BMW R 12 G/S na offroad testu: Više od pukog retro?

BMW R 12 G/S ne nastupa jednostavno kao lijepo dotjerana retro enduro. Svjesno želi nastaviti veliku GS priču, a istovremeno uvjerljivo pokazati da može više od dobrog izgleda. Upravo to je čini zanimljivom. Već na prvim metrima jasno je da ovaj motocikl snažno igra na kartu nostalgije, ali nije namijenjen samo za vožnju do sladoledarnice. Test se odvija u Španjolskoj, gdje je legalne makadamske i zemljane dionice znatno lakše pronaći nego kod kuće. Upravo takvo okruženje potrebno je da bi se motocikl poput ovoga barem donekle smisleno ocijenio.

Pristup u ovom testu namjerno je podijeljen na dva dijela. S jedne strane stoji obični vozač, koji poznaje svoje granice, ozbiljno shvaća težinu stroja i ne isključuje mozak kada razmišlja o vrijednosti i terenu. S druge strane stoji Bernd Hiemer, dvostruki svjetski prvak u supermotu, koji mnogo brže prepoznaje što motocikl uistinu nudi u smislu dinamike vožnje i usudi se dovesti otmjeni scrambler do njegovih granica.

U srdištu BMW-a R 12 G/S radi poznati zračno-uljno hlađeni bokser sa 1170 kubika, 109 KS i 115 njutonmetara okretnog momenta. Ovaj motor jedan je od glavnih simpatija ovog motocikla. Unatoč modernoj elektronici s Ride-by-Wire sustavom, tempomatom i asistencijskim sustavima ovisnima o kutu nagiba, nije izgubio svoj karakter. Upravo to je jedna od čari ovog stroja. Već pri paljenju odmah je prisutan taj tipičan bokserski osjećaj, uključujući poznati trzaj i onu iskonsku mehaničku auru koju moderni motori danas često nose samo u ostacima. Posebno u usporedbi s aktualnijim, dinamičnijim generacijama boksera, pogon u R 12 G/S djeluje ugodno klasično i samosvojno.

Uz to dolazi čelični rešetkasti okvir, kombiniran s dugim hodom ovjesa i potpuno podesivim elementima ovjesa. Naprijed radi upside-down vilica sa 210 milimetara hoda, straga Marzocchi amortizer s 200 milimetara. Spremnik prima 15,5 litara, težina spremna za vožnju iznosi 229 kilograma, pogon je, kao tipično za BMW, kardanski. Offroad relevantnost dolazi prvenstveno s Enduro Pro paketom. Tada dobivate štitnike za ruke, masivnu zaštitnu ploču motora, offroad prikladne nazubljene prilagodbe, povišenu upravljačku šipku i Michelin Anakee Wild gume. No posebno je važna promijenjena veličina stražnjeg kotača. Naprijed ostaje 90/90-21, straga umjesto 17 sada je 18 cola. To znatno proširuje izbor ozbiljnijih guma s krampama i pokazuje da R 12 tematiku terena ne nosi samo tradicionalno u imenu.

Najveće iznenađenje na laganom do srednje zahtjevnom terenu je ergonomija. Naime, iako je BMW R 12 G/S snažno usidren u retro tematiku, u stojećem položaju osjeća se iznimno skladno. U mirovanju, zbog visine sjedala od 860 milimetara, težine i formata, nije nešto što odmah ulijeva povjerenje nižim vozačima. S visinom od 1,85 metara ide donekle, ali i tada na neravnom terenu postoje trenuci u kojima se osjeti da ovaj stroj nije igračka. Bokser doduše pomaže s težištem, no ipak je dovoljno malo da čovjek osjeti onaj neugodan osjećaj da bi se sada moglo brzo prevrnuti. U mirovanju R 12 G/S dakle zahtijeva poštovanje.

No čim se pokrene i prijeđe u stajaći način vožnje, slika se znatno mijenja. Tko čisto stoji na jastučićima stopala na nazubljenim prilagodbama, odmah pronalazi prirodan položaj. Koljena su na pravom mjestu kako bi se motocikl po potrebi stisnuo, a istovremeno prema naprijed i natrag ostaje iznenađujuće puno slobode kretanja. Također, udaljenost između upravljača i nazubljenih prilagodbi vrlo dobro odgovara aktivnom držanju. Uz to dolazi širok kut skretanja upravljača, koji izrazito pomaže kod sporih zavoja ili igrivih manevara na labavoj podlozi. Spremnik je oblikovan tako da se vanjsko koljeno lijepo može voditi prema van, dok bokovi ostaju pokretljivi za upravljanje strojem. Upravo takvi detalji na terenu često odlučuju više od golih podataka o snazi. I upravo ovdje BMW R 12 G/S iznenađujuće mnogo radi kako treba.

Koliko god ergonomija dobro uspijeva, toliko jasno R 12 G/S pokazuje da nije motocikl za potpune početnike. To je djelomično zbog težine, a djelomično zbog njegovog načina isporuke snage. Bokser gura naprijed s pristojnim pritiskom i na labavoj podlozi zahtijeva osjetljivu ruku na gasu. To se ne primjećuje tek na teškim stazama, već već na jednostavnim makadamskim cestama. Kad se čovjek jednom osjeća ugodno i pusti da ga malo motivira dobar osjećaj stajaće vožnje, tada je dovoljno vrlo malo okretanja ručice gasa i stražnji kraj ide poprijeko. Okretni moment je odmah tu, ali prianjanje na labavoj podlozi je ograničeno, što otežava pogađanje točke između kontroliranog driftanja ili stražnjeg kraja koji krene u neželjeni pretjecajni manevar.

Upravo zato kao laik ostajem gotovo cijelo vrijeme u Enduro modu, a ne u Enduro Pro modu. Ne zato što motocikl ne bi mogao više, već zato što se rizik čini prevelikim da se lijepi testni stroj nepromišljenim udarcem gasa hladno deformira. Uz to dolazi da su gume još napunjene tlakom za cestu, što dodatno smanjuje prostor za manevar. Također i spojka pridonosi tome da motocikl ne djeluje sasvim tako pristupačno kao što bi se možda željelo. Relativno je teška za rad, i tko na tehničkom terenu želi puno raditi s njom, to brzo osjeti u podlakticama. Sve zajedno daje motocikl koji se s osjećajem i iskustvom divno može voziti, ali ne usput. BMW R 12 G/S dovoljno je pristupačan da bude zabavan, ali dovoljno snažan da zahtijeva iskustvo.

Prava zamjerka na terenu je podešenost kočnica, prvenstveno straga. Naprijed je sustav još uvijek dobro kontrolabilan, iako pritisak kočenja nakon isprva mekane točke pritiska prilično brzo raste. Straga je stvar znatno oštrija. Tamo kočnica djeluje vrlo grizljivo i svoje djelovanje gradi gotovo binarno. Potreban je gotovo nikakav pomak na pedali, i stražnji kotač već blokira. Baš na terenu, gdje se čovjek želi fino približiti granici prianjanja, to košta povjerenja. Prilagodljivu Enduro nožnu kočnicu čak sam ostavio u cestovnoj konfiguraciji, jer time ostaje malo više prostora za pomicanje stopala i kočnica se bolje dozira. To malo ublažava stvar, ali ne rješava osnovni problem. Kad bi BMW dao više progresije izgradnji pritiska straga, motocikl bi bio lakše i opuštenije kontrolirati na labavoj podlozi.

Kod ovjesa je dojam znatno pozitivniji. Doduše, u tempu laičkog testa nikada se stvarno ne dovodi do granice, ali već na makadamu, malim neravninama i grubljim dionicama postaje jasno da dugi hodovi ovjesa nisu samo za predstavu. Podešenost serijski djeluje pomalo sportski, bez da postane neudobna. Ravne makadamske dionice R 12 G/S čisto filtrira, a istovremeno ostavlja dojam da još postoje znatne rezerve. BMW ovdje očito nije htio izgraditi samo mekano ljuljajući retro bike, već motocikl koji čisto radi i onda kad postane grublje.

Zanimljivo postaje tamo gdje se pridoda procjena profesionalca. Bernd Hiemer vozi prve metre na R 12 G/S s 18-colnim stražnjim kotačem na terenu i vrlo brzo potvrđuje da motocikl može znatno više nego što se možda na prvi pogled čini. Govori o brzom šljunku, rupama, prelascima kroz vodu, a i o pomalo tehničnijim dionicama. Njegov dojam je jasno pozitivan. Baš u sporoj vožnji osjeća se ugodno s velikim bokserima, jer mu motocikl pruža puno osjećaja vožnje. To je zanimljiva točka, jer se ne suprotstavlja motociklu, već dopunjuje laički dojam perspektivom vrlo iskusnog vozača: tko zna što radi, s ovim konceptom na terenu doista može nešto postići.

I kod elektroničkih pomagala BMW ocjenjuje tipično suvereno. Enduro Pro mod za njega dobro funkcionira, ABS naprijed samo u nekoliko situacija smetajuće intervenira. To je važno jer su upravo iskusni offroad vozači ovdje često posebno kritični. Uz to dolazi i mogućnost deaktivacije kontrole trakcije. Tada je moguć veći wheelspin, driftanje je zabavnije i motocikl se otvara za znatno aktivniji stil vožnje. Istovremeno Hiemer potvrđuje i zamjerku na stražnjoj kočnici. Vrlo je grizljiva i u početku brzo dovodi do prekočenja. Tko se na to prilagodi, s tim se snalazi, ali ostaje uočljiva karakteristika. Njegov ukupan dojam ipak je jasan: motocikl je zabavan, ovjes odgovara, a na dužoj stazi rado bi još točnije istražio što je sve moguće.

Koliko god BMW R 12 G/S djeluje uvjerljivo u mnogim detaljima, toliko snažno drugi faktor u praksi ponovno sužava radijus primjene: cijena i rizik povezan s njom. Barem 16.990 € treba izdvojiti za nju u Njemačkoj, u Austriji je to barem 19.590 €. Testni stroj zbog mnogih potrebnih paketa opreme u Austriji dolazi do 22.095 eura. Upravo tu počinje unutarnji sukob ovog motocikla. Jer s jedne strane pruža istinsku želju za terenom, s druge strane na mnogim mjestima djeluje uočljivo izloženo. Štitnici za ruke izrađeni su od plastike, kolektor je otvoreno izložen, glave cilindara su kod pada odmah u zoni opasnosti, a niti lijepo dizajniran čelični spremnik nije nešto što se bezbrižno želi riskirati na kamenitom terenu. Pad tako nije samo neugodan, već potencijalno i vrlo skup.

Nažalost, to vrijedi i za tekuće troškove. R 12 G/S prema BMW-u treba na servis svakih 10.000 km, gdje se kontroliraju i ventili. Svakih 20.000 km mijenja se ulje u kutnom prijenosniku kardana, a svakih 40.000 km sama kardanska osovina. Ukupno gledano, to je nešto veći opseg održavanja nego kod nekih konkurentskih modela, kao što se vidi ovdje u usporedbi BMW-a R 12 G/S s Triumphom Scrambler 1200 XE.

To izravno vodi do pitanja za koga je BMW R 12 G/S zapravo posebno atraktivan. Tu su prvo klasični R80GS nostalgičari, koji u ovom stroju vide modernu reinterpretaciju stare ideje. Zatim retro ljubitelji, koji jednostavno ne mogu ništa započeti s modernim, kutastim adventure motociklima, ali ipak povremeno žele na šljunak. I na kraju oni putnički enduristi kojima je dosta prenatrpanog adventure tržišta s masivnim prednjim dijelovima, puno plastike i sve ekstremnijim nastupima. Tko može živjeti s manje zaštite od vjetra, ali traži klasične oblike, dug hod ovjesa, snažan motor i uspravan položaj sjedenja, ovdje pronalazi vrlo samosvojnu ponudu. Upravo u tome leži snaga R 12 G/S: zauzima nišu koja je emocionalno nabijena, ali vozački ne ostaje prazna.