Honda CRF1100L Africa Twin ES 2024 Offroad test

Honda Africa Twin modeli dobili su 2024. update. Osim blagog povećanja snage i pretvaranja Adventure Sports modela u motocikl usmjeren više na cestu, fokus ovog updatea bio je i na poluaktivnom ovjesu. Od sada je EERA ovjes serijski ugrađen u Adventure Sports, a po prvi put dostupan je i za standardnu Africa Twin. Kod testa nove Honda Adventure Sports već smo mogli testirati njegove performanse na cesti, no kako stoje stvari izvan asfaltiranih putova? Naše zimsko utočište u brdima oko Barcelone pružilo je savršenu priliku da Africa Twin odvedemo u grublji teren.

Ne iznenađuje da se Africa Twin kreće izuzetno suvereno po lakšim neasfaltiranim putovima. Šljunčane ceste, širi šumski putovi i poljski putovi pružaju priliku da se uživa u sjajnom motoru i iskoristi velika stabilnost Honde. Zahvaljujući opuštenoj ergonomiji i vrlo uspravnom, kako ja to nazivam "turističkom" stajaćem položaju, i duge etape na labavoj podlozi uopće ne opterećuju vozača. Spremnik od 18,8 litara je doduše širok, ali u lakšem terenu ne smeta. S opcionalnim rally papučicama stoji se još širom i sigurnije na Africa Twinu, koja se unatoč relativno velikoj težini i visokom težištu vrlo dobro usmjerava preko papučica i širokog upravljača. Najveći izvor zadovoljstva je ipak reagiranje na gas i razvoj snage kod redne dvocilindraške jedinice od 1.084 cm³. Snaga se može precizno dozirati, a ipak je vrlo snažna. Okretni moment već pri niskim i srednjim brojevima okretaja snažno gura naprijed, ali je vrlo dobro kontrolabilan, čak i na vrlo labavim podlogama sa slabom drškom.

To je i dobro, jer je elektronika Africa Twina, u skladu s japanskim shvaćanjem sigurnosti, prilično konzervativno postavljena. U najoštrijem stupnju kontrole proklizavanja ovisne o kutu nagiba dopušteni su mali driftovi, no u labavijem terenu oduzima se i previše snage. Već nakon kratkog vremena kontrola proklizavanja je isključena, što nije problem zbog precizne, linearne isporuke snage. Uz to, relativno dugi međuosovinski razmak od 1575 mm daje puno stabilnosti, zbog čega stražnji dio ne izlazi tako brzo iz linije, a drift ostaje vrlo dobro kontrolabilan. To odlično funkcionira i s DCT dvospojkinim mjenjačem, samo se za to preporučuje jedan od sportskih načina rada, gdje se stupnjevi prijenosa vrte malo duže. Koliko dobro DCT u principu funkcionira u offroad uvjetima, već sam opisao kod testa Honda CRF1100L Africa Twin DCT na Islandu. S updateom za 2024. poboljšana je i responzivnost pri najnižim brojevima okretaja, no bez izravne usporedbe s DCT-om prethodne generacije takve male razlike jedva su primjetne. Ono što offroad pozitivno ističe je novi G-Switch, praktički offroad način rada DCT-a. Kad je aktiviran, spojke manje dugo proklizuju i snagu isporučuju direktnije na stražnji kotač, što poboljšava trakciju na labavoj podlozi. Ukratko, na Africa Twinu se vrlo suvereno krećete po lakšim neasfaltiranim putovima i, ovisno o želji, možete udobno cruisati ili se malo poigrati.

Kad postane zahtjevnije, ovako veliki motocikl ipak dosegne svoje granice. Pritom se Africa Twin ne smije svesti samo na svoju težinu, jer na tržištu postoje i drugi veliki avanturistički motocikli koji se ipak vrlo performantno mogu tjerati kroz zelenilo. Najveći problem Africa Twina je njegova ergonomija. Na cesti i u lakšem terenu čovjek se još raduje opuštenom sjedećem i stajaćem položaju, no kad krene uzbrdo i eventualno se povuče brdo uz otvoren gas, papučice su postavljene predaleko naprijed. Razmak između njih i upravljača nije dovoljan da se pri usponima tijelo dovoljno pomakne naprijed i vlastita masa dovede u ravnotežu. Umjesto toga visite na upravljaču poput majmuna, što dovodi do problema kod naglih udaraca u prednji kotač ili na mjestima sa slabom drškom. Prednji kotač je dodatno opterećen nekontroliranim impulsima preko upravljača i zbog toga može proklizati ili skrenuti s planirane linije vožnje.

Osim toga, stabilnost Africa Twina nastavlja se i na srednje zahtjevnom terenu. Zašto samo srednje zahtjevnom? Naš testni motocikl je zbog Metzeler Karoo Street guma pomalo ograničen. Uz to, ni ja ni kamerman Schaaf na Husqvarni Norden 901 nismo offroad heroji poput Pola Tarresa. Osim toga, u pravi teški teren s velikim avanturističkim motociklima uglavnom se usuđuju samo ti bogovi labave podloge. Valoviti, mjestimično grubi i uski zemljani i šumski putovi Španjolske bili su za nas savršeno igralište. I upravo na ovoj promjenjivoj podlozi s izbočenim kamenjem i motokros sličnim valovima na tvrdom tlu bio je idealan teren za testiranje ovjesa. Hardver i softver dolaze od Showe i kontinuirano reguliraju prigušenje. Predopterećenje se može prilagoditi pritiskom gumba u različitim načinima rada. I prigušenje se može podešavati između Hard, Medium, Soft i Offroad, čime se dobiva veliki raspon. Umjesto mukotrpnog okretanja klikova rukom kao kod konvencionalnog ovjesa, već pri skretanju s asfaltne ceste može se prebaciti u offroad način rada i nastaviti vožnju bez zaustavljanja s prilagođenim ovjesom. Ovjes pritom fino reagira na neravnine, spretno izglađuje lakše impulse i progresivno se stišće kod jačih udaraca. Zahvaljujući ovoj pruženoj stabilnosti, čovjek se osjeća dobro čak i na srednje zahtjevnom terenu. Unatoč vozno spremnoj težini od 242 kg, ni jednom mi nije uspjelo, čak ni pri brzo prijeđenim valovima na zemljanom putu, dovesti ovjes do proboja. Na što treba paziti pri brzoj vožnji po stjenovitom tlu, jesu izbočeni kamenovi. Budući da Africa Twin nažalost ima samo felge za gume bez zračnica, udubljenje na felgi može postati pravi problem. Barem kao dodatna oprema bile bi poželjne felge za gume sa zračnicama.

Težina se najviše osjeti kod brzih neophodnih korekcija i bočnih udaraca. Kilogrami su na Africa Twinu vrlo prednje raspoređeni i nalaze se relativno visoko. Kad se jednom ta masa pokrene i treba je brzo usmjeriti na novi kurs, potreban je vrlo određen impuls preko papučica i upravljača. Schaaf o tome kaže: "Africa Twin se mora manhandlati." Vremenom se doduše nauči nešto bolje procijeniti potrebne sile, no uvijek se dogodi da se da premalo ili previše impulsa i visokonožna Africa Twin se odjednom nagne prema tlu. Posebno pri sporim brzinama prilično je nestabilna i čovjek se pomalo bori s Africa Twinom. No kao i uvijek offroad vrijedi: vozač postavlja granicu, ne motocikl. No postoje i među velikim avanturističkim motociklima strojevi koji se igrivije i agilnije mogu voziti preko panjeva i kamenja.

Africa Twin se već od svog redizajna 2018. etablirala kao udoban, suveren i stabilan motocikl. To se u osnovi ne mijenja ni izvan asfaltiranih cesta, čak ni s poluaktivnim ovjesom. Definitivno postoje sportskiji i agilniji strojevi vani. No s novim ovjesom udobnost i stabilnost podignute su na novu razinu. Posebno kod miješanih tura s on- i offroad dionicama velika je prednost kada se ovjes može dovesti u pravu postavku samo pritiskom gumba. To u skladu s tim poboljšava i ukupne performanse na turi, kada ne morate cestovni dio savladati s ovjesom podešenim za offroad korištenje. Ali i sasvim konkretno, u trenutku kad jurite preko zemljanih valova ili se penjete uz male strme uspone, ovjes za nas hobi offroadere jedva ostavlja želja neispunjenima. Radi fino, daje dobar feedback vozaču i stabilno tandrče preko panjeva i kamenja. Konvencionalni ovjes, kad ga stručnjak podesi prema vozaču, vozilu i terenu, možda bolje performira, ali za to se jednostavno morate popeti na Africa Twin ES i krenuti. Ostalo obavlja elektronika, čime se ublažava tipičan kompromis avanturističkog motocikla između ceste i avanture. Vrlo dobro! Ah, kad bi samo ergonomija podržavala tu svestranost... Možda kod sljedećeg updatea Africa Twina.

Ovo je zaključak testa i time kraj ovog offroad testa. Objašnjenje: sljedeći zaključci odnose se sasvim općenito na Africa Twin i preuzeti su iz prijašnjih testova koji nisu bili isključivo offroad specifični, jer se tako pojavljuju i na našem 1000PS tržištu.