Honda XL750 Transalp na testu cestovne performanse

Od kada je 1986. godine predstavljena prva Honda Transalp, pratila je generacije motociklista, a posebno ljubitelje moto-putovanja, ispisujući bezbroj priča. Godine 2012. proizvodnja ovog popularnog putnog endura je prekinuta, a oduševljenje među fanovima bilo je ogromno kada se 2023. u svojoj četvrtoj generaciji kao XL750 ponovno pojavila na bikerskoj sceni. Sada, samo dvije godine kasnije, već imamo ažuriranje modela. Izvana je lako prepoznatljiva po prednjem dijelu s novim dvostrukim svjetlima koja sada pomalo podsjećaju na "stariju sestru" Africa Twin, dok su iznutra posebno prilagođeni elementi ovjesa.

Unatoč oduševljenju zbog povratka legende, u povratnim informacijama kupaca i testera pojavila se kritika da je ovjes XL750 previše mekan, što čini da motocikl "pluta" pri sportskoj vožnji. Iako je to udobno, ipak ograničava opseg upotrebe. Honda je odgovorila na želje kupaca i dodatno podesila 43-milimetarsku upside-down vilicu i Showa amortizer. Hod ovjesa od 200 milimetara sprijeda i 190 milimetara straga ostao je nepromijenjen. Jednostavno rečeno, nova postavka je straga malo tvrđa na kompresiju i povrat, dok je sprijeda nešto mekša, što u praksi donosi iznenađujuće veliki učinak i osjetne razlike. Poboljšava ne samo reakciju na neravnim, lošim cestama, već i stabilnost u brzim, dugim zavojima. Iako se ovjes Transalpa može podešavati samo u prednapetosti, svi naši testeri, unatoč različitim težinskim kategorijama od Gregora do Pokyja, potvrdili su pozitivne učinke.

U kombinaciji s agilnim 755-kubičnim rednim dvocilindrom, to znači još više užitka u vožnji, posebno pri sportskoj vožnji. Agregat, koji također pokreće CB750 Hornet, pruža dovoljno potiska kroz cijeli raspon okretaja i pogodan je kako za opušteno krstarenje tako i za "nabrijanu" vožnju. Mjenjač mijenja brzine s preciznošću tipičnom za Hondu, a iako na našem testnom motociklu nije bio ugrađen, opcionalni Quickshifter može se preporučiti kao dodatna oprema kako bi se agilnost Transalpa još više iskoristila.

Što se tiče elektronike, na raspolaganju je šest načina vožnje (Kiša, Standard, Sport, Šljunak i dva slobodno konfigirabilna korisnička načina), koji kombiniraju reakciju na gas odnosno isporuku snage, motorno kočenje, kontrolu trakcije i ABS za svaku namjenu posebno, čineći razlike osjetnima. Honda pristupa konzervativno i u Gravel načinu vožnje simbolično stavlja ruku na vozačevo rame, osiguravajući da se "neozlijeđeni" prođe kroz šljunčane dionice, pri čemu četverostupanjska kontrola trakcije možda prerano intervenira. Oni koji žele podići prašinu na šljunku, morat će prilagoditi jedan od dva korisnička načina prema svojim potrebama. Na ovom testu ostali smo na asfaltu, iako su kotači veličine 21/18 inča s unutarnjim gumama spremni za obje podloge. Na asfaltu je Sport način bio naš omiljeni izbor jer se savršeno slaže s novopodešenim ovjesom. Nažalost, Honda i 2025. godine izostavlja tempomat, koji nije dostupan ni kao dodatna oprema - očito žele zadržati distancu od Africa Twin modela, a dvostruka spojka DCT ostaje rezervirana samo za veliku putnu enduro kategoriju.

Postavke se prikazuju na novom 5-inčnom TFT zaslonu u boji, a navigacija kroz izbornik obavlja se putem novog, prilično malog, ali intuitivnog, pozadinski osvijetljenog četverosmjernog prekidača na lijevoj ručici upravljača. Zaslon integrira Honda RoadSync povezivost, koja omogućuje korištenje Android ili iOS pametnih telefona za funkcije poput navigacije korak po korak, e-mailova, telefonije, glazbe i informacija o vremenu. Sada se pokazivači smjera automatski vraćaju, a ESS funkcija signalizacije naglog kočenja upozorava sudionike u prometu kod neočekivano jakih kočenja. Što se tiče kočenja: nema zamjerki na kočnice, koje, iako nisu među najjačima, osiguravaju dobro usporavanje motocikla prema namjeni.

Novost je i vjetrobran izrađen od biomase baziranog plastike Durabio™, koji optimizira aerodinamiku i poboljšava cirkulaciju zraka oko kacige vozača. Transalp ni s njim nije čudo zaštite od vjetra, ali je za vozače ispod 1,80 metara visine sasvim prihvatljiv. Visina sjedala iznosi umjerenih 850 milimetara za putni enduro, ergonomija i sjedeći položaj su ugodni, čak i za vožnju u dvoje, kvaliteta sjedala je dobra, a tek na stvarno dugim dionicama stražnjica zatraži pauzu. Domet od preko 350 kilometara pri testnoj potrošnji od 4,6 litara u kombinaciji s rezervoarom od 17 litara čini dvostruko više smisla i zadovoljstva. Honda navodi težinu od 210 kilograma spremnu za vožnju, a s punim rezervoarom i robusnim zaštitnim okvirom motora, testni motocikl teži 222,5 kilograma na nepogrešivoj 1000PS vagi, dok je maksimalna dozvoljena nosivost 195 kilograma.