Divlji Zapad
Enduro avantura na stazama izazova
U septembru 2025. godine, započeli smo naše putovanje na Suzuki V-Strom 800 DE, koje za nas motocikliste nije predstavljalo samo turu kroz zadivljujuće pejzaže. Ovo je bila vožnja pravo u srce istorije Divljeg Zapada. Kotrljali smo se putevima i prevojima kojima su pre više od 200 godina prolazili istraživači, avanturisti i poštanske kočije. Asfalt i makadam spojili su se s pričama o hrabrosti, odricanju, pionirskom duhu i istrajnosti. Sa svakim kilometrom postajalo je jasno: Naša moderna tehnologija čini avanturu udobnijom – ali duh, pogon napred, želja za otkrivanjem, to je bezvremensko.
Zašto Divlji Zapad izgleda potpuno drugačije?
Kada se u Srednjoj Evropi spomene Divlji Zapad, odmah se pojavljuju slike Teksasa beskrajne prerije, prašnjave pustinje, žaree sunce i jahači koji prolaze kroz treperavu vruinu. Ova slika je duboko ukorenjena u našoj mašti, ali ima više veze s Holivudom nego sa stvarnom istorijom. Američka filmska industrija, smeštena u Kaliforniji, snimala je svoje vesterne uglavnom u blizini u Arizoni, Nevadi ili na kultnim mestima poput Monument Valley. Ovi pejzaži su pružali savršenu pozornicu za heroje poput Džona Vejna ili Klinta Istvuda. Tako je "Divlji Zapad" postao sinonim za sunce, pesak i dvoboje pištoljima u sumrak. Meutim, stvarnost je bila mnogo složenija i geografski daleko vea. Pravi Zapad obuhvatao je ogromna područja izmeu Misisipija i Pacifika dakle, i Montanu, Vajoming, Kolorado i Ajdaho. Tamo se odvijao drugi, često teži deo istorije: zlatna groznica, trgovina krznom, izgradnja železnice i žestoki sukobi izmeu doseljenika i domorodačkih naroda uglavnom u hladnim, planinskim predelima, obeleženim gustim šumama, snegom i surovim vremenom. Ajdaho je u vreme Divljeg Zapada bio prava granica granica u izvornom smislu. Ali, pošto je Holivud svoje priče pričao u pustinji, ovaj severni, alpski Zapad ostao je uglavnom nevidljiv. Tako mi Evropljani i danas povezujemo "Divlji Zapad" s užarenom toplinom i revolverašima u prašini iako je pravi Zapad često ležao u hladnoi, tišini i neukroenoj divljini.
Poglavlje 1: Red Rock Stage – Brzina na drvenim točkovima
Vozili smo tačno tamo gde je od 1866. legendarna Red Rock Stage ostavljala svoje tragove. Svakodnevno je prelazila oko 125 milja od Red Rocka u Montani do Salmon-a u Idahu. Osam kočija dnevno, ukupno 14 Concord-coaches i 12 vagona bilo je u pogonu logistički podvig 19. veka. Da bi trasa funkcionisala, na stanicama duž rute bilo je spremno oko 90 konja.
Karta je tada koštala 8 dolara, što je za mnoge bilo malo bogatstvo. Nije bilo garancije za udobnost: prašina leti, snežne oluje zimi, blatnjavi putevi u prolee. Pljačke, prevrnute kočije ili povreeni konji bili su deo svakodnevice. Posebno ozloglašen bio je Lemhi Pass, gde su kočije morale biti double rough-locked spuštene: točkovi blokirani i dodatno osigurani lancima, kako ne bi nekontrolisano skliznuli u dolinu.
Zamišljali smo kako su tada putnici zbijeni sedeli u vagonima dok je napolju duvao vetar. Danas tutnjimo sa našim V-Strom 800 DE preko istog prevoja. 84 KS, kontrola trakcije i LED svetla udobnost o kojoj ljudi pre 150 godina nisu mogli ni da sanjaju. Ali nešto ostaje isto: oseaj u stomaku kada stojite na vrhu prevoja i gledate u dubinu. I volja da se pree na sledeu etapu.
Mnogo starih ranč kua, koje su nekada služile kao stanice za zamenu konja, još uvek stoji. Za nas su to savršena mesta za fotografisanje nekada su to bila mesta gde su putnici brzo pili kafu, menjali konje i pošta je išla dalje. Danas se tamo zaustavljamo da bismo udahnuli, pustili da pogled luta i shvatili da se svako dugo putovanje sastoji od mnogo malih zaustavljanja.
Poglavlje 2: Razvodnica – Gde se san srušio
Jedan od najemotivnijih trenutaka naše ture bio je prelazak Lemhi Pass-a na Continental Divide, centralnoj razvodnici Severne Amerike. Ovde se odlučuje u kom smeru e reke tei. Na istok u Missouri, zatim u Mississippi i konačno u Meksički zaliv. Na zapad, voda teče u Columbia River i dalje u Pacifik.
Za nas motocikliste, ovo je fascinantna geografska tačka, ali za Lewis-i-Clark-ekspediciju 1805. godine, to je bio prelomni trenutak u istoriji. Njihov zadatak je bio pronai neprekinut vodeni put legendarnu Northwest Passage od Atlantika do Pacifika. Kada su stigli ovde, shvatili su: Ne postoji plovna veza. Umesto toga, mone Rocky Mountains stajale su im na putu.
Lewis i Clark morali su da ostave svoje čamce i nabave konje od Shoshone da bi nastavili dalje. Ovo otkrie je bio šok za ekspediciju, ali i dokaz njihove istrajnosti. Upravo ovde je postalo jasno: Severna Amerika se ne može jednostavno prei čamcem od obale do obale. San o jednostavnom prolazu bio je gotov ali avantura je nastavila.
Kada smo sa našim Suzukijima prešli Continental Divide, bili smo svesni koliko je ovo mesto značajno za istoriju. Sa svakim okretajem gasa, sa svakim pogledom u dolinu, imali smo oseaj da nismo samo motociklisti, ve i mali deo pripovedača istorije.
Poglavlje 3: Sacajawea – žena koja je otvorila Zapad
U Salmon-u, Idaho, zaustavili smo se na mestu koje je kao nijedno drugo povezano sa istorijom Zapada. Ovde je oko 1788. godine roena Sacajawea, mlada žena iz plemena Shoshone. Sa samo 16 godina postala je deo Lewis-i-Clark-ekspedicije, zajedno sa svojim mužem Toussaint Charbonneauom i malim sinom Jean Baptisteom.
Njena uloga bila je presudna: - Tumač: Govorila je Shoshone i malo Hidatsa i pomagala je u izbegavanju nesporazuma prilikom susreta sa plemenima. - Simbol mira: Njeno prisustvo sa bebom pokazalo je domorodačkim narodima da ekspedicija nema neprijateljske namere. - Pronalazač puta: Pomagala je u pronalaženju sigurnih ruta preko Rockies-a i vodila ekspediciju na mesta koja bi bez nje bila teško dostupna.
Na Lemhi Pass-u pomogla je u organizovanju konja od Shoshone bez tih životinja ekspedicija bi verovatno propala. Danas Sacajawea Interpretive, Cultural & Educational Center u Salmonu čuva njeno naslee. Za nas je to bilo više od posete muzeju: Bio je to trenutak kada smo shvatili da pravi heroji nisu uvek oni na prvoj liniji. esto su to tihi, pametni i hrabri saputnici koji prave ključnu razliku.
Sacajawea je umrla mlada, oko 1812. godine. Ali njeno seanje živi i dalje na spomenicima, u školskim knjigama, čak i na novčanici od jednog dolara. Za ljude u Idahu ona je i danas simbol hrabrosti i snalažljivosti. A za nas motocikliste bilo je dirljivo putovati njenim rodnim krajem.
Zaključak: Avantura, nekad i sad
Naš Suzuki V-Strom 800 DE pokazao se kao savršen partner: Mirni dvocilindraš od 776 ccm, dovoljno snage za prevoje i duge pravce. Vešanje: 220 mm hoda, 21-inčni prednji točak idealno za makadam i loše puteve. I mnogo udobnosti: čak i nakon dugih etapa, motor ostaje prijatan za vožnju.
Naravno, nedostaju luksuzne funkcije poput tempomata ili grejača. Ali upravo to odgovara putovanju: Ko želi da istraži Divlji Zapad, ne treba mu dodatna oprema, ve pouzdanost i volja za nastavkom.
Naša tura nam je pokazala: Avantura nikada nije bila laka. Bilo sa konjima, čamcima ili motociklima potrebna je hrabrost, izdržljivost i spremnost na nove izazove. Lewis i Clark imali su Sacajawea, diližanse su imale svoje konje i vozače a mi imamo naše V-Stromove koji nas sigurno vode kroz Rockies.
Na kraju ostaje spoznaja: Priče iz prošlosti čine naše današnje ture tako posebnim. Svaki prevoj, svaki grad, svaka stara staza su više od pejzaža to je deo istorije koji sa svakim kilometrom iznova doživljavamo.
Naša oprema za veliku turu
- Motocikl: Suzuki V-Strom 800DE robustan, pouzdan, sklon avanturama: Informacije i cene
- Gume: Dunlop Trailmax Raid savršena ravnoteža izmeu puta i makadama - Informacije
- Prtljag: SW-Motech PRO Rearbag lagan i neuništiv: Cena i informacije PLUS Vodootporna torba za rezervoar za opremu za kameru:
- Odea: Vanucci VAJ-4 / VAT-6 / VAG-4 / VAB-10 testirano na temperaturama od 1°C do 30°C: Link za jaknu kod LOUIS-a
- Komunikacija: Cardo Packtalk Edge uvek povezan, čak i u nedoiji: Kupite ovde
- Kaciga: ARAI Tour-X5 vrhunska udobnost za duge relacije: Informacije i dekori