Zero LS1 protiv NIU NQiX 500: Koji je električni skuter bolji u usporedbi?

NIU NQiX 500 ostavio je na mene snažan dojam već prošle godine. Posebno su me impresionirale pametne značajke NIU aplikacije koje omogućuju besplatnu personalizaciju vozila, pokazujući koliko moderan električni skuter danas može biti. Dodajte tome promišljeni sustav baterija smješten ispod podnice koji je praktičan i inovativan u svakodnevnoj upotrebi. No, najvažnije je bilo ponašanje u vožnji: NIU vozi ugodno tiho, suvereno i pruža upravo onaj opušteni osjećaj koji se očekuje od električnog skutera u ovoj klasi.

Upravo zbog toga NIU NQiX 500 za mene je i dalje jedan od najboljih električnih skutera na tržištu – možda čak i mjerilo u A1 klasi. Međutim, sada se na sceni pojavljuje izravni konkurent, Zero LS1, koji se natječe u istoj kategoriji vozačke dozvole i sa sličnim specifikacijama. Stoga je ključno pitanje ove usporedbe: Može li Zero LS1 zaista parirati NIU NQiX 500 ili NIU ostaje referenca među električnim skuterima A1 klase?

Oba skutera pripadaju električnoj A1 klasi i time su u Austriji dostupni s B111, a u Njemačkoj s B196 dodatkom. Dakle, oni se nalaze u kategoriji koja je osobito zanimljiva mnogim putnicima i onima koji prelaze s klasičnih 125-ica. Međutim, cijena između dva skutera jasno pokazuje razliku. Zero LS1 košta 5.186 eura u Njemačkoj, 5.230 eura u Austriji odnosno 4.600 CHF u Švicarskoj, što je znatno više od NIU NQiX 500, čija cijena počinje od 4.499 eura. Time je NIU u ovom usporedbi znatno povoljniji ulazak u električnu A1 klasu.

Zašto je ova razlika u cijeni tako izražena, ne može se sa sigurnošću odgovoriti izvana. Međutim, logična pretpostavka je da NIU ovdje profitira od svog dugogodišnjeg iskustva u segmentu električnih skutera. Marka već godinama proizvodi električne dvokotače, proizvodi ih u većim količinama i vjerojatno može koristiti mnoge komponente kroz nekoliko modelskih linija. Takvi efekti skale obično pomažu u održavanju nižih troškova.

Kod Zeroa je situacija nešto drugačija. LS1 je prvi električni skuter marke, i očito je da je ovdje uloženo znatno više napora u razvoj potpuno novog vozila. Moguće je da manje zajedničkih dijelova, manje serije i nova platforma barem djelomično objašnjavaju višu cijenu. Iako se ne može sa sigurnošću potvrditi da je to glavni razlog, ovo objašnjenje izgleda prilično uvjerljivo.

I tehnički, Zero LS1 i NIU NQiX 500 na prvi pogled izgledaju vrlo slično. Oba pružaju 5 kW nazivnu snagu i oko 9 kW vršnu snagu, uz 240 Nm zakretnog momenta na stražnjem kotaču. Već iz tehničkog lista je jasno da se ovdje radi o dva električna skutera vrlo slične pozicije koja se međusobno natječu.

Što se tiče dosega, Zero obećava 112 km u gradu odnosno 110 km pri svakodnevnom putovanju, dok je prema tehničkim podacima NIU na 90 do 100 km. Kod Zeroa govorimo o maksimalnom kapacitetu baterije od 4,4 kWh, od čega je 3,7 kWh iskoristivo, dok NIU ima kapacitet od 4032 Wh, odnosno oko 4,0 kWh. Prema osnovnim podacima, oba skutera su vrlo blizu jedan drugom. Ovaj dojam se uglavnom potvrđuje i u praksi. Oba skutera glatko kreću s semafora, dovoljno snažno ubrzavaju u gradskom prometu i preko svojih modova vožnje omogućuju prilagodbu isporuke snage, odziva i maksimalne brzine prema potrebama vozača.

Tijekom vožnje, u pogledu same isporuke snage, nema značajnih razlika. Nijedan od skutera ne daje osjećaj jasne nadmoći nad drugim kad se krećete urbanim okruženjem. Oboje pružaju upravo ono što se očekuje od električnog skutera ove klase: dovoljno snažno ubrzavaju, svakodnevno su praktični i u gradskom prometu voze apsolutno suvereno.

Tek pri višim brzinama dolazi do izražaja nešto jasnija razlika. NIU NQiX 500 ima prednost jer u sportskom modu postiže oko 105 km/h, a pomoću Power-Boost tipke može privremeno ubrzati čak do 120 km/h. To se osjetno odražava na domet, ali pruža rezervu kada želite brzo pretjecanje ili dodatni prostor na bržim dionicama.

Zero LS1 ne nudi takvu dodatnu funkciju, ali ubrzava bez dodatne tipke do oko 110 km/h na brzinomjeru. I to je za električni skuter ove klase apsolutno dovoljno. Iskreno, tko razumno vozi ovakvo vozilo, ionako će rijetko dugo voziti na granici, jer kod električnih skutera domet znatno pati pri stalno visokim brzinama.

Kod koncepta pogona, putevi dva skutera se doista jasnije razdvajaju. NIU NQiX 500 se oslanja na klasični motor u glavčini kotača. To ima poznatu prednost da motor sjedi izravno na stražnjem kotaču i snaga se prenosi bez ikakvih zaobilaznica. Gubici preko remena ili drugih dodatnih komponenti praktički ne postoje. To osigurava vrlo direktan pogon i istovremeno je konstrukcijski relativno jednostavno rješenje.

Zero LS1 ide drugačijim putem i oslanja se na središnji motor koji svoju snagu šalje na stražnji kotač putem remena. Čisto tehnički, to na prvi pogled ne zvuči nužno kao prednost, ali u praksi ovaj raspored donosi važan efekt: mase su znatno bolje centralizirane. Budući da kod oba skutera baterije leže ispod podnice, a kod Zeroa je dodatno i motor vrlo centralno smješten u vozilu, cijeli koncept djeluje posebno uravnoteženo.

I upravo to se osjeti tijekom vožnje. Zero leži izuzetno harmonično na cesti, osjeća se stabilno i čak pri vrlo niskim brzinama teško ga je izbaciti iz ravnoteže. Ovo suvereno, čisto ponašanje u vožnji primjetno je ne samo na otvorenoj cesti pri većim brzinama, već i u gradu, kada se krećete polako, manevrirate ili prolazite kroz promet. Upravo u rukovanju, Zero donosi pravu prednost u odnosu na NIU.

NIU također vozi mirno i ugodno, ali zbog raspodjele težine i motora u glavčini kotača nije tako fino izbalansiran kao Zero. To ne znači da je NIU loš u dinamici vožnje – naprotiv – ali kada je riječ o upravljanju i aktivnoj stabilnosti u vožnji, Zero je ovdje u prednosti.

U pogledu smještaja baterija, Zero i NIU primjenjuju dva slična rješenja, svako sa svojim prednostima i nedostacima. Oba skutera dijele zajednički element da se baterije nalaze ispod podnice. To zadržava nizak težište, što općenito povoljno utječe na ponašanje u vožnji. No, u detaljima se njihovi koncepti primjetno razlikuju.

Kod NIU NQiX 500, dvije baterije se nalaze ispod poklopca u području podnice. Otvara se pomoću startnog rotirajućeg prekidača, a zatim se poklopac može potpuno ukloniti s vozila. Velika prednost ovog rješenja je veliki otvor: time se dobiva puno prostora za vađenje ili ponovno postavljanje baterija. Posebno je praktično u svakodnevnoj upotrebi kada se rukuje s ovim ne baš laganim baterijama. Međutim, manje uspješan dio kod NIU-a je sam poklopac.

Jer koliko god jednostavno bilo ukloniti poklopac, ponovno postavljanje može biti nezgodno. Da bi poklopac čvrsto sjeo i pravilno se zatvorio, potrebno je malo spretnosti. Stoga ovo rješenje ne djeluje baš intuitivno. Pozitivno je barem to što se baterije – ako se želi – mogu puniti i izravno u vozilu.

Kod Zero LS1 baterije su također smještene ispod podnice, ali je rješenje pristupa drugačije izvedeno. Poklopac se otključava pomoću jezička u prostoru za pohranu. Kada ga povučete, otvara se opružni poklopac, što u svakodnevnoj upotrebi ostavlja znatno kvalitetniji i elegantniji dojam. Cijeli sustav djeluje znatno kvalitetnije nego kod NIU-a i u početku je ugodniji za rukovanje.

Nedostatak se pokazuje kod samog otvora: kod Zeroa je manji nego kod NIU-a. To čini vađenje i postavljanje baterija malo nezgodnijim. I kod Zeroa se baterije mogu puniti izravno u vozilu, što svakako olakšava svakodnevnu upotrebu.

Kod baterija je također vrijedno spomenuti da se oba skutera mogu opcionalno opremiti trećom baterijom. Kod Zero LS1 ta je mogućnost predviđena od početka, dok je kod NIU NQiX 500 dostupna od modelne godine 2026. Dodatna baterija smještena je u oba slučaja ispod sjedala. Prednost je očita: tko redovito vozi duže dionice ili jednostavno želi imati veću rezervu dometa u svakodnevici, dobiva zanimljivu mogućnost proširenja. Zero spominje prošireni domet do 173 kilometra s trećom baterijom. Za putnike ili korisnike koji svoj električni skuter ne koriste samo u gradskom području, to je pravi plus.

Ovo rješenje ipak ne dolazi bez nedostataka. Zbog trećeg akumulatora, prostor za pohranu ispod sjedala uglavnom se gubi. Veliki predmeti se više ne mogu tamo smjestiti, a u biti ostaje prostor samo za sitnice uz dodatni energetski spremnik.

Što se tiče prostora za pohranu, oba električna skutera pokazuju se prikladnima za svakodnevnu upotrebu, iako postoje male razlike u detaljima. Oba vozila imaju otvoreni pretinac za rukavice u prednjem dijelu. Kod Zero LS1, ovaj pretinac je prilično plitak. Za sitnice dok stojite to je sasvim u redu, ali tijekom vožnje ne biste željeli nešto labavo prevoziti u njemu jer postoji zabrinutost da bi predmeti mogli ispasti zbog neravnina na cesti. Kod NIU NQiX 500, otvoreni pretinac za rukavice također se ne može zaključati, ali je dublji. Time predmeti leže sigurnije u pretincu i bolje su zaštićeni od nenamjernog ispadanja.

Tema prostora za pohranu posebno je važna ispod sjedala. I ovdje vrijedi za oba skutera: Ako nije ugrađen treći akumulator, na raspolaganju je veliki spremnik. U oba pretinca stane kaciga, što je u svakodnevici prava prednost. Osim toga, oblici spremnika su pametno oblikovani. Umjesto nepraktičnih ili teško iskoristivih pretinaca, kod oba skutera dobivate široki, lako pristupačni prostor za pohranu koji se zaista dobro može koristiti.

Sve u svemu, ovaj aspekt je prilično izjednačen. NIU ima blagu prednost kod otvorenog pretinca za rukavice, ali ukupno gledajući, oba skutera nude dobro iskoristiv prostor za pohranu koji u svakodnevici apsolutno uvjerava.

Kod ergonomije oba skutera imaju sličan osnovni problem, ali NIU NQiX 500 ga u svakodnevici rješava nešto bolje od Zero LS1. Razlog za to u oba slučaja leži u baterijama smještenim ispod podnice. Ovakva konstrukcija donosi prednosti u dinamici vožnje jer težište ostaje nisko, ali istovremeno uzrokuje da su podnice više nego kod klasičnih skutera s motorom s unutarnjim izgaranjem.

Posljedica: Stopala su postavljena više, koljena se podižu, a cjelokupni osjećaj sjedenja postaje kompaktniji. Kod NIU-a je to još uvijek prilično dobro riješeno jer viši sjedalo stvara malo više prostora u kutu koljena. Visina sjedala ovdje iznosi 810 milimetara, dok je kod Zeroa 780 milimetara. No, NIU nije potpuno bez ograničenja, jer pri punom zakretu upravljača dolazi do kontakta nogu s upravljačem.

Kod Zero LS1, ovaj aspekt je primjetno izraženiji tijekom vožnje. Zbog niže visine sjedala, cjelokupni trokut sjedenja djeluje skučenije, što čini skuter ergonomično manje opuštenim. Čak i s visinom od 1,75 metara, možete se na Zero osjećati pomalo preveliko. Nedostaje osjećaj prostora, što se posebno primijeti u gradskom prometu ili pri čestom manevriranju.

Rješenje vjerojatno ne bi bilo tako komplicirano: malo bolje podstavljeno ili više postavljeno sjedalo moglo bi znatno pomoći Zero-u. Možda je to točka koju će Zero poboljšati u nekom budućem ažuriranju. Trenutno vrijedi: oba skutera imaju problema s ergonomijom zbog visoke linije podnice, ali NIU se s tim problemom nosi nešto bolje.

Po pitanju zaslona, upravljanja i povezivosti, Zero i NIU idu vrlo različitim putevima. Zero LS1 u ovom području djeluje prilično konzervativno. Zaslon je jednostavno dizajniran, upravljanje pomoću sklopki na upravljaču funkcionira, ali se ponekad osjeća pomalo dugotrajno. To se svakako može vidjeti pozitivno: Zero se snažno fokusira na bitno. Prikazuju se najvažnije informacije poput brzine, dometa i rekuperacije, ali ne puno više od toga. Naravno, to ima svoje prednosti. Tijekom vožnje ćete biti rijetko ometani, a u svakodnevici često ne trebate puno više od tih osnovnih informacija. Najveća kritika zaslona kod Zeroa je njegova tamna slika. Upravo ovdje bi se poželjelo povećati svjetlinu, ali ta mogućnost ne postoji.

Kod NIU NQiX 500, s druge strane, primjetan je znatno moderniji pristup. Već je povezivanje s aplikacijom izvrsno riješeno. Vozilo se može udobno povezati s NIU aplikacijom, a mnoge postavke mogu se izravno prilagoditi putem aplikacije. To u svakodnevici zaista izvrsno funkcionira i daje vozaču znatno više mogućnosti da prilagodi skuter svojim preferencijama.

Također, sam zaslon pruža više informacija i djeluje modernije. NIU ovdje koristi 5-inčni TFT zaslon u boji, a tu su i Bluetooth, OTA ažuriranja, Smart Lock, pa čak i navigacija korak-po-korak s ažuriranjem iz 2026. godine. Sveukupno, NIU sustav je jednostavno razigraniji, svestraniji i tehnički napredniji. Primjećuje se da je NIU pokazao više hrabrosti na softverskoj strani i izvukao više iz skutera nego Zero. Upravo zbog toga, NQiX 500 u ovom poglavlju djeluje znatno suvremenije.

U svakodnevici se Zero LS1 i NIU NQiX 500 manje razlikuju nego što bi pojedina poglavlja mogla sugerirati. Oba skutera nude praktičan koncept baterija, jer se kod oba modela baterije mogu izvaditi ili puniti izravno u vozilu.

I kod vremena punjenja postignute su vrijednosti prikladne za svakodnevnu upotrebu: Zero LS1 se standardno puni za 2,8 sati s 20 na 80 posto, odnosno za 4,5 sati s 0 na 90 posto, dok s opcionalnim brzim punjenjem traje 1,6 sati s 20 na 80 posto i 2,6 sati s 0 na 90 posto. NIU NQiX 500 navodi 3 sata za jedno punjenje akumulatora odnosno 6 sati za dva akumulatora, s dostupnom opcijom brzog punjenja. Već to pokazuje: oba koncepta su prilagođena svakodnevici i čine život s električnim skuterom ugodno jednostavnim.

Karakterom, ova dva vozila idu u jasno različitim smjerovima. Zero LS1 je više dinamički skuter. Vrlo je stabilan na cesti, vozi precizno, djeluje skladno i čisto prolazi kroz zavoje. Istovremeno, zadržava više oldschool pristup. Nije razigran, ne ističe se i akustički se ne oglašava stalno. Zero je više tihi, elegantni i smireni električni skuter – onaj koji izgleda dobro, ostaje ugodno neprimjetan u prometu i jednostavno funkcionira.

NIU NQiX 500 je, s druge strane, ekstrovertiraniji parnjak. Djeluje modernije, razigranije i u nekim trenucima gotovo pomalo ludo. Daje više akustičnih povratnih informacija, nudi mnoge dodatne mogućnosti podešavanja putem aplikacije i čak omogućuje stvari poput prilagođenih zvukova ili reprodukcije glazbe preko zvučnika na vozilu. NIU je stoga jasno skuter za sve koji uživaju u pametnim značajkama, personalizaciji i nešto upadljivijem izgledu.

Na kraju ostaje ključno pitanje: Je li NIU NQiX 500 još uvijek mjerilo u električnoj A1 klasi?

Moj odgovor na to je: Da – ali ne za svakoga.

Ova usporedba vrlo dobro pokazuje da se dva skutera manje razlikuju po tome jesu li dobri ili loši, a više po svom karakteru. Tko traži jednostavniji, elegantan i dinamički vrlo uravnotežen električni skuter, koji ne privlači stalno pažnju značajkama, bit će vrlo zadovoljan sa Zero LS1. Zero je tiši, suzdržaniji skuter. Funkcionira jednostavno, djeluje kvalitetno i posebno uvjerava svojim stabilnim, skladnim ponašanjem u vožnji.

Osobno posebno cijenim aplikacijske funkcije kod NIU NQiX 500. Obično kod motocikala ne pridajem veliku važnost povezivanju s aplikacijom. No, kod NIU-a cjelokupni paket zaista ima smisla. Možete izravno prilagoditi mnoge postavke vozila, koristiti pametni telefon kao ključ putem Bluetootha, a skuter prepoznaje kada mu se približavate ili udaljavate. Posebno kod koncepta pogona usmjerenog na budućnost, poput elektromobilnosti, ovaj oblik povezivosti za mene se savršeno uklapa u cjelokupni dojam – pod uvjetom, naravno, da ne funkcionira samo na papiru, već i u svakodnevici. A upravo to čini kod NIU-a.

Ili drugim riječima:

NIU NQiX 500 za mene je i dalje mjerilo jer nudi moderniji, cjelovitiji i u svakodnevici promišljeniji paket. No, Zero LS1 nije ništa manje od pobjednika – već je alternativa za sve one koji kod električnog skutera traže manje digitalnih igrarija, a više dinamičkog mira i suzdržanosti.