Četiri avanturistička motocikla srednje klase 2026 u velikoj usporedbi

Za 2026. godinu Ducati DesertX je temeljito preraen i opremljen novim motorom. CFMoto 1000 MT-X je pak potpuno nov na tržištu i u ponudi kineskog proizvoača zauzima vrh portfelja avanturističkih motocikala umjesto modela 800 MT-X. Kako bismo ova dva nova avanturistička motocikla srednje klase ispravno smjestili u široko postavljen ADV segment, s njima voze i dva etablirana igrača sličnih ključnih podataka: Honda Africa Twin i Husqvarna Norden 901. A kako bi test imao maksimalnu vjerodostojnost i raznolike dojmove, krenuli smo u višednevnu potragu za praznim zavojima i legalnim makadamskim putovima.

Oboje u velikom dijelu Austrije nije baš lako pronai. Sreom, još postoje krajevi s veličanstvenim zavojima i rijetkom naseljenošu: Waldviertel i Mühlviertel, pogranične regije Donje i Gornje Austrije. Jer za razliku od alpskih prijevoja koji su posebno ljeti prepuni, gdje se kamperi i biciklisti gomilaju u kolonama, ovdje još vladaju idila i mir. U ovom pošumljenom brežuljkastom kraju nije samo ugodno svježe, nego kroz izlomljeni krajolik vijugaju i bezbrojne, jedva prometne ceste, uvijek iznova začinjene lijepim vidicima. Zapravo savršeno za nas motocikliste. I tim savršenije jer ovdje postoji i MoHo motociklistički hotel. U dolini Yspertal nalazi se MoHo Drei Hacken, koji vodi legendarni Andi. Izvrsno polazište za raznolike jednodnevne ture i lijepe izlete. Izvan sjedala Andi nas razmazi i, tipično za MoHo, podupire uslugom prilagoenom motociklistima. Tako se zajamčeno pronalaze najbolje ceste!

Dodatno nam pomaže i Jakob Weinknecht. Ovaj profesionalac za navigaciju s gotovo beskrajnom riznicom tehničkog znanja poznaje, naime, nikad objavljeni austrijski TET i vodi nas preko nekoliko njegovih dionica. Ovaj TET doduše ne nudi teške offroad dionice, ali u Austriji treba biti zahvalan ve i za legalne makadamske ceste. Turu upotpunjuju dolazak i odlazak autocestom, tako da smo od zavojite ceste, preko dugih relacija, do lagane avanture pokrili tipična područja primjene avanturističkih motocikala.

Prema tehničkim podacima, ovdje se sučeljavaju četiri iznenaujue slične konkurentice. Sve sprijeda voze na kotaču od 21 inča, sve se oslanjaju na dvocilindrični motor, a izmeu 102 KS modela Honda CRF1100L Africa Twin DCT ES i 112 KS modela CFMOTO 1000MT-X stoji svega deset konjia razlike. Husqvarna Norden 901 daje 105 KS, novi Ducati DesertX 110 KS. Kod težine usporedba postaje raznolikija: Honda s DCT-om i elektroničkim ovjesom ima 244 kg težine s napunjenim spremnikom za gorivo, CFMOTO 222 kg težine s punim spremnicima za tekuine, jednako kao i Ducati, dok Husqvarna dolazi na 217,5 kg. Presudno je kako ove četiri koriste svoju masu, duge hodove ovjesa, snagu i bogate sustave pomoi na autocesti, kroz zavoje i na makadamu.

Nakon otprilike 170 kilometara puta do odredišta, Africa Twin je jasna pobjednica u udobnosti. Oslonci za noge daleko naprijed, opušten kut koljena, širok i visok upravljač te visoka prednja strana čine je nosiljkom ovog kvarteta. Poluaktivni Showa EERA ovjes pritom je više od skupe igračke. U mekom načinu rada spremno guta neravnine, a da motocikl nakon brže izbočine ne nastavlja dugo ljuljati. U tvrdom daje osjetno više povratne informacije. Tu je i zreli DCT, koji preuzima mijenjanje brzina i po želji mijenja vrlo rano (D način) ili sportskije (S1-S3 način), ali bez trzaja pri promjeni optereenja. Dvocilindrični motor od 1.084 cm³ s karakterističnim praskanjem prilikom usporavanja ili promjene brzine gura sa 112 Nm ve od niskih okretaja i savršeno odgovara klizeem karakteru. Manje su sjajni nespretno podešavanje vjetrobrana objema rukama i zastarjeli, ponekad trom koncept upravljanja TFT zaslonom.

CFMOTO po udobnosti završava tik iza Honde. Ergonomija je opuštena, prednji dio odbija velik dio pritiska vjetra s gornjeg dijela tijela, a potpuno podesivi KYB ovjes je na mekšoj strani. Glavni adut je u kokpitu: okomiti TFT od 8 inča donosi offline navigaciju i bežični Apple CarPlay, dok bi Android Auto trebao stii ažuriranjem. Upravljanje je u usporedbi s Hondom iznenaujue glatko. Pri sporoj vožnji, meutim, vrui zrak oko stopala podsjea da oprema nije sve. Ni motor ne djeluje kao jeftina kopija KTM-ovog srodnika. Vrlo blago reagira na gas, izbjegava grube promjene optereenja i tek od oko 6.000 okretaja postaje stvarno živahan. Za opušteno putovanje to je ugodno, ali pri spontanom pretjecanju nedostaje onaj udarac iz srednjeg raspona koji bi najvea brojka u tehničkim podacima dala naslutiti.

CFMOTO je zahvaljujui visokoj nosivosti od 243 kilograma služila kao tovarni magarac za video opremu i sendviče s kobasicom. Za maksimalnu svestranost i praktičnu korist montirali smo SHAD sustave prtljage. Straga golemi S51 top case, koji se montira brzo, jednostavno, a opet stabilno, a bočno proširivi SH38X bočni kovčezi: za velika putovanja s nekoliko poteza nude znatno više prostora, a za jednodnevne ture mogu se ponovno skupiti, zbog čega motocikl ostaje uži i aerodinamički povoljniji. Tijekom testne vožnje kovčezi su djelomično skinuti jer natovaren stražnji dio osjetno rastereuje prednji kraj CFMOTO-a.

DesertX i Norden 901 dinamičniji su, ali i zahtjevniji avanturistički motocikli. Oba su na autocesti s laganim teretom posve podnošljiva, no njihovi čvrši ovjesi i skromnija zaštita od vjetra stalno se osjeaju. Ducati amortizira čvrsto, a da neugodno ne odskakuje. Husqvarna djeluje grublje i pri mojoj visini od 1,85 metara stvara najglasnije turbulencije oko kacige. Uz to se na Nordenu sjedi nešto izloženije, kut koljena je oštriji, a široko sjedalo produljuje luk nogu do tla. DesertX je s 880 mm najviši motocikl, ali u području koljena ostaje uzak. CFMOTO ima 875 mm, a Norden se može podesiti izmeu 859 i 879 mm. Najlakše se do tla dolazi na Africa Twin s 850 mm u niskom položaju sjedala.

Honda pucketa, Husqvarna gura, CFMOTO ostaje smirena, a Ducati izvodi najljepši spoj. Africa Twin ne želi da je se vrti do ograničivača, ona živi od snažnog okretnog momenta pri niskim okretajima i opuštene suradnje s DCT-om. Norden od otprilike 4.000 do 4.500 okretaja snažno izbacuje iz zavoja, a ipak s užitkom nastavlja turirati. Upravo ta mješavina čini njezin dvocilindraš od 889 cm³ izvorom zabave. CFMOTO, s motorom koji se takoer temelji na KTM-ovom dvocilindrašu, pri dnu je znatno blaža i svoj veliki nastup isporučuje tek više u rasponu okretaja. Novi V2 od 890 cm³ u DesertX-u može oboje: od otprilike 2.500 do 3.000 okretaja vuče čisto bez trešnje ili lupanja lanaca, a gore varijabilno upravljanje ventilima dodaje pravi vatromet snage. Samo quickshifter povremeno zapne. Isti problem pokazuje i CFMOTO, kod koje je on dio openito manje profinjenog podešavanja motora i elektronike.

Kad cesta postane uža, DesertX mi govori najjasnije. Njezin KYB ovjes transparentno javlja prianjanje i rezerve, ergonomija me ne smješta ni predaleko natrag ni previše izloženo iznad prednjeg kotača, a motor ostaje živahan i turira, a da dolje ne postaje mukotrpan. S gumama Metzeler Karoo 4 ulazi u zavoj glatko i bez točke prevrtanja. I Norden može pošteno zapapriti. Gotovo stoički drži odabrani nagib i vozi se divno stabilno, ali njezin ovjes daje nešto manje fine povratne informacije. Nešto tromija Africa Twin radije klizi kroz zavoje, uz pomo DCT-a i poluaktivnog ovjesa. CFMOTO pri umjerenom tempu ostaje neutralna i ugodna. S rastom brzine, meutim, njezin prednji kraj postaje netransparentan. Kod kočnica Ducati postavlja mjerilo s čvrstom, ali ne agresivnom točkom pritiska.

Kao osnovu za ovu usporedbu koristimo gume Metzeler Karroo 4. Ova 50-50 guma zahvaljujui dizajnu profila nudi dobro prianjanje na makadamu, ali se s jasno najavljenim graničnim područjem i iznenaujue puno prianjanja može i motivirano provlačiti kroz asfaltne zavoje. Ovdje pronai više informacija o gumi Metzeler Karroo 4.

Na legalnim makadamskim cestama manje je važno tko ima više od 100 KS. Odlučuju ergonomija, ovjes i predvidljiva elektronika. Africa Twin iznenauje dvojako. Njezin poluaktivni ovjes nakon brzog asfalta jednim se pritiskom tipke može podesiti na upijanje neravnina, a ipak ostaje stabilan. U stojeem položaju, meutim, oslonci za noge su mi predaleko naprijed i preblizu upravljaču. Uzbrdo pod gasom nedostaje slobode kretanja prema naprijed. CFMOTO nudi više prostora i upotrebljiv turistički stojei položaj. Njezin nisko postavljen spremnik i masivna zaštita motora ulijevaju povjerenje, a ovjes bez teških kovčega dostaje za umjeren tempo. S prtljagom prednji kraj postaje lakši i manje transparentan. Ono što stvarno smeta je kontrola proklizavanja, koja naglo oduzima i ponovno vraa snagu. Ni ABS nije meu najprofinjenijima. Isključivanje sreom radi, ali regulacija na rastresitoj podlozi baš ne uvjerava.

Dva europska motocikla na terenu pokazuju koliko fino elektronika danas može raditi. Kod Nordena se posebno prilagodljivi Explore način plaa dodatno, ali njegova kontrola proklizavanja s devet razina može se precizno uskladiti s podlogom i umijeem. Nisko spušten spremnik drži masu nisko i čini Husqvarnu, unatoč širokom sjedalu, lako kontrolabilnom. DesertX serijski nudi Enduro i Rally način, njezina kontrola proklizavanja dopušta pomicanje stražnjeg kotača, a ipak meko hvata vozača. Tu su i dobro dozirljiv offroad ABS, puno prostora u stojeem položaju i transparentniji ovjes. Upravo ta mješavina čini je najjačim motociklom u društvu za ambiciozniji teren. Honda na makadamu ostaje dobroudna i stabilna, a CFMOTO prikladna pri umjerenoj vožnji. Tko vozi brže ili dulje offroad, ipak primjeuje zaostatak za Ducatijem i Husqvarnom.

Kod cijene se naizgled tijesni kvartet raspada. CFMOTO 1000MT-X u Austriji stoji 11.999 eura i time je daleko od ostale tri. Najbliže toj borbenoj cijeni je Husqvarna Norden 901 sa 16.999 eura. Za Hondu CRF1100L Africa Twin ES DCT, kod koje dvospojkasti mjenjač i poluaktivne komponente ovjesa dižu cijenu, treba izdvojiti 19.690 eura. A Ducati u Austriji stoji čak 19.995 eura. Zanimljivo: u Njemačkoj su cijene Ducatija i Husqvarne znatno privlačnije, dok CFMoto i Honda ostaju na približno istoj razini. Više cijene u Austriji načelno su nažalost normalne, zahvaljujui porezu NoVA. Ali upadaju u oči razlike u visini doplate. CFMoto ni u Njemačkoj nitko ne pobjeuje (10.999 €), Africa Twin ES/DCT (19.180 €) ostaje usporediva, ali DesertX (16.790 €) i Norden (14.499 €) znatno su ispod austrijske cijene. Time su u Njemačkoj još znatno privlačnija opcija.

Apsolutne pobjednice nema, ali zato postoje četiri prilično jasne uloge. Vozači na duge relacije u Africa Twin s DCT ES pronai e najopušteniji radni prostor, najkarakterniji okretni moment iz podruma i najsvestraniji udobni ovjes. Turisti koji paze na novac s CFMOTO dobivaju dobro opremljen paket koji u voznim performansama postiže oko 80 % ostalih, a ušteene tisue mogu uložiti u sjajna putovanja. Norden 901 spaja stabilnu zabavu u zavojima, snažan okretni moment iz srednjeg raspona i ozbiljne offroad sposobnosti, ali traži kompromise u zaštiti od vjetra i ergonomiji. DesertX vozi najpreciznije i na asfaltu i na terenu, njezin novi V2 je kontrolabilan, a opet emotivan. U Njemačkoj bi po mojim preferencijama bila favoritkinja. Iz austrijske perspektive, zbog razlike u cijeni, naprijed se probija Norden. I upravo zato na pitanje o najboljem avanturističkom motociklu ne odgovaraju tehnički podaci, nego planirana namjena i novčanik.