Triumph Tracker 400 vs. Royal Enfield Guerrilla 450

Modelom Tracker 400 Triumph proširuje svoju uspješnu 400 platformu za četvrtu varijantu i uz nju postavlja motocikl koji je dosljedno osmišljen s naglaskom na dinamiku vožnje. Royal Enfield sa svojom Guerrillom 450, s druge strane, slijedi potpuno drugačiji pristup. Iako njezin jednocilindrični Sherpa motor potječe izravno iz uvjerljive Himalayan 450, ovdje u fokusu nisu adventure geni, već svakodnevna upotrebljivost i nekomplicirano zadovoljstvo pri vožnji. Oba motocikla kreću se usred žestoko osporavanog A2 segmenta, razvijaju oko 40 KS, teže manje od 190 kilograma i koštaju znatno manje od 7.000 eura. Na prvi pogled dakle djeluje kao dvoboj ravnopravnih suparnika. No na cestama oko mjesta Neukirchen am Großvenediger, domaćina motociklističkog festivala "Newchurch Summit", otkrivaju se dva potpuno različita karaktera.

Već u mirovanju postaje jasno da oba proizvođača postavljaju drugačije prioritete. Triumph djeluje kao izliven iz jednog komada i čak zadovoljava premium standarde. Čisti zavareni spojevi, kvalitetno lakirani dodatni dijelovi i kvaliteta materijala koja postavlja standarde u ovoj klasi gotovo odaju dojam znatno skupljeg motocikla. Posebno potpuno crne komponente, kompaktni spremnik za gorivo od 13 litara, pločice sa startnim brojevima i podignuti dvostruki ispuh daju Trackeru prepoznatljiv izgled. Iako se temelji na poznatoj 400 platformi, nikako ne djeluje kao lagano modificirana Speed 400, već posjeduje vlastiti, jasan identitet. Guerrilla 450, s druge strane, slijedi simpatično nekompliciran retro pristup. Okrugli far, klasičan spremnik za gorivo i jednostavne linije podsjećaju na tradicionalne naked bikeove, dok moderni TFT zaslon i LED rasvjeta istovremeno daju suvremen dojam. Kvaliteta izrade je apsolutno uvjerljiva s obzirom na cijenu i predstavlja golem korak naprijed za Royal Enfield, no ne dostiže sasvim razinu obrade Triumpha. Posebno kod jednostavnih ručica kočnice i kvačila te nekih plastičnih dijelova primjećuje se da je Royal Enfield dosljedno vodio računa o atraktivnoj prodajnoj cijeni.

Čim sjednete na oba motocikla, odmah se osjete različite filozofije. Guerrilla dočekuje vozača izuzetno opušteno. S visinom sjedala od samo 780 milimetara ubraja se među najniže motocikle u svojoj klasi. Širok upravljač ugodno leži u rukama, kut koljena ostaje opušten, a uska sredina vozila osigurava siguran oslonac čak i nižim vozačima. Upravo u gradskom prometu odmah pruža osjećaj povjerenja. Tracker ide potpuno drugačijim putem. Triumph je upravljač u odnosu na Speed 400 postavio oko 13 centimetara niže i istovremeno ga proširio. Nožne papučice pomaknute su znatno prema natrag i gore. Zbog toga vozač sjedi znatno aktivnije na motociklu. Veći dio težine oslanja se na prednji kotač, što u početku djeluje nešto sportskije, no na vijugavim cestama se to itekako isplati. Prednji kotač pruža više povratnih informacija, a vozač se osjeća snažnije uključenim u samu vožnju. Unatoč tome, Tracker ostaje iznenađujuće upotrebljiv u svakodnevnoj vožnji. Visina sjedala od 805 milimetara u početku zvuči veća, no zbog uskog sjedala kontakt s tlom nije problem. Čak se i duže dionice mogu prijeći bez tegoba, iako Guerrilla u cjelini nudi opušteniji, gotovo cruiser sličan položaj sjedenja.

Iako oba motocikla nominalno nude gotovo identične vrijednosti snage, njihovi motori teško bi mogli djelovati različitije. Sherpa-450 motor Royal Enfielda iz 452 ccm crpi 40 KS i 40 Nm. Njegova snaga jasno je u niskom i srednjem rasponu okretaja. Već tik iznad praznog hoda jednocilindraš radi čisto i bez trzaja. U svakodnevnoj vožnji to znači opušteno klizanje bez stalnog mijenjanja brzina. Upravo u gradskom prometu ili na vijugavim cestama Guerrilla se može ugodno voziti prelijeno za mijenjanje brzina. Tek u gornjem rasponu okretaja motor gubi nešto na zamahu. Nikad ne tjera vozača da ga vozi do granice broja okretaja, već prije svega prenosi osjećaj mirnoće. Sasvim drugačije predstavlja se jednocilindrični motor Triumpha od 398 ccm. Zahvaljujući novoj bregastoj osovini i izmijenjenim vremenima razvoda, njegov je karakter ciljano izoštren. Vršna snaga doduše također raste "samo" na 42 KS, no odlučujuća je vrsta razvoja snage. Motor spremnije reagira na gas, osjetno radosnije se penje u okretaje i potiče vozača da dulje vrti stupnjeve prijenosa do granice. Dok Royal Enfield rano motivira na prebacivanje u viši stupanj, Triumph želi biti vožen sve do visokih okretaja. U izravnoj usporedbi Guerrilla djeluje snažnije pri izlasku iz oštrih zavoja, dok Tracker ubrzava življe i sportskije. Nijedan od dva motora nema snagu u izobilju, no upravo je u tome njihov čar: oba se mogu voziti gotovo neprestano na granici, a da pritom ne preopterete vozača. I kod mjenjača oba proizvođača pokazuju uvjerljiv nastup. Royal Enfield mijenja izrazito meko, Triumph nešto oštrije i mehaničkije. Pomoćnik za mijenjanje brzina (quickshifter) uzalud se traži kod oba suparnika u ovom usporednom testu. Oba kvačila, s druge strane, rade ugodno lagano i čine gradski promet dječjom igrom čak i bez ruku poput onih drvosječe.

Razlike se neprekinuto nastavljaju i na podvozju. Guerrilla najprije iznenađuje iznimno udobnim osnovnim postavom. Poklopce kanalizacijskih okana i loše dijelove asfalta uglavnom solidno filtrira, bez da pritom djeluje spužvasto. Baš na lošim regionalnim cestama ili u urbanoj svakodnevici motocikl djeluje izrazito smireno, da nije pomalo poddemperirane vilice koja povremeno uzrokuje nemir u nagibu. Triumph, s druge strane, slijedi znatno čvršće postavljeno podvozje. To, međutim, nikako ne znači manjak udobnosti. Podvozje osjetljivo reagira na male neravnine, no u cjelini pruža znatno više povratnih informacija. Posebno kod brzih promjena smjera ili pri oštrom kočenju u zavoju, Tracker ostaje mirniji i pruža znatno više povjerenja u prednji kotač. Tome pridonosi i prednost u težini. S tek 173 kilograma spremnog za vožnju, Triumph je oko 11 kilograma lakši od Guerrille. Na papiru ta razlika zvuči zanemarivo, no u praksi Tracker djeluje znatno lakše. Igrivo pada u nagib, gotovo da ne treba silu na upravljaču i mijenja liniju gotovo intuitivno. Guerrilla, doduše, ostaje jednako ugodno okretna, no u izravnoj usporedbi djeluje nešto staloženije i mirnije.

Najkasnije na vijugavoj cesti postaje jasno da Triumph i Royal Enfield potpuno različito tumače pojam zadovoljstva pri vožnji. Guerrilla 450 osvaja svojom uravnoteženošću. Od vozača gotovo da ne traži razdoblje navikavanja i već nakon nekoliko kilometara pruža osjećaj poznatosti. Jednocilindrični Sherpa motor snažno gura iz srednjih okretaja, udobno podešeno podvozje uredno izglađuje neravnine, a neutralna geometrija osigurava predvidljivo ponašanje pri ulasku u zavoj. Baš na promjenjivim kolničkim podlogama Royal Enfield ostaje ugodno smiren. Triumph, s druge strane, slijedi znatno aktivniji pristup. Već pri prvom ulasku u zavoj upada u oči koliko izravno reagira na impulse upravljača. Niže postavljen upravljač, dalje prema natrag pomaknute papučice i položaj sjedenja usmjereniji prema prednjem kotaču osiguravaju da vozač znatno intenzivnije surađuje s motociklom. Tracker ne zahtijeva veće umijeće, no pruža znatno više povratnih informacija. Posebno pri kočenju u zavoju prednji kotač ostaje kristalno jasno čitljiv, dok se u nagibu precizno drži odabrane linije. Prednost u težini dodatno pojačava taj dojam. Jedanaest kilograma na papiru ne zvuči dramatično, no u izravnoj usporedbi Tracker djeluje gotovo za jednu klasu lakše. Promjene smjera uspijevaju igrivo, oštri zavoji gube svoju strahotu, a čak i spontane korekcije linije koštaju tek malo snage. Time nastaje zanimljiva razlika: Guerrilla se vozi izrazito ugodno, dok Tracker izaziva ovisnost. S njim se automatski traži sljedeća kombinacija zavoja, koči se nešto kasnije, upravlja se nešto odlučnije, a iz zavoja se ubrzava ranije. Ne zato što bi bio znatno brži, već zato što vozaču pruža malo više povjerenja.

Kočioni sustav Royal Enfielda usporava pouzdano i nudi dovoljno rezervi za svoju klasu snage. Ručica ipak zahtijeva nešto više snage ruke prije nego što nastupi solidno usporavanje. To nikako nije loše, no prije odaje dojam udobno podešene, početnicima prilagođene svakodnevne kočnice nego sportskog sidra. ByBre kočioni sustav Triumpha, s druge strane, djeluje izravnije. Točka pritiska i doziranje uvjeravaju od prve i odlično se slažu s preciznim prednjim dijelom. Baš na vijugavim dionicama time nastaje skladan cjelokupni paket. Tracker pruža više povjerenja pri kasnom kočenju u zavoju, a da pritom ne djeluje nervozno ili pretjerano agresivno.

U svakodnevnoj upotrebi slika se djelomično okreće. Niska visina sjedala od samo 780 milimetara, opuštena ergonomija i glatka karakteristika motora čine Guerrillu izrazito nekompliciranim pratiteljem. Baš u gustom gradskom prometu ona pokazuje svoje prednosti. Kvačilo i mjenjač rade lagano, motor čisto prihvaća gas već pri niskim okretajima, a razvoj topline ostaje ugodno nizak čak i pri ljetnim temperaturama. Udobno podvozje suvereno svladava rupe na cesti i dodatno povećava udobnost vožnje. Sportskiji kut koljena Triumpha i položaj sjedenja usmjereniji prema naprijed zahtijevaju, s druge strane, nešto više angažmana, no u svakodnevnoj vožnji ostaju iznenađujuće prihvatljivi. Mala težina olakšava manevriranje i uske okrete, dok uska silueta također bez problema prolazi kroz gusti promet. Tko pretežno vozi na posao ili se svakodnevno kreće kroz centar grada, na Royal Enfieldu će se ipak vjerojatno brže osjećati kao kod kuće. Triumph zahtijeva nešto dulje razdoblje navikavanja.

Unatoč svim razlikama, oba motocikla povezuje jedna zajednička osobina: duge dionice autoceste nisu njihova paradna disciplina. Guerrilla suvereno održava putnu brzinu od oko 130 km/h i pritom ostaje ugodno stabilna. Ipak, vibracije tipične za jednocilindraše s povećanjem brzine osjetno rastu. Za povremene dionice autoceste to je sasvim dovoljno, no višesatna putovanja brzo postaju naporna. I Triumph se na autocesti osjeća manje kao kod kuće. Njegov motor sklon turiranju mora za veću brzinu raditi jače, zbog čega se također javljaju osjetne vibracije na upravljaču i papučicama. Tome pridonosi i praktički nepostojeća zaštita od vjetra, koja vozača dodatno opterećuje. Oba motocikla prvenstveno se doživljavaju kao strojevi za regionalne ceste i grad – i upravo se tamo osjećaju najbolje.

Po pitanju značajki bod jasno odlazi Royal Enfieldu. Moderni TFT zaslon Guerrille djeluje kvalitetno, nudi povezivost sa smartphoneom i omogućuje čak i navigaciju putem Google Mapsa izravno na instrument-ploči. Tome se pridružuju USB-C priključak, ride-by-wire sustav i načini vožnje – značajke koje u ovoj cjenovnoj klasi nikako nisu podrazumijevane. Triumph namjerno ostaje puristički. Klasični okrugli brojčanik izvrsno odgovara stilu Trackera i uvjerava izvrsnom čitljivošću, no u izravnoj usporedbi djeluje znatno jednostavnije. ABS, kontrola proklizavanja koja se može isključiti, LED rasvjeta i USB priključak pokrivaju najvažnije funkcije, dok se Triumph svjesno odriče načina vožnje ili povezivosti. Zanimljivo je da se ti dodaci tijekom vožnje jedva primjećuju kao nedostatak. Tracker se dosljedno usredotočuje na ono bitno i uopće ne pokušava impresionirati tehnologijom. Omjer cijene i kvalitete Cjenovno su oba motocikla bliža jedan drugome nego što bi se moglo naslutiti na prvi pogled. Royal Enfield Guerrilla 450 u Njemačkoj kreće već od otprilike 5.700 eura (u Austriji 6.300 eura) i time se ubraja među najpovoljnije motocikle u svojoj klasi snage. Za to kupac dobiva ne samo snažan jednocilindrični motor, već i iznenađujuće bogatu opremu. Triumph Tracker 400 košta oko 6.245 eura u Njemačkoj, odnosno 6.895 eura u Austriji. Doplata u odnosu na Royal Enfield je osjetna, no može se opravdati kvalitetnijom izradom, manjom težinom i dinamičnijim podešavanjem vožnje.

Iako su oba motocikla na papiru iznenađujuće slična, privlače različite tipove vozača. Royal Enfield Guerrilla 450 je opušteni all-rounder. Kombinira elastičan motor s udobnom ergonomijom, uravnoteženim podvozjem i modernim značajkama u motocikl koji praktički svakome odmah pruža povjerenje. Upravo početnici, oni koji svakodnevno voze na posao ili vozači koji traže nekomplicirano zadovoljstvo pri vožnji, ovdje pronalaze iznimno atraktivan cjelokupni paket s izvrsnim omjerom cijene i kvalitete. Triumph Tracker 400, s druge strane, namijenjen je vozačima koji svjesno traže zavoje. Djeluje lakše nego što bi podaci sugerirali, pruža izvrsne povratne informacije i oduševljava preciznošću koja u ovoj klasi obujma motora nikako nije samorazumljiva. Motor sklon turiranju, aktivnija ergonomija i kvalitetna izrada daju mu znatno sportskiji karakter. Na kraju stoga manje odlučuje snaga motora, a više osobna filozofija vožnje. Tko želi biti što opušteniji na putu i cijeni udobnost te modernu opremu, bit će sretan s Guerrillom 450. Tko, pak, želi uživati u svakom zavoju i traži lagan motocikl s izvrsnim osjećajem vožnje, u Trackeru 400 pronalazi jedan od najdinamičnijih A2 naked bikeova na tržištu. Oba roadstera dojmljivo dokazuju da zadovoljstvo pri vožnji odavno više ne ovisi o 100 KS ili kompleksnoj elektronici. Royal Enfield čini svakodnevicu ugodnijom, Triumph čini regionalnu cestu uzbudljivijom. I upravo zato oba imaju svoje potpuno opravdano mjesto na tržištu.