Test Triumph Scrambler 900 2026

Stići u Kaliforniju s koferom punim predrasuda teško je izbjeći kada barem donekle poznajete trenutni motocikl i jasno vam je kakve bi posljedice predstavljene promjene mogle imati.

U mojoj glavi sve je to bilo prilično jednostavno, gotovo cinično: Što se to moglo toliko promijeniti da se isplati organizirati prezentaciju u SAD-u? I kad pomislim na to kako se moja Street Scrambler ponaša, stvarno nisam vjerovao da bih mogao primijetiti značajnu razliku.

Mislio sam da imam posla s prilično konzervativnom generacijom. Takvo tipično ažuriranje iz kategorije "nova boja, novi stil" kako bi se ispunile standarde i osvježio katalog. Ali, bio sam u krivu. Zbroj sitnih promjena imao je zaista puno veći učinak nego što sam očekivao. I najgore od svega: nakon stotina kilometara još uvijek ne znam trebam li se tome radovati ili ne.

Test je započeo u uvjetima koji uopće ne odgovaraju tipičnoj kalifornijskoj pohlednici: nešto iznad deset stupnjeva i magla toliko gusta da se jedva mogla razaznati silueta nove Scrambler 900. Ali, budući da sam navikao voziti oko Dunava i u planinama Austrije ili Srednje Europe, to nije bilo ništa novo. Kao i uvijek, prvo sam grijane ručke postavio na maksimum. Prema katalogu opcionalno, za mene obavezno.

Prilikom pokretanja motora primijetio sam nešto što možda ne bi palo u oči novom vozaču Scramblera, ali bi moglo iznenaditi nekoga poput mene, tko već godinama vozi Street Scrambler: odaziv na gas.

Kod prethodne generacije, dakle kod mog motocikla, uvijek sam imao taj blago tromi osjećaj na početku. Prvi milimetri okretanja gasa nisu odmah bili popraćeni reakcijom motora, kao da se prvo odvija mala rasprava između ručice gasa, leptira gasa i upravljačke jedinice. Nikad stvarno problematično, ništa na što bi se trebalo žaliti - to se zna dogoditi kod mnogih motocikala. Ali moram to naglasiti kako bi razumio moje prvo iznenađenje.

Kod modela 2026 ta tromost je nestala. Reakcija dolazi odmah, direktno, gotovo kao da čita misli. Ova podešenost omogućuje preciznost poput skalpela kada je riječ o kontroli raspona okretaja. Možete se igrati sa zvukom mašine kako vam odgovara.

A taj zvuk je, bez pretjerivanja, izuzetno zarazan. Možda najbolji serijski zvuk u posljednjih nekoliko godina. Gromoglasan je dubok, ali ima grubu, gotovo hrskavu teksturu koja vas prati pri svakom šaltanju i otvaranju gasa.

Na našem prvom zaustavljanju bio sam tako uvjeren da ovaj ispuh nikako ne može biti serijski, da sam zasuo Stuarta Wooda, glavnog inženjera Bonneville serije, pitanjima. "Stuart, to ne može biti ono što planirate prodavati u Europi", rekao sam. On, potpuno smiren i sa samopouzdanjem čovjeka koji zna da je napravio sjajan posao, potvrdio mi je da upravo to čujem, što će također doći na europsko tržište. Osim bočnih reflektora, dnevnih svjetala u američkim verzijama i nekoliko sitnica. Akustična majstorija koja bi mogla biti djelo i samog Hansa Zimmera.

Nakon što smo ostavili maglu za sobom i ušli na glatke ceste kroz kalifornijske doline, motocikl je otkrio svoju pravu tajnu: lakoću koju joj zapravo ne biste pripisali. Na papiru - Scrambler s Metzeler Tourance gumama, prednjim kotačem od 19 inča i 220 kilograma težine - ne bi se trebala kretati tako agilno. Ali to čini.

Stuart Wood mi je objasnio zašto su se stvari tako temeljito promijenile. Nije riječ o jednoj pojedinačnoj mjeri, već o pravoj operaciji na otvorenom srcu ovjesa.

Dijeta rotirajućih masa: Motocikl je izgubio dva kilograma, ali ne bilo gdje. Nova aluminijska stražnja vilica i posebno novi lijevani naplatci osiguravaju da motocikl primjetno lakše ulazi u zavoj.

Novo Showa prednje podvozje: Zbogom klasičnim teleskopskim vilicama. Sada je instalirana 120-mm obrnuta vilica od Showe, s odgovarajućim stražnjim amortizerima podesivim po prednapregnutosti - također od Showe. Kontakt s cestom osjeća se izravnije i čak bih rekao udobnije nego kod prethodne KYB, koja nikad nije bila neudobna, ali je brže dolazila do svojih granica.

Nova ergonomija: Upravljač je veliko iznenađenje ovog modela. Niži je, ali što je još važnije, ukupno je 21,4 milimetra širi - dakle 10,7 mm po strani - i malo viši. Ova veća poluga čini ulazak u zavoj i promjene smjera znatno intuitivnijima.

Također je prerađen kočioni sustav. Triumph se oprostio od Brembo čeljusti koje su bile ugrađene posljednjih godina i sada se oslanja na J.Juan. Za hardcore talijanske fanove to može biti gotovo svetogrđe, ali u praksi su ugriz i doziranje apsolutno na razini koju očekujete od ovog motocikla. Obavljaju svoj posao dobro, bez revolucionarnosti, i ne nedostaje ni jače kočenje ni drugi disk.

Usred dana zaustavili smo se podno goleme američke zastave kako bismo napravili nekoliko fotografija i malo razmislili. Ne može se poreći da je Scrambler 900 postao oštriji.

Dizajn djeluje modernije, sportskije, a za mnoge i distanciranije. Integracija digitalnog kokpita - istog kao kod Trident 660 ili Speed Twin 900 - najočitija je točka neslaganja. Funkcionalan je, omogućuje povezivanje sa pametnim telefonom i prikazuje sve informacije nove IMU, uključujući ABS za zavoje i kontrolu trakcije ovisno o nagibu. Ali gdje je nestao šarm analognih kazaljki?

Također, stražnji okvir je postao tanji, što otežava svima koji žele koristiti dodatke starijih modela poput kratkog nosača registarske pločice ili drugih držača.

Još jedan detalj se također promijenio. Kod prethodne generacije čep spremnika je bio na vijak - sustav koji je vizualno bio skladan, ali je dugoročno mogao uzrokovati probleme. Na mom vlastitom motociklu na tom sam mjestu doživio oštećenja laka i ljuštenje. Kod modela 2026 čep se više ne zavija. I po mom mišljenju, rješenje je sada znatno kvalitetnije izvedeno.

To je motocikl koji jasno gleda u budućnost, s ciljem da dosegne mladu publiku koja zna cijeniti povezanost i upečatljive linije - ali pritom riskira da pomalo ostavi retro entuzijaste iza sebe.

Gledajući unatrag, razvoj Scramblera uvijek je bio obilježen stalnim promjenama. Od modela s zračnim hlađenjem, preko uvođenja ubrizgavanja, prelaska na vodeno hlađenje 2017. godine, do prilagodbe Euro-5 normi 2019. Međutim, skok u 2026. je najradikalniji kada je riječ o identitetu. Koncept "Modern" jasno je stavljen ispred "Classic". Čak je i logo promijenjen, sada se oslanja na crni trokut umjesto starih vintage natpisa.

Osobno sam u pravoj dilemi. Da je to moj vlastiti stroj, ne bih uložio ni jedan euro u druge elemente ovjesa ili dodatni ispuh. Oboje je tvornički jednostavno savršeno.

Dinamički je bolja u svim aspektima od svojih prethodnica. Ne djeluje preteško sprijeda, filtrira neravnine s iznenađujućom kvalitetom i omogućuje znatno brže stilove vožnje bez dovođenja ovjesa do njegovih granica.

Međutim, vizualno me ne privlači kao prijašnje generacije. Ovi koncepti boja i digitalni zaslon trenutno mi otežavaju da se u potpunosti povežem s njom.

Cijena, na sreću, ostaje nepromijenjena, i Triumph Scrambler 900 je za mene 2026. godine jedan od najsvestranijih i najatraktivnijih motocikala na tržištu, unatoč modernom utjecaju. No, kad bi Triumph ponudio boju koja bi se oslanjala na plave i crne tonove prekrasnog Bobbera 2026, imao bih ozbiljan problem.

Tada bih morao jako dobro razmisliti kako objasniti zamjenu Scramblera za neki drugi. Kad bi me vizualno još malo privukla, ne bih imao nikakvih problema oprostiti se od analognog tahometra, u zamjenu za ove felge, ovaj upravljač i opciju tempomata. Triumph je ovdje izgradio izvanredno dobar stroj. Precizan alat za glatke seoske ceste i idilične doline, bez straha da ćete se ponekad naći i u blatu.