KTM 990 Duke ili Duke R: Koji je bolji izbor?

Za ovaj test bili smo u regiji oko Neukirchena kod Großvenedigera. Ova salzburška opina razvila se u pravo žarište motociklističke scene. Ve više od 20 godina ondje se slave sjajni motociklistički festivali te se uživa u planinama, zavojima i gostoljubivosti. Od 2026. godine 1000PS je uključen kao suorganizator Newchurch Summita. Na licu mjesta smo uživali u zajedničkim motociklističkim turama s našom zajednicom i kolegama iz 1000PS-a. Sve o Newchurch Summitu 2026. pronaite ovdje:

• Video izvještaj s eventa
• Fotografije s Newchurch Summita 2026
• Newchurch Summit 2027 (Zabilježite datum: 17. do 20. lipnja!)

Na Newchurch Summitu ukazala se prilika voziti KTM 990 Duke i KTM 990 Duke R izravno jedan protiv drugog na istim planinskim cestama. Time se moglo razjasniti upravo ono pitanje koje vjerojatno zanima mnoge zainteresirane kupce: Opravdavaju li dodatne komponente R modela doplatu od oko 2.000 eura?

Na papiru se stvar isprva čini jednoznačnom. R model nudi veu vršnu snagu, sofisticiraniji ovjes, jači kočioni sustav, sportskiju ergonomiju i znatno moderniji kokpit. Standardna verzija u usporedbi djeluje gotovo kao razuman osnovni model. No tijekom vožnje omjeri se pomiču. Upravo na javnim cestama obična Duke ve pruža toliko visoku razinu da R model svoje prednosti u potpunosti može iskoristiti tek pri vrlo sportskom tempu.

Obje varijante koriste isti 947 kubični redni dvocilindrični LC8c motor. U standardnoj Duke trebao bi isporučivati 123 KS, dok R model s izmijenjenim postavljanjem dolazi do 130 KS. Maksimalni okretni moment ostaje identičan kod oba motocikla i iznosi 103 Nm. Proizvoač time obeava snažnije performanse u gornjem dijelu raspona okretaja za R model, no u izravnom dojmu vožnje razlika je iznenaujue mala.

Posebno u nižim stupnjevima prijenosa kontrola proklizavanja često ograničava ubrzanje prije nego što dodatnih sedam konjskih snaga mogu postati jasno primjetne. Ni pri visokim okretajima ne dolazi do skoka snage koji bi sam po sebi opravdao odabir R modela. Za mene stoga kod motora praktički vlada izjednačenost. Vea snaga R modela doduše postoji, no na državnoj cesti ona ostaje prije prednost na papiru nego presudno iskustvo vožnje.

Znatno važnija od razlike u vršnoj snazi jest temeljna kvaliteta motora. Paralelni dvocilindrični motor pokree se svilenkasto mekano, na upravljač prenosi jedva primjetne vibracije te vozača prati dubokim, zvučnim tonom, a da pritom ne postane neugodno glasan. Unatoč svojoj sportskoj orijentaciji, njime se može upravljati iznimno opušteno.

Motor snažno gura ve pri niskim okretajima i omoguuje vožnju kroz uske dionice u višim stupnjevima prijenosa. Istovremeno vozač ne mora stalno mijenjati brzine. Ovom kombinacijom velikog okretnog momenta uz mali broj okretaja i kulture rada, motor osvaja bodove posebno kod vozača koji su prelijeni za mijenjanje brzine.

Obična 990 Duke koristi podesivu WP Apex vilicu s promjerom stalka od 43 mm i monoshock ovjes koji je izravno spojen na njihalicu. Njezino osnovno postavljanje znatno je mekše od onog kod R modela. To, meutim, ne znači da se motocikl ljulja poput nosiljke kroz brze zavoje. Prednji i stražnji kotač pružaju dovoljno podrške i razumljiv osjeaj za postojeu dršku čak i pri brzoj vožnji.

Za uporabu na cesti ovo je postavljanje vrlo uspješno, jer spaja preciznost s upotrebljivom preostalom udobnošu. ak ni pri sportskom tempu tijekom testa nije se mogla utvrditi prava slabost. Tek izravnom zamjenom za R model pokazuje se da su pri snažnom kočenju u zavoju i velikom kutu naginjanja mogue dodatne rezerve. Tko pretežno vozi državnim cestama, te rezerve rijetko e u potpunosti trebati.

Kod 990 Duke R sprijeda radi potpuno podesiva WP Apex vilica promjera 48 mm. Na stražnjem dijelu koristi se drugačiji ovjes s prijenosnim mehanizmom. Osnovno prigušenje je čvrše i preciznije kontrolira pokrete motocikla, posebno pri visokom optereenju. Pri snažnom usporavanju prednji dio sporije tone, a nakon otpuštanja kočnice vilica se manje naglo vraa iz hoda ovjesa.

Zbog toga R model ostaje predvidljiviji pri ulasku u zavoj i pruža više povjerenja u brzim zavojima. Na cesti se to primjeuje prije svega pri vrlo visokom tempu. Na trkaoj stazi razlika postaje izraženija, jer su komponente pod veim optereenjem tijekom ponovljenih snažnih kočenja i velikih kutova naginjanja. Obična Duke funkcionira sportski, dok R model pri kontinuiranom agresivnom tempu jednostavno dulje zadržava liniju.

Standardna verzija usporava sprijeda putem dvije kočione diskove promjera 300 mm. Sila na ručici i mogunost doziranja na dobroj su razini, a za normalnu do vrlo sportsku vožnju cestom nema razloga za kritiku. Kočnica pruža točno ono što se u ovoj klasi može očekivati.

R model oslanja se na kompletan Brembo sustav i pri poveanju sile na ručici nudi snažnije usporavanje. Prvi zahvat kočnice razlikuje se manje izrazito nego što bi se možda pretpostavilo. No kada se ručica jače povuče, R model brže gradi kočnu snagu i za maksimalno usporavanje potrebna je manja sila. Pri dužem optereenju nudi i više toplinskih rezervi. Dok se to na cesti primjeuje samo pri vrlo dosljednom stilu vožnje, na trkaoj stazi to je jasna prednost.

Kada je riječ o pomagalima za vožnju, oba motocikla funkcionalno su relativno bliska jedan drugome. Kvaliteta regulacije je usporediva, zbog čega sama elektronika jedva pruža argument za jednu od dvije varijante. Velika razlika nalazi se izravno ispred vozača: R model posjeduje moderni TFT zaslon u horizontalnom formatu s funkcijom dodira i preraenim upravljanjem tipkama.

Sustav omoguuje slobodno konfigurabilan prikaz podijeljenog zaslona. Različite informacije mogu se rasporediti na obje polovice zaslona u različitim veličinama te izravno odabrati rukavicama. Zbog toga vozač znatno rjee mora prolaziti kroz ugniježene izbornike. Ono što mi se ovdje posebno svidjelo nije sama veličina zaslona, ve praktična korist tijekom vožnje. U svakodnevnoj uporabi ovaj kokpit vjerojatno je najčeše uočljiva dodana vrijednost R modela.

Obična Duke ima visinu sjedala od 825 mm, dok R model zbog višeg stražnjeg dijela i izmijenjenog ovjesa dolazi do 840 mm. Tipično za ovu seriju, vozač sjedi relativno blizu visokog upravljača. Položaj tijela time više podsjea na supermoto nego na mnoge klasične naked motocikle. Gornji dio tijela ostaje relativno uspravan, dok kompaktan raspored omoguuje izravnu kontrolu nad prednjim dijelom.

Da ovaj koncept funkcionira i na dugim relacijama potvruje Clemens nakon 14.000 kilometara sa svojom standardnom Duke. Koristio ju je u svakodnevnoj vožnji, u sjevernom Portugalu, u Pirenejima i u Furlaniji, čak i kao zamjenu za avanturistički motocikl. Tijekom cijele te udaljenosti na njegovom motociklu nisu se pojavili nikakvi tehnički kvarovi. Uz opcionalnu torbu umjesto sjedala za suvozača, mogue je smjestiti i prtljagu, a da se pritom vitka Duke ne pretvori u tovarnog konja.

Ranije generacije Duke modela mogle su djelovati gotovo pretjerano okretno. Motocikli su brzo naginjali u zavoj, no pritom su ponekad nedostajali upravo ona preciznost i stabilnost koje pri visokom tempu stvaraju povjerenje. Kod aktualne 990 Duke ovaj je sukob ciljeva znatno bolje riješen. Lako ulazi u zavoj, no čiše drži odabranu liniju i djeluje manje nervozno.

Velik utjecaj i dalje ima izbor guma. Clemens je tijekom svoje sezone eksperimentirao s više različitih guma te utvrdio jasne razlike izmeu agilnosti i stabilnosti. Iz toga se može izvui koristan zaključak: prije nego što se poduzmu velike preinake na ovjesu, isplati se izbor guma prilagoditi vlastitom području korištenja.

Standardna Duke košta oko 14.400 eura. Time i dalje ostaje skuplja od nekih izravnih konkurenata, no cjenovno im se znatno približila. Zauzvrat dobivate izvrstan motor, modernu elektroniku, precizne performanse vožnje i iznenaujue upotrebljivu ergonomiju za duge staze. Za svakodnevnu vožnju, ture i vrlo brzu vožnju na javnim cestama sasvim je dovoljna.

R model za otprilike 2.000 eura više nije prijevara. Ovjes, kočnica, ergonomija i zaslon zajedno čine razumljiv paket. Tko redovito vozi na trkaoj stazi, traži maksimalne rezerve ili bezuvjetno želi novi kokpit, dobiva stvarnu protuvrijednost. isto racionalno gledano, R model na državnoj cesti gotovo da i nije potreban. Emocionalno, i s obzirom na ponuene komponente, doplata je ipak gotovo neupitna odluka.

Tehnički, oba modela koriste tekuinom hlaen redni dvocilindrični motor od 947 kubika i 103 Nm. Standardna Duke isporučuje 123 KS, R model 130 KS. Visine sjedala iznose 825, odnosno 840 mm. Sprijeda kod standardne verzije radi 43 mm WP Apex vilica s hodom ovjesa od 140 mm i dvije kočione diskove promjera 300 mm; R model dobiva potpuno podesivu 48 mm WP Apex vilicu s hodom ovjesa od 143 mm, ovjes upravljan preko poveznice te Brembo kočioni sustav.

Kaciga Arai Quantic

Tijekom testa korištena je kaciga Arai Quantic. Integralna kaciga namijenjena je sportskom turingu i spaja stabilan oblik s visokom udobnošu nošenja na dužim dionicama. ak i pri promjenjivim brzinama i dužem trajanju vožnje, prianjanje je ostalo ugodno i uravnoteženo. Ventilacija je pridonijela uravnoteženoj klimi unutar kacige, dok je veliko vidno polje omoguilo dobar pregled u prometu. Sve u svemu, Arai Quantic pokazao se kao svestran pratitelj za različita područja primjene.

Motociklistička odjea marke RST

Korištena motociklistička odjea bila je marke RST i koristila se tijekom cijelog razdoblja testiranja u različitim uvjetima vožnje. Kombinacija jakne, hlača i dodatne zaštitne opreme pružila je uravnoteženu mješavinu slobode kretanja, udobnosti i zaštite. ak i tijekom dužih dnevnih dionica, odjea je ostala ugodna za nošenje, a da pritom nepotrebno ne ograničava pokretljivost na motociklu. Praktični detalji i funkcionalna orijentacija učinili su RST opremu pouzdanim rješenjem za raznoliku svakodnevicu testiranja.

Ruksaci Westwind Moto

Za transport kamere, osobne opreme i dodatnog pribora za testiranje korišteni su ruksaci marke Westwind Moto. Nudili su dovoljno prostora za pohranu kako bi se potreban materijal smjestio kompaktno i pregledno. Zahvaljujui svojoj motociklističkoj orijentaciji, ruksaci su stabilno sjedili i tijekom vožnje te su tek neznatno ograničavali slobodu kretanja. Različiti pretinci olakšali su organizaciju opreme i omoguili da važni predmeti tijekom puta ostanu brzo dostupni.