Uvjerava li kompaktni koncept i u praksi, pokazuje se prije svega pri manevriranju i na prvim kilometrima. S težinom s punim spremnicima za tekućine od 189 kilograma Sprint ne spada među najlakše motocikle svoje klase, ali se njime bez problema upravlja. Tome pridonosi niska visina sjedala od 671 milimetra. Olakšava dodir s tlom i upravo manje iskusnim vozačima daje osjećaj sigurnosti. Pritom pomaže i uski oblik prednjeg dijela sjedala: noge se pri osloncu ne moraju širiti daleko prema van.
U gradskom prometu profitira upravo od tih osobina. Spori zavoji, uske ulice i česte promjene smjera svladavaju se bez velikog napora. Pri manevriranju Sprint djeluje pregledno, a ni pri zaustavljanju nema osjećaja da motocikl treba balansirati. Promišljeno dostupno osmišljene osobine Sprinta snižavaju prag straha da se motocikl pokreće i u situacijama s malo prostora.
Na zavojitim lokalnim cestama taj se dojam nastavlja. Sprint se rado spušta u nagib i ugodno nekomplicirano mijenja smjer. Upravljanje djeluje dostupno, a da pritom ne postaje nervozno. Ne zahtijeva posebno aktivan stil vožnje i oprašta kad se u zavoj ne uđe potpuno čisto. Upravo za početnike to je prednost: umjesto da se moraju koncentrirati na motocikl, ostaje više pažnje za liniju, promet i vlastiti napredak. Istodobno i iskusni vozači ovdje mogu itekako uživati - iako položaj oslonaca za noge nudi malo maksimalnog kuta naginjanja pa brzo lete iskre.
Položaj sjedenja podržava opušteni karakter. Spomenuti oslonci za noge smješteni su centralno i omogućuju prirodno držanje, svjesno neutralnije od inače vrlo opuštenog cruiser položaja. Upravljač uvijek pruža dobru kontrolu nad prednjim kotačem. Zajedno s niskom visinom sjedala nastaje ergonomska kombinacija koja ne funkcionira samo na parkiralištu.
Kod motora je dojam vožnje nešto trezveniji od zvuka. Očekivano snažno izvlačenje iz niskih okretaja uglavnom izostaje i ne ističe se posebno u usporedbi s drugim motociklima ove klase. To ne znači da Sprintu nedostaje snage za predviđenu namjenu. Prije se treba pomiriti s time da raspoložive rezerve nisu usporedive s onima snažnijih strojeva. Za svakodnevne vožnje, opuštene ture po lokalnim cestama i povremene uspone snaga je ipak sasvim dovoljna. Tko drži motor u odgovarajućem rasponu okretaja, može Sprint voziti tečno i prilično agilno.
Ugodno se ističe i kočenje motorom. Kad se zatvori gas, brzina se ravnomjerno smanjuje. Na zavojitim dionicama to podržava zaobljen stil vožnje jer ne treba stalno posezati za ručicom kočnice. Kočenje motorom naravno ne zamjenjuje kočioni sustav, ali pridonosi tome da se tempo lako i skladno dozira. Upravo kod motocikla koji nije namijenjen sportskim vrhunskim performansama ovakav nekompliciran način kontrole brzine dobro pristaje ukupnom karakteru.
Kod ovjesa Harley-Davidson sprijeda koristi upside-down vilicu promjera 43 milimetra sa 133 milimetra hoda. Straga rade dva amortizera sa spremnicima, čije se predopterećenje opruge mehanički podešava u sedam stupnjeva. Hod straga iznosi, međutim, samo 76 milimetara. Na dobrom asfaltu to nije veliki problem, ali na većim neravninama ili oštrim oštećenjima kolnika granice konstrukcije naravno postaju jasnije. Dok prednji kraj sa svojim dužim hodom nudi razmjerno mnogo slobode kretanja, stražnjem kraju ostaje manje prostora za upijanje jakih udaraca. Tko često vozi lošim cestama, trebao bi imati taj kompromis na umu - unutar svoje klase Sprint ipak donosi prilično suveren ovjes.
Kočioni sustav čine disk od 320 milimetara s dvoklipnom čeljusti sprijeda i disk od 240 milimetara s jednoklipnom čeljusti straga. ABS je serijski. Kombinacija odgovara razini snage i namjeni Sprinta. Za gume Harley-Davidson koristi 100/90-19 sprijeda i 150/60-ZR17 straga. Zajedno s međuosovinskim razmakom od 1.450 milimetara i kutom glave upravljača od 27,6 stupnjeva nastaje geometrija koja spaja klasičan cruiser izgled s okretnim ponašanjem u vožnji.