupnja prijenosa može u svakom trenutku korigirati nožnom ručicom, odnosno može se mijenjati i ručno, dok KTM u tom pogledu čak nudi izbor između nožne ručice i ručica za mijenjanje brzina na upravljaču. Motore smo, međutim, i u praksi izravno uspoređivali, primjerice pri ubrzanju u 2. i 3. brzini od 50 do 100 km/h. I tu je u dvoboju dvaju "snagatora" KTM prilično jasno bio ispred Ducatija, što je posljedica toga da Ducati svoj pravi potencijal snage u potpunosti iskoristi tek pri visokim okretajima. BMW i Harley u ovoj usporedbi jedan drugom nisu ništa poklonili, iako se na Pan Americi osjeti manje brutalno, u ovom testu ubrzanja potpuno je pratila korak.

Čime dolazimo do sljedeće, najvažnije, teme - kako se voze? Opušteno kruzanje po državnoj cesti sva četiri motocikla, naravno, izvrsno savladavaju, no razlike se ipak osjete. Harley pritom možda čak prenosi najopušteniji osjećaj, iako se na njemu ne sjedi baš tipično po Harley standardima, položaj je puno manje orijentiran na prednji kotač nego kod ostale tri konkurencije. Što za iskusnog vozača avanturističkih motocikala može biti pomalo neobično, ali ono što se u konačnici zna cijeniti. Suvereni i komforni su svi, snage nikada ne nedostaje, u sedlu KTM-a vozač će morati malo obuzdati svoj temperament da bi zaista opušteno putovao, ali i on to izvrsno savladava. A zatim u sljedećem poglavlju sportske vožnje potpuno pokazuje svoje kvalitete. Tada se toliko brutalno vozi uzbrdo planinskom cestom da se čovjek pomalo osjeća kao na lakom, okretnom supermotu, potpuno zaboravljajući na 250 kilograma pod sedlom. Uz to: sva četiri motocikla napunili smo do vrha spremnike i izvagali ih na 1000PS vagi za stoku bez kofera, a KTM 1390 Super Adventure bio je najlakši s tom vrijednošću, slijede R1300 GS (265,5 kg), Multistrada V4 Rally (272 kg) i Pan America 1250 Limited (285,5 kg). Bilo da se odlučite za ručno mijenjanje brzina ili taj posao prepustite automatiziranom mjenjaču, KTM u potpunosti iskorištava svoje sportske gene. Ali i u ovom poglavlju vrijedi: razlike su minimalne. BMW R 1300 GS je svejedno fenomen. Unatoč svojoj veličini, vozi se lakše od mnogih motocikala srednje klase. Telelever osigurava stabilnost koja djeluje gotovo jezovito. Vozač se popne na motocikl i odmah se osjeća sigurno, ali može i pravo poludjeti. Ducati se pozicionira između njih. Stabilan, komforan, ali ne toliko brutalan kao KTM. Želi praviti kilometre - brzo, ali suvereno. Harley ovdje malo zaostaje: dobronaravan, solidan, ali s manje osjećaja u graničnom području.

Elektronička podvozja koja se u milisekundama prilagođavaju okolnostima davno su postala uobičajena u ovoj klasi vozila, a preciznost svih konkurenata je impresivna, a najveći raspon mogućnosti podešavanja ovdje nudi Ducati. Inovaciju spuštanja visine vozila pri koraku ili u stanju mirovanja, kojom je Harley-Davidson Pan America izazvao pravu senzaciju prije tri godine kad je izašao na tržište, u međuvremenu nude i Multistrada V4 Rally i R1300 GS, jedino KTM izostavlja ovu praktičnu značajku koja i nižim vozačima olakšava sigurno kretanje s ovim, već zbog velikog hoda ovjesa, prilično visokim motociklima. Ipak, Super Adventure sa visinom sjedala od 847 do 867 milimetara, zahvaljujući relativno tankom sedlu, ostaje dostupan ne samo vozačima s izraženim tjelesnim mjerama. Kod ostala tri, zbog mogućnosti spuštanja, navedena visina sjedala na papiru nije stvarno relevantna. Pri manevriranju odnosno parkiranju, KTM i BMW su zahvaljujući svom niskom težištu najpokretljiviji, kod Harleya je to najteže.

Velike, dobro čitljive TFT zaslone imaju naravno sva četiri motocikla, no kod Harley-Davidsona je pismo pokatkad malo premalo, a neki prijevodi na njemački nisu potpuno dotjerani, Super Adventure kao originalan izbor jezika nudi čak i austrijski dijalekt, gdje se onda na zaslonu prikazuju simpatični izrazi poput "Schoitblitz" ili "owa vom Gas". Što se tiče lakoće korištenja, naravno treba reći da se na vlastiti motocikl brzo naviknete, no razlike su primjetne. Koncept KTM-a genijalno je jednostavan, pokreti joystickom praktički su sami po sebi razumljivi. Ali kad jednom shvatite koncept BMW-ova kotačića za okretanje, i njime ćete se jednako veseliti. Kod Ducatija treba malo dulje vremena da se snađete, no zauzvrat nudi jasno najviše mogućnosti podešavanja, ne samo kad je riječ o već spomenutom prigušenju. Doslovno svaki parametar može se individualno podesiti za svaki način vožnje. U tom pogledu, kao i po logici upravljanja, Harley malo kasni za ostalima. Nezanemariv plus za KTM je integrirani navigacijski uređaj na zaslonu.

Kao zajednička guma u usporedbi velikih avanturističkih motocikala, Bridgestone T33 montiran je na svim testnim motociklima i time predstavlja važan, ali ugodno neupadljiv faktor. Baš to je u ovakvom testu kompliment. Guma mora pomiriti hladan asfalt, sitnu kišu, prljave ceste, suhe zavojite dionice i snagu velikih avanturističkih motocikala. Pritom brzo izgrađuje povjerenje, nikad ne djeluje nervozno i podržava čisto, precizno ulaženje u zavoje, a da pritom motocikle ne čini umjetno nervoznima. Na cesti pokazuje vrlo širok raspon primjene: sigurna u lošim uvjetima, stabilna pri brzini i dovoljno sportska da ne djeluje preopterećeno ni s moćnim velikim avanturističkim motociklima. Ukratko: guma o kojoj vozač tijekom vožnje ne mora razmišljati.

Vožnju autocestom motociklom vjerojatno nitko neće staviti na vrh liste prioriteta, ali kad ipak treba, sa sva četiri predstavnika to ide izvrsno zahvaljujući radarski upravljanim tempomatima i uistinu dobroj zaštiti od vjetra i vremenskih uvjeta. Razlike su tu najviše u detaljima. Kad smo već kod radara: kod KTM-a osim toga djeluje i radarski upravljan kočioni sustav, koji intervenira i bez tempomata, kad vozilo ispred naglije zakoči nego što to sami radite.

U okviru usporedbe velikih avanturističkih motocikala korištena je i nova Nolan X-904 Ultra Carbon, visokokvalitetna touring integralna kaciga s karbonskom ljuskom, koja se u potpunosti dizajnira i proizvodi u Italiji. Kaciga je homologirana prema ECE 22.06 standardu, prema navodima teži oko 1.500 grama u veličini M i obuhvaća širok raspon veličina od XXS do XXXL. Unatoč sportskom izgledu, Nolan jasno stavlja naglasak na komfor: to uključuje učinkovitu ventilaciju, petostruko podesivi vizir za sunce s mehanizmom povrata, veliki vizir s Pinlockom, štitnik za disanje, kao i brzo sušivu unutarnju oblogu od poliamida. Postoji i priprema za vlastiti komunikacijski sustav za kacige. U testu je X-904 Ultra Carbon uvjerio prije svega ugodnim pristajanjem i visokom razinom komfora nošenja tijekom dva dana vožnje; kaciga je čak i pri ovalnom obliku glave u veličini M pristajala vrlo dobro.

Premium naravno nije samo opremljenost, performanse vožnje ili komfor, nego i cijena testiranih modela, koje se naravno ne mogu jednostavno usporediti jedan na jedan, jer je serijski uključen različit broj značajki. R1300 GS s ASA-om dostupan je u Austriji od 22.750 eura, u Njemačkoj od 19.990, ali uz tipičnu BMW-ovu politiku doplata te početne cijene mogu brzo poletjeti u nezamislive visine. Za KTM 1390 Super Adventure S EVO u Austriji treba izdvojiti 25.399, u Njemačkoj 22.999 eura. Za testirani Limited posebni model Harley-Davidson Pan America 1250 to je 31.900 eura u Austriji odnosno 26.900 u Njemačkoj. A za Ducatijev putni najbolji model Multistrada V4 Rally to je u Austriji "zahvaljujući" Nova porezu 33.995 eura odnosno u Njemačkoj i dalje čak 27.990. Sve su to cijene koje uistinu opravdavaju visoka očekivanja od pojedinih modela. Ali najuzbudljivije pitanje nije "koji je skuplji", nego: koji daje najveću dodanu vrijednost za vaš stil vožnje?

Ukratko, s obzirom na toliko različitih zahtjeva koji se postavljaju modernom avanturističkom motociklu, ne može postojati pobjednik i gubitnik testa, odnosno klasično rangiranje, nego prije pokušaj razgraničenja. Sve je u konačnici pitanje tipa. Ducati Multistrada V4 Rally savršen je motocikl za velika putovanja sa stilom i brzinom. KTM 1390 Super Adventure S EVO high-tech je monstrum za sportske vozače. Harley-Davidson Pan America emotivni je autsajder s iznenađujuće puno talenta. BMW R 1300 GS ostaje referenca - ne zato što svugdje pobjeđuje, nego zato što je svugdje prokleto dobar. Ako se dakle mora izabrati jedan: BMW je najrazumnija odluka. KTM je najuzbudljiviji. Ducati je najluksuzniji. A Harley je najhrabriji.