Južna Afrika na enduru: zelene strmine iznad oceana

Blagi zeleni brežuljci valjaju se sve do ruba litice, po njima su razbacane okrugle kolibe sa slamnatim krovovima, a dolje Indijski ocean udara o stijene. To je Wild Coast na istoku Južnoafričke Republike. Negdje između penje se padina, toliko zelena i toliko strma da ispred prednjeg kotača ostaju samo more i nebo. Meni se takav uspon u sedlu enduro motocikla čini kao put u nebo, suze radosnice zajamčene. Hoće li suze biti od sreće ili od laktata u podlakticama, ovisi o tvojoj kondiciji. Koliko strma, mokra i skliska ova obala postaje, odlučuje o tome kada putuješ i s kojom razinom vještine dolaziš.

Wild Coast nalazi se u pokrajini Eastern Cape, Istočnom Kapu, i proteže se od rijeke Great Kei na jugu do Mtamvune na sjeveru. Krajolik iza obale počinje zelenim, blago valovitim brežuljcima, a u klancima i vlažnim obalnim dolinama raste zimzelena šuma. Sama obala ne može se odlučiti. Uvale, plaže i lagune izmjenjuju se sa stjenovitim rtovima i strmim liticama koje padaju ravno u more.

Prema sjeveru, u Pondolandu, ravne pješčenjačke visoravni izmjenjuju se s vrlo strmim riječnim klancima poput onoga rijeke Msikaba, a između Port St Johnsa i klanca Oribi nalazi se Pondoland Centre of Endemism, botanička žarišna točka puna biljaka koje postoje samo ovdje. Kod Waterfall Bluffa blizu Lusikisikija slapovi se s litica obrušavaju ravno u ocean, a pokraj njih iz vode se uzdiže piramidalni Cathedral Rock. Slapovi Magwa padaju 142 metra duboko u klanac. U rezervatu Mkambati, prvom Ramsarskom močvarnom području pokrajine, dakle močvari od međunarodnog značaja, također jedan slap pada u more.

S visokih vidikovaca vidiš dupine i kitove; grbavi kitovi i južni glatki kitovi, velika vrsta glatkih kitova, dolaze ovamo kotiti mladunce. U južnoj zimi, otprilike od svibnja do srpnja, prema sjeveru se kreće Sardine Run.

DNK Wild Coasta: ljudi, goveda i povijest dijele iste brežuljke. Za vrijeme apartheida ovdje se nalazio homeland Transkei, od 1976. do 1994. nominalno neovisna država koju nitko u svijetu nije priznao. To je tradicionalna zemlja naroda Xhosa i svaki put prema obali vodi kroz to središnje područje. Sjeverni dio zove se Pondoland, domovina naroda Mpondo.

Goveda su dio svakodnevne slike. Cijela stada leže na plaži ili stoje na cesti kao da su obalu rezervirala za sebe. Osim Port St Johnsa i Coffee Baya, obalna mjesta sjeverno od rijeke Kei često se sastoje od tek nekoliko kuća. Turističkih masa nema. Uz cestu N2, oko 32 kilometra jugozapadno od Mthathe, nalazi se Qunu, gdje je Nelson Mandela odrastao i gdje je pokopan; rođen je 18. srpnja 1918. u Mvezu na rijeci Mbashe.

Coffee Bay prema predaji duguje ime olupini broda čija su zrna kave izbačena na plažu. Južno od njega, ispred ušća rijeke Mpako, stoji Hole in the Wall, samostojeća stijena od pješčenjaka i škriljevca s velikim otvorom koji je izdubila voda i kroz koji udaraju valovi. Xhose ga zovu esiKhaleni, mjesto zvuka, po grmljavini u stijeni, a mnogi mještani u njemu vide vrata u svijet predaka. Sviđa mi se što je ova znamenitost nazvana po svom zvuku.

Na enduro rutama Wild Coasta podloga se neprestano mijenja, od travnatih brežuljaka preko kamenitih kozjih staza i šumskih dionica do stijena i prijelaza preko rijeka. S plaža strmi usponi vode ravno na litice, a gore ocean leži pred tobom poput plavog zida. Za mene je to srž ove obale. Težina je često više u ravnoteži nego u drški.

Prijelazi preko rijeka dio su dnevnog programa i često su skliski, s labavim ili sluzavim kamenjem i dubinom vode koju je teško procijeniti. Kod gaza čije dno ne vidim, moj prednji kotač nažalost uvijek brže donese mišljenje od moje glave. Nakon kiše šumski usponi i sporedni putovi postaju blatnjavi i skliski, a na sporednim putovima Transkeija čekaju strme, izrovane dionice s dubokim kolotrazima i blatnim rupama. Mirnije su, uz stočne staze, makadamske ceste blizu obale, kroz zelene brežuljke i mala sela.

Asfalt je iznimka jer N2 prolazi daleko u unutrašnjosti; sjeverno od rijeke Kei samo Coffee Bay i Port St Johns imaju asfaltiranu cestu do nje, a svi ostali prilazi obali su makadam. Do Coffee Baya voziš po asfaltu s rupama, a iza njega prema Hole in the Wall prelazi u makadam. Za orijentaciju N2 ostaje tvoja okosnica, od nje se odvajaju putovi prema moru. Broj koji najbolje opisuje teren: dnevne etape na vođenim hard enduro krugovima duge su 70 do 100 kilometara, uz pet do šest sati u sedlu.

Koliko vještine trebaš ponajprije ovisi o tome voziš li uz vodiča ili sam. U programu RIDE KTM nalazi se primjerice južnoafrička enduro tura s Alfiejem Coxom, u organizaciji Alfie Cox Racinga iz Cato Ridgea u KwaZulu-Natalu. Domaćin je 2002. bio drugi u motociklističkoj kategoriji Dakara na KTM-u, osvojio je 1995. prvi Erzbergrodeo i devet puta Roof of Africa u Lesotu. Tura je raspisana za razine 1 do 5 (od 5), a za svaku tehničku dionicu postoji obilazna ruta. Alfie je prisutan cijelu turu, pomaže na teškim preprekama i po potrebi sam vozi tvoj motocikl uzbrdo. Moj bi ponos radije pao nego drugoplasiranom s Dakara prepustio upravljač. Moj bi mu ga razum već odavno predao.

Tura traje osam dana, s pet dana vožnje i dva dana odmora. Prva tri kreću iz White Clay Resorta kod Coffee Baya, na krugovima od oko 80, 70 i 80 kilometara. Zatim se vozilom ide oko 500 kilometara u KwaZulu-Natal, na dva dana vožnje kroz šume, plantaže šećerne trske, sela i grmlje. 98 posto je terensko, tehnika ima prednost pred brzinom. Najam motocikla (KTM ili GasGas), gorivo, smještaj i prehrana su uključeni, letovi nisu. Sve ostalo nalazi se na web-stranici Ride KTM s terminima, informacijama i cijenama.

Malo koja hard enduro tura za mene nosi toliko superlativa kao ova: strmine s pogledom na more, intenzivna i prekrasna priroda, cool Alfie Cox i stvarno zahtjevan teren.

KTM razine opisuje ovako: razine 1 i 2 smatraju se prikladnima za početnike, s makadamskim cestama, poljskim putovima, ispranim stazama i jednostavnim prijelazima rijeka. Razina 3 donosi ekstremne uspone i zahtjevne prijelaze rijeka i potoka, preporučuje se terensko iskustvo. Razina 4 zahtijeva redovitu praksu za stjenovite stepenice, kolotraze i sklisku podlogu, a razina 5 najteže dionice po svakom vremenu.

Na vlastitu ruku ovu regiju kao Europljanin ne bih preporučio. Istraživanje je jednostavno previše zahtjevno. Lokalni običaji su složeni, a ruta se zbog bujne vegetacije jednostavno prebrzo mijenja. Trag koji je prije godinu dana bio vozan sada može biti potpuno zarastao. Ovu turu realno se može voziti samo s vrlo iskusnim lokalcem.

Tko kod Južnoafričke Republike misli na vječno sunce, na ovoj će obali pokisnuti. Najviše kiše padne od listopada do ožujka, u prosjeku 10 do 15 kišnih dana mjesečno, dok ih je u lipnju i srpnju samo oko tri. Ljeti su dnevne najviše temperature 25 do 27 °C, a zrak je ljepljiv: u Port St Johnsu vlažnost zraka poslijepodne od studenog do ožujka iznosi oko 80 posto. Oko Mthathe prijete jake grmljavinske oluje.

U južnoj zimi lipanj do kolovoz najsušniji su mjeseci, Port St Johns u srpnju i kolovozu doseže najviše temperature oko 21 °C, a u zaleđu Mthatha u lipnju i srpnju noću bilježi prosječno 4 °C. Za aktivni odmor jesen i zima smatraju se ugodnima. Cijena su kratki dani, u Durbanu sunce u lipnju zalazi oko 17 do 17:30 sati. Europljani uglavnom dolaze u svojim zimskim mjesecima, dakle usred ljetnih kiša, a na popisu stvari za turu nalazi se lagana kišna odjeća. Toplinske vrhunce donosi upravo proljeće, Mthatha je u rujnu dosegnula i do 44 °C. Na našoj turi imali smo sreće - kišu smo imali samo jednom, a inače smo uživali u opuštenom "zimskom vremenu".

Nakon jake kiše rijeke i lagune opasno nabujaju, a meteorološka služba savjetuje da ih tada ne prelaziš. 2023. kod Coffee Baya utopila se turistkinja dok je prelazila lagunu tijekom poplave. Ako je gaz nakon oluje visok i smeđ, čekaš ili se okrećeš. Na cestama slobodno lutaju krave, koze, magarci i konji, sudari se događaju, a noću se stoka iznenada pojavi ispred tebe. Planiraj tako da stigneš prije zalaska sunca.

Iz Europe najčešće letiš preko Johannesburga do Mthathe, najbliže zračne luke središnjeg dijela Wild Coasta, s Airlinkom za nešto više od sat vremena. Za sjever je Durban s međunarodnom zračnom lukom King Shaka najjednostavniji dolazak, a za jug East London može biti bliži. Meni je najudobnija vođena varijanta preko programa RIDE KTM: najam motocikla i gorivo su uključeni, a Alfie grupu preuzima u Mthathi. Eastern Cape smatra se područjem bez malarije.

Braai, roštiljanje na otvorenoj vatri, u Južnoafričkoj Republici je nacionalni sport, a na rešetku ide boerewors, spiralna kobasica za roštilj. Na turi je jedna večer s braaijem kod Alfieja doma. Na Wild Coastu na stol dolaze svježa riba i plodovi mora.

Kuhinja ovog kraja je kuhinja Xhosa. Umngqusho, samp (tucana kukuruzna zrna) sa šećernim grahom, prema riječima njegove dugogodišnje kuharice Xoliswe Ndoyiye bio je jedno od Mandelinih omiljenih jela. Umphokoqo, mrvičasta kukuruzna kaša s kiselim mlijekom, zove se i African Salad, jedina salata koju bih nakon dana na kozjim stazama dobrovoljno naručio. Tripice uglavnom dolaze kao varivo, s papom, čvrstom kukuruznom kašom. Uz to umqombothi, mutno, kiselkasto Xhosa pivo od kukuruza i slada sirka s malo alkohola, koje bih probao tek kad je bočni stalak spušten.

S ove obale ostaje mi prije svega jedna slika: zelena padina, ocean, okrugle kolibe na horizontu, navečer dim braaija. Hoće li pritom poteći suze radosnice, ovisi o tvojoj vještini i o tome koliko se iskreno svrstaš na KTM-ovoj ljestvici.

Nils Müller kao NastyNils stoji iza 1000PS. Više od 25 godina u motociklističkoj industriji, više od 1.000 testiranih motocikala i putovanja u više od 50 zemalja oblikuju njegov pogled. I sam vozi hard enduro, rally i na trkaćoj stazi.