Honda NX500 E-Clutch: oproštaj koji teško pada

Više motocikla vam ne treba. Tu nam je misao Honda NX500 tijekom ove sezone prilično često nametnula. Stigla je u naš vozni park točno na vrijeme za Newchurch 2026, a sredinom listopada, nakon dobra četiri mjeseca, slijedi povratak Hondi Austrija. U međuvremenu se svrstala među najomiljenije motocikle u redakciji. Baš ta navodno dosadna Honda. Kad kolega s A2 vozačkom želi na brzinu skoknuti do supermarketa, Gregor putuje na posao u Beč ili netko planira opuštenu vikend-turu, prvo pitanje često glasi: "Je li NX500 tu?" Vrijeme je za pet razloga koji govore u njezinu korist i pet koji je čine manje savršenom.

Redni dvocilindraš od 471 cm³ stari je poznanik u Hondinoj obitelji 500-ica. Sa svojih 48 KS ne pomiče planine, ali u svakodnevici spremno odrađuje sve. Plivati u prometu, opušteno krstariti otvorenom cestom, ponekad vrtjeti brzine do ograničivača: za to je dovoljno. Pretjecanja ipak treba bolje isplanirati. Tko mora paziti na promet iz suprotnog smjera, ne može nedostatak rezerve jednostavno nadoknaditi snažnim okretom ručice gasa. Zato se motorom lako upravlja i ostaje nekompliciran suputnik. Upravo ta dostupnost svaki dan vrijedi više od posebno impresivne vršne snage.

Ulogu igra i povjerenje u izdržljivost. Naš servis od povjerenja kaže da im taj motor još nije stvarao probleme te da im u više od deset godina nije poznata nijedna opozivna akcija za njega. Ta procjena servisa poklapa se s našim dojmom o pouzdanom dnevnom suputniku. Naša bilanca temelji se na korištenju tijekom dobra četiri mjeseca od strane mnogo različitih kolega.

Drugi plus nalazi se izravno na spojci. E-Clutch preuzima uključivanje i isključivanje spojke pri polasku i zaustavljanju, a ni pri promjeni brzina ručica spojke nije potrebna. Mijenja se i dalje nogom. Tko želi sam intervenirati, jednostavno posegne za postojećom ručicom. U gradskom prometu sustav oduzima posao, a na otvorenoj cesti može se koristiti jednako udobno kao quickshifter. Klasičnog blippera s automatskim međugasom ovdje bez ride-by-wirea nema. Umjesto toga, pri prebacivanju u nižu brzinu osjeti se kako se spojka ponovno uključuje.

Dobra vijest: tijekom našeg zajedničkog vremena sustav nije zapinjao niti stvarao probleme. Sustav donosi otprilike dva kilograma dodatne težine. U Austriji razlika u cijeni između NX500 i E-Clutch izvedbe trenutačno iznosi oko 500 eura. Za mene je korist ipak jasna: manje rada spojkom u gradu, ugodne promjene brzina na otvorenoj cesti i dalje mogućnost da sve odradim sam. Tko ima dodatni budžet, dobiva moju jasnu preporuku.

S mojih 1,75 metara u redakciji rijetko završim na velikim avanturističkim motociklima. Možda tu ulogu igra i Pokyjeva jednom prevrnuta Africa Twin. Na NX500 tog problema nema: stojim sigurno, a koljena su dok stojim na tlu čak i lagano savijena. Tijekom vožnje sjedi se prirodno i uspravno, upravljač je tamo gdje ga tražim, a kut koljena odgovara mojoj visini. I dulje dionice prolaze ugodno. Viši vozači trebali bi provjeriti odgovara li im bolje više sjedalo. Nekomplicirano sjesti i sići bez ikakvog žuljanja – to Honda zna.

Mali vjetrobran nije podesiv po visini. Meni zaštita od vjetra u serijskoj konfiguraciji funkcionira solidno. Schaaf kao viši vozač, s druge strane, javlja o turbulencijama oko kacige. Udobnost ovdje dakle ovisi o vlastitoj visini, a paket se po potrebi može prilagoditi dodatnom opremom. Ugrađeni štitnici za ruke pružaju dodatnu zaštitu ruku od vjetra. Da NX500 načelno ostaje dostupna, pokazuje naša redakcijska svakodnevica: nitko ne mora dugo razmišljati o odgovarajućem položaju sjedenja prije nego što krene s njom.

Jakob tijekom našeg zajedničkog vremena još vozi s A2 vozačkom. Kad pita za motocikl, redovito mu preporučujemo NX500. Ugodno se vozi i olakšava mu početak. Proglasiti je zbog toga čistim motociklom za početnike ipak bi bila pogreška. U Newchurchu pravna ekipa sportski vozi Hondu po otvorenoj cesti. NX to bez problema prati. U zavojima i na šljunku može više nego što biste joj povjerovali gledajući snagu. Njezina je snaga spoj jednostavnog rukovanja i svestranosti koju cijene i iskusni vozači.

Petu prednost vidite već u mirovanju: NX500 djeluje kao odrastao motocikl. Upravo za početnike, više vozače ili povratnike koji svjesno traže manje snage to je argument. Tome odgovara i potrošnja – možemo je voziti s manje od 4 l/100 km. U Austriji E-Clutch izvedba stoji 7.890 eura. NX500 bez E-Clutcha košta 7.390 eura. S obzirom na svestrano područje primjene, za to dobivate pravi motocikl čiju snagu u svakodnevici zaista možete iskoristiti. I tekući troškovi kod ovog vozila ostaju umjereni.

Naša NX500 nosi dosta opreme tvrtke SW-Motech: STREET-RACK nosač prtljage, TRAX ADV top-case, PRO Enduro WP torbu s funkcijom prtljažnika s pričvršćivanjem remenjem, Adventure komplet štitnika za ruke te PRO bočne nosače s bočnim torbama. To odgovara njezinoj ulozi cestovnog i turističkog motocikla. Za put do Beča Gregor skida bočne torbe, a i nosači se po potrebi brzo demontiraju. Tako Honda u gradskom prometu ostaje uža. Ja osobno ponajviše cijenim top-case: unutra kupovina ili kaciga, a suvozač svejedno može s vama. Schaaf se tako već provozao na putu do kebaba.

Čvrsti štitnici za ruke pomažu protiv zračne struje i trebali bi pri prevrtanju zaštititi ručice. Test pada s njima srećom ipak nismo napravili. Dobra je i široka ponuda dodatne opreme. Ispod novog imena krije se mnogo CB500X, a ta oznaka čak još stoji u prometnoj dozvoli našeg motocikla. Shodno tome, izbor novih i rabljenih dijelova raznih proizvođača je velik. Mi smo se ovdje odlučili za SW-Motech kako bismo svakodnevnu upotrebu i ture s prtljagom učinili ugodnijima.

Gdje ima svjetla, ima i sjene. Prvi minus je težina: našu NX500 bez dodatne opreme izvagali smo na 204 kg s punim spremnicima za tekućine. Za 48 KS to se osjeti, kako pri manevriranju na nagnutoj podlozi tako i pri ubrzavanju. Isti motor u lakšoj CB500 Hornet djeluje živahnije.

Druga kvaka tiče se navedene nosivosti od 185 kg. U dvoje i s putnom prtljagom toj se granici približavate shodno brže. Za mene je NX500 zato ponajprije dobar solo putni motocikl. Tako ostaje više prostora za prtljagu, a motor mora pokretati manje dodatne težine. Vožnja u dvoje, naravno, također ide. Tada treba preciznije računati pri utovaru i po potrebi rezati kod prtljage.

Sljedeće dvije slabosti posebno pogađaju one koji putuju na posao. Pri brzinama autoceste kroz upravljač prolaze visokofrekventne vibracije, a dio njih stiže i do oslonaca za noge. Šesta brzina nije osobito dugo prenesena, pa pri spomenutih 5.000 do 6.000 o/min to na duljim dionicama postaje neugodno. Nakon nekog vremena ruke trnu. Stoga se pažljivije razmišlja kada je sljedeće zaustavljanje smisleno. Uz to nedostaje tempomat. U ovom cjenovnom razredu to je razumljivo, ali kolege koji putuju u Beč svejedno bi ga cijenili. Tko puno vozi autocestom, trebao bi te dvije stavke svjesno provjeriti na probnoj vožnji.

Ostaje peta zamjerka: nekima će Honda jednostavno biti previše pitoma. Vozi se smireno, motor radi, boja se sviđa, a velikog uzbuđenja nema. Za te vozače ona je više motocikl za razum nego za srce. Upravo je to čini toliko omiljenom kod nas. Sjesti, krenuti i znati što vas čeka. U drugim zemljama vidi se mnogo NX500 i njihovih prethodnika kao svakodnevnih alata, s ruksakom ili top-caseom na putu do posla i u kupovinu. Tu ulogu ispunjava i naša Honda. Zato to što se uskoro vraća Hondi Austrija ostavlja osjetnu prazninu u voznom parku.