Moto Morini X-Cape 1200 na testu

Kod prvog paljenja pred kolegama stvar je bila jasna: Moto Morini X-Cape 1200 zna napraviti show. V2 ne zakašlje pristojno u život, nego se prodere kao talijanski operni pjevač u kožnoj jakni i lošeg raspoloženja. Kod pet stupnjeva, kišice i cesta koje su izgledale kao namazane sapunicom, ta akustična demonstracija moći mi je isprva čak i odgovarala. Motocikl koji tako zvuči djeluje velik, snažan, samouvjeren. No već nakon prvih dužih etapa od impozantnog nastupa nastala je prava kušnja za uši. Sjajno kod paljenja, naporno na putovanju. Zaštita sluha ovdje nije preporuka za mekušce, nego razumna oprema za ljude koji i navečer žele opušteno sjediti kod gostioničara.

X-Cape 1200 ne želi samo djelovati veliko, želi se natjecati i u velikoj ligi avanturističkih turing-enduro motocikala. Motor prema proizvođaču nosi 1187 kubika, oko 125 KS i snažan okretni moment, uz to dolazi velik spremnik goriva, visok položaj sjedenja, široka kontrola upravljača i oprema koju stvarno cijeniš na dugim dionicama. Grijane ručice, grijano sjedalo, tempomat, veliki zaslon, razni načini vožnje, kontrola tlaka u gumama, connectivity i praktični priključci jasno govore: ovdje nije sastavljen samo motocikl, nego alat za putovanje. Naš izvagani motocikl je pak imao 287,5 kilograma. Ta te brojka ne obara u prvom zavoju, ali te obara na parkiralištu. Kod manevriranja Morini nije lagana planinarska cipela, nego prije ekspedicijski kofer od punog metala. Guraš li ga unatrag iz blago nagnutog parkirnog mjesta, odmah znaš: ovo nije motocikl za nježne geste. Čim se pokrene, iznenađujuće dobro skriva svoju težinu. Ne čarobno dobro, ali pošteno dobro.

Vizualno Moto Morini X-Cape 1200 pokazuje znatno više nego što bi se očekivalo trijeznim pogledom na cijenu i pozicioniranje. Ne djeluje jeftino, ne djeluje sastavljeno na brzinu, ne djeluje kao motocikl koji se mora prodavati samo razumom. Linije su izražajne, prednji dio ima prisutnost, proporcije su usklađene, a posvuda se nalaze mali dizajnerski detalji koji pokazuju: netko ovdje nije htio postaviti samo funkcionalan adventure-bike, nego motocikl s licem. Posebno pozitivno mi se dojmila izrada. Lakirane površine djeluju uredno, dodatni dijelovi dobro sjede, haptika upravljačkih elemenata je na mjestu. I mali detalji, poput uredno integriranih dijelova oplate, skladnih površina, oblikovanja oko instrumentne ploče i cjelokupnog dojma iz perspektive vozača, prenose više vrijednosti nego što bi neki kritičar marke možda očekivao. Morini ovdje ne igra hladnog perfekcionista, nego šarmantnog karakternog glumca. Ima oštre linije, ima masu, ima glas. Ali ima i stila.

Najjače poglavlje ovog motocikla za mene je jasno šasija. Potpuno podesiva upside-down vilica i stražnji ovjes daju upravo onu mješavinu koju je u ovoj klasi teško pogoditi. Na hladnim, mokrim cestama X-Cape nije bio nervozan, nije bio drven niti spužvast. Pipao se preko asfalta poput iskusnog planinskog vodiča po mokroj stijeni: mirno, obvezujuće, s finom povratnom informacijom. Kod 14 stupnjeva i sunca smio je pokazati da udobnost ne znači automatski i trom hod. Vožen sportski ostaje čisto na propisanoj putanji, predvidljivo ulazi u zavoj i gradi povjerenje. Posebno naprijed dolazi dovoljno informacija da se i pri promjenjivom nivou drške ne nadaš naslijepo, nego voziš svjesno. To je velika kvaliteta Morinija: razgovara s tobom. Ne poetski, ne pretjerano fino, ali dovoljno jasno da pruži sigurnost i na lošoj cesti.

I kočnica obavlja vrlo pristojan posao. Dobro se dozira, ne grabi histerično i gradi tlak kočenja predvidljivo. Upravo to trebaš kod kiše, hladnih guma i skliskog asfalta. Kod brže vožnje sustav djeluje dovoljno snažno i stabilno da i brze dionice na državnoj cesti ne samo nekako preživiš, nego aktivno pratiš. Morini prilikom usporavanja prenosi povjerenje, a to je kod motocikla ove težinske kategorije iznimno važno. Pozitivno me iznenadio i automatski mjenjač. Baš na dužim dionicama takav detalj brzo od igračke postane dobitak u udobnosti. Gore i dolje Morini mijenja dovoljno čisto da ne remeti tok vožnje. Prolaziš kroz naselja, izvlačiš se van, puštaš V2 da radi i tuca brzine bez velike ceremonije. To odgovara karakteru: manje otmjeni supersport, više snažan turing uređaj s pristojnom obradom.

Motor je najemotivniji, a istovremeno i najkontradiktorniji element X-Cape 1200. Na papiru stoji samouvjereno. U sedlu se pak navedenih 129 KS ne osjeća baš tako moćno. Ako bi netko naslijepo procjenjivao, prije bi rekao 110 KS. To vjerojatno leži manje u nedostatku volje za izgaranjem, a više u ukupnoj težini i prilično turistički postavljenom doživljaju vožnje. Dolje i u sredini V2 radi ugodno, suvereno i s karakterom. Nije bezosjećajni usisavač, nego mehanički suputnik s prsima. No tko od velikog V2 očekuje potpuno brutalan udarac šakom, neće naći potpunu eskalaciju. X-Cape gura solidno, ali zvuči dramatičnije nego što stvarno ubrzava. Motocikl koji govori opernim glasom, ali u ruko-borbi pobjeđuje solidno, a ne senzacionalno.

Po pitanju opreme Moto Morini drsko ulazi u zonu udobnosti velikih avanturističkih turing-enduro motocikala. Grijane ručice, grijano sjedalo, tempomat, veliki TFT zaslon, načini vožnje, kontrola tlaka u gumama, USB priključci, connectivity, podesivo vjetrobransko staklo i drugi praktični detalji u svakodnevici čine veću razliku nego što se često priznaje uz razgovor u kafiću. Kod pet stupnjeva i kišice grijane ručice nisu luksuzna fantazija, nego njega duše. Grijano sjedalo ljeti zvuči kao prospektna poezija, ali u hladnom proljeću zvuči kao civilizacija. Upravo tu leži centralni šarm X-Cape 1200. Moto Morini sklapa paket koji ne djeluje škrto. Nemaš stalno osjećaj da sjediš na osnovnoj verziji kojoj se dobar život tek mora naučiti nakon proučavanja liste dodatne opreme. Puno toga jednostavno je tu. A to mijenja atmosferu u sedlu. Kreneš, koristiš značajke, veseliš se opremi i ne razmišljaš stalno o tome što bi sve moglo nedostajati.

U svakodnevici X-Cape osvaja opuštenim položajem sjedenja, dobrim pregledom i pristojnom zaštitom od vjetra. Široki upravljač daje kontrolu, sjedalo nudi dovoljno udobnosti za duže dionice, a motocikl se na turi brzo osjeća poznato. Upravljanje ne djeluje pretjerano komplicirano, najvažnije funkcije su dostupne, a Morini olakšava vozaču ostati koncentriran i po lošem vremenu. Upravo je to bilo odlučujuće u našem testu. Kod hladnoće, vlage i skliskih uvjeta na cesti odvaja se prospektna istina od stvarne motociklističke istine. Ciljna skupina je jasna: vozači koji traže veliki avanturistički turing-enduro s puno opreme, V2 karakterom, dobrom šasijom, lijepim nastupom i vlastitim stilom. Tko puno manevrira, vrlo je nisko građen ili očekuje maksimalnu okretnost, trebao bi prethodno pošteno probno sjesti i probno gurnuti motocikl. Ali tko želi zreo, udoban i ipak sportski upotrebljiv adventure-bike, u X-Cape 1200 pronalazi iznenađujuće snažan cjelokupni paket.

Svoj sporedni lik na ovoj turi bio je Nolan X-904 Ultra Carbon. Na papiru donosi Ultra-Carbon školjku, EPS s više gustoća, ECE 22.06, D-ring bravicu i oko 1.500 grama težine. U praksi me najviše uvjerio dobar oblik i vrlo lagan osjećaj nošenja. Staviš ga i nakon kratkog vremena gotovo zaboraviš da ga imaš na glavi. Veliki Ultrawide vizir nudi široko vidno polje, integrirana sunčana vizirka jednostavna je za upravljanje, ventilacija, Pinlock, štitnici od vjetra i daha dobro odgovaraju touring zahtjevima. Mišljeno je i na nositelje naočala i N-Com korisnike. Jedan detalj ipak nervira: kvačenje kraja remena na kopču je nažalost petljasto. Inače Nolan djeluje kvalitetno, udobno i jasno usmjereno na duge dane u sedlu.

Tura isplanirana s Calimoto bila je divno pošten test. Prvog dana išlo se pri manje od 10 stupnjeva i laganoj kišici kroz Wechselgebiet: hladan zrak, vlažne ceste, tamne šume i ona sirova predalpska atmosfera koja odmah izazove i čovjeka i stroj. Drugog dana regija se pokazala znatno pomirljivijom. Uz sunce i oko 15 stupnjeva ruta je vodila prema Hohe Wand, gdje su široki pogled i topao zrak pružili savršen završetak. Upravo takve ture čine test vrijednim: različiti uvjeti, prave ceste i krajolici koji nisu samo kulisa, nego postaju dio doživljaja vožnje.

Link na Calimoto turu