Kako pravilno utovariti i bezbedno vezati motocikl
Pravilna upotreba rampi, držača i traka
Bezbedan utovar motocikla na prikolicu ili u kombi počinje mnogo pre prve trake za vezivanje. Martin Bauer objašnjava kako rampe, držači i tačke vezivanja funkcionišu zajedno i koje greške pri utovaru, vezivanju i istovaru mogu da budu posebno skupe.
Utovarna ivica određuje pravu rampu
Prva kritična tačka nije traka za vezivanje, ve prelaz sa tla na tovarni prostor. Niskopodna prikolica drži taj ugao relativno blagim, dok visokopodne prikolice i kombiji moraju da savladaju znatno višu ivicu. Kratka rampa tu može da napravi toliko strm prelom da motocikl s nisko spuštenom oplatom nasedne na prelazu. Duže i blago zakrivljene rampe ublažavaju upravo taj deo. Druga strana medalje: s dužinom rastu potreban prostor i zahtevnost rukovanja. Pored geometrije, i navedena nosivost mora da odgovara težini motocikla.
Prikolica i rampa ne smeju da se pomeraju
Pre nego što se motocikl pokrene, osnova mora da bude stabilna. Najsigurnije je da prikolica ostane zakačena za vučno vozilo; dodatno treba aktivirati i njenu kočnicu. Ve nekoliko centimetara pomeranja može da postane neprijatno kada je motocikl napola na rampi. Rampa s kukom za kačenje stvara graničnik koji se oslanja oblikom. Ako ga nema, rampa mora da se osigura od klizanja trakama ili čvrstim osloncem.
To je posebno važno pri uvoženju snagom motora: čim prednji točak stane na tovarni prostor, na rampi je samo zadnji točak. Ako ona tada isklizne, utovar vrlo brzo postaje skup YouTube blooper.
Držač prednjeg točka oslobađa ruke
Stabilan držač prednjeg točka za Martina Bauera spada meu najvažnija pomagala. Vodi prednji točak, drži motocikl uspravno posle uvoženja i daje vremena da se trake postave na miru. Ključno je, meutim, da sam držač ne može da se pomera. Na običnoj prikolici može da se nasloni na prednju stranicu, da se usidri oblikom ili osigura trakama. Na sopstvenoj prikolici ili kombiju najčistije rešenje je čvrsto pričvršivanje zavrtnjima. Držač ne zamenjuje vezivanje; on samo stabilizuje motocikl tokom rada i zatim ga podupire u uzdužnom pravcu.
Čegrtaljka ili kopča – pitanje sistema
Trake s kopčom brzo se kače i mogu da se zategnu snagom ruke. Ali gde ima svetla, ima i senke: mesto stezanja uvek optereuje tkaninu na istom položaju, zbog čega habanje i proklizavanje moraju posebno pažljivo da se kontrolišu.
Trake s čegrtaljkom zahtevaju više vremena za provlačenje i zatezanje, ali stvaraju znatno vee sile zatezanja i pouzdanije drže na veoma neravnom putu. Bez obzira na sistem, kuke bi trebalo da imaju osigurač protiv nenamernog iskakanja. I nosivost traka i tačaka vezivanja mora da odgovara teretu. Dobra kopča malo pomaže ako traka ili tačka kačenja nisu dorasle optereenju.
Gurati uz pomoćnika ili dozirati motor
Pri utovaru bez motora jedna osoba vodi motocikl u ravnoteži, dok ga druga gura otpozadi. Ako ste sami, motor može da pomogne: prvi stepen prenosa, što manje gasa i snagu precizno dozirati kvačilom. To nije poziv na hrabar zalet. Što je utovarna ivica viša, to su važniji dodatni stepenik ili druga paralelna rampa po kojoj vozač može da hoda pored motocikla. Ko vozi po uskoj šini, mora da ostane precizno centriran, jer guma koja bočno naleti na ivicu može neočekivano da prevrne motocikl.
Napred meko vezati i povlačiti unapred
Napred Martin koristi meke omče oko donje traverze vilice. Tako nijedna metalna kuka ne dodiruje motocikl, a samozatežua omča smanjuje trljanje. Trake idu blago unapred i ka spolja, kako bi se motocikl uvukao u držač i pri ubrzavanju ne bi mogao da se otkotrlja unazad.
Pre zatezanja trake moraju da budu potpuno odvijene. Uvijanje jače optereuje spoljnu ivicu i sprečava pravilan prenos sile. Vodovi, kablovi i oštre ivice ostaju slobodni. Koje su tačke zaista dozvoljene zavisi od motocikla; zato uputstvo za transport datog proizvoača uvek ima prednost u odnosu na univerzalno čarobno rešenje.
Vešanje pritezati s osećajem, a ne silom
egrtaljka razvija iznenaujue veliku silu. Kada se motocikl priteže preko oprugom ogibljenih delova, potrebno je dovoljno predoptereenja kako neravnine ne bi na trenutak olabavile trake. Previše toga, meutim, nepotrebno optereuje vešanje i zaptivače. Martinova vrednost iz prakse je oko 30 do 40 odsto hoda vešanja, a nikako ne više od polovine.
Podaci proizvoača mogu da odstupaju, pa i ovde važi uputstvo za konkretan motocikl. Zateže se naizmenično levo i desno kako bi vozilo ostalo uspravno. Na kraju čegrtaljke moraju da budu potpuno zatvorene; u otvorenom položaju namotaj može ponovo da se otpusti.
Zadnjem delu potrebne su čvrste tačke spojene s ramom
Napred motocikl sada ve stoji stabilno, ali se za kočenja i jake uzdužne sile dodatno osigurava i zadnji deo. Pogodne su čvrste tačke spojene s ramom, poput stabilnih nosača oslonaca za noge suvozača ili za to predvienih ručki. Plastični delovi otpadaju. Martin postavlja trake što simetričnije i pod uglom povlačenja od otprilike 45 stepeni, tako da zajedno sprečavaju bočno kretanje i pomeranje u pravcu vožnje.
Konkretan ugao zavisi od vozila, tovarnog prostora i tačaka vezivanja. Slobodni krajevi traka zatim se učvršuju kako ne bi lepršali na vetru ili se zapetljali. Kontrolni pogled tokom pauza takoe je deo urednog transporta.
Alternativni sistemi ne odgovaraju svakom motociklu
Ako je donja traverza vilice zbog oplate teško dostupna, omča za vezivanje na upravljač može da bude alternativa. Upravo kod dugih enduro upravljača potreban je oseaj, jer velike sile mogu da oštete upravljač ili njegove obujmice; neki proizvoači izričito isključuju tu tačku vezivanja.
Trake za točkove, s druge strane, zaobilaze vešanje i drže motocikl direktno za točak, ali zahtevaju strmo povlačenje nadole i dodatno osiguranje u uzdužnom pravcu. Šipka provučena kroz šuplju prednju osovinu pogodna je pre svega za zatezanje unapred. Koji sistem funkcioniše, dakle, ne odlučuje samo katalog dodatne opreme, ve kombinacija motocikla, dozvoljenih tačaka vezivanja i ušica za vezivanje na transportnom vozilu.
Pri istovaru važe ista osnovna pravila
Pre istovara rampa se ponovo osigurava od klizanja i precizno poravnava sa zadnjim točkom. Motocikl se kontrolisano oslobaa iz držača i postepeno kotrlja unazad. Na mokroj ili klizavoj rampi blokirani prednji točak ipak može da klizi. Martin zato ostavlja ubačen prvi stepen prenosa i po potrebi preko kvačila dodatno koristi kočioni moment motora. Kod više utovarne ivice kombija pomažu duga zakrivljena rampa, stepenik i po potrebi druga rampa za siguran oslonac.
Princip je uvek isti: najpre razjasniti geometriju i graničnike, zatim pomerati, a potom simetrično vezati. Tako planirani transport ostaje vožnja i ne postaje nenamerni snimak pada.
Author
MARTIN_BAUER