Honda VFR800X Crossrunner 2011

Već je teško povjerovati da je moj prvi susret s Honda Crossrunner bio prije 14 godina. U travnju 2011. sletio sam na Mallorcu s pomiješanim očekivanjima. Prve press fotografije učinile su me skeptičnim – novi koncept Honde djelovao je pomalo nespretno i tromo na papiru. No, kao što to često biva u životu: prvi dojam vara. Kada sam u mediteranskom jutarnjem suncu na parkiralištu našeg baznog kampa ugledao motocikl, stvar je izgledala drugačije. Vitkiji, graciozniji, skladniji. Samo je iz koso prednjeg kuta izgled ostao neuobičajen – cijena za to što su dizajneri morali smjestiti pravi V4 motor u ovaj inovativni crossover koncept.

Honda je tada odabrala pragmatičan pristup. Bez marketinške pompe, bez legendarne povijesti modela na koju bi se mogli osloniti – već rezultat suhoparnog istraživanja tržišta. Trebalo je biti jednostavno motocikl koji pokriva mnoge namjene istovremeno. Svestrani stroj za one koji nemaju luksuz imati različite motocikle za svaku priliku u garaži. Ta iskrenost impresionirala me već tada.

Ono što me nije samo impresioniralo, već i iznenadilo, bio je motor. Ovaj na papiru s 102 KS neimpresivan V4 pokazao se kao emocionalni vrhunac na zavojitim cestama Mallorce. Srceparajuće je motor urlao u planinskim predjelima, s rasponom okretaja koji je išao od najnižeg pa sve do vrtoglavih 12.000 o/min. U klasi vozila gdje su dominirali jednocilindrični ili dvocilindrični motori, ovaj kultivirani četverocilindrični motor potpuno je odskakao – u najboljem mogućem smislu.

Ono što mi je ostalo u sjećanju iz tog testa je izvanredna ravnoteža motocikla. Honda inženjeri tada su proveli 120 ispitivanja u zračnom tunelu i bezbroj sati rada na podešavanju ovjesa i ergonomije. Rezultat je bio uvjerljiv: Crossrunner nije bio ni nestabilan ni trom, već je upravo u toj zlatnoj sredini koja ulijeva povjerenje i čini čak i iskusne vozače brzim.

Vozili smo satima po raznolikim cestama Mallorce – kroz uska sela, zavojite planinske prijelaze, duž obale. Svugdje je Crossrunner ostavljao suveren dojam. Kombinirani sustav kočenja s ABS-om, ovjes dobro prilagođen europskim uvjetima, upravljiva pozicija sjedenja – sve je to davalo osjećaj promišljeno uravnoteženog motocikla. Nije bio spektakularan, ali je bio čvrst i pouzdan u svim situacijama.

Naravno, bilo je i kritika: obrtomjer je bio teško čitljiv na suncu, prednaprezanje opruge na stražnjem kraju moglo se podesiti samo nezgrapno pomoću ključa za kuke, a nakon duljih vožnji postao je primjetan nešto tijesan kut koljena. No, sve te sitnice nisu mogle pokvariti pozitivan ukupni dojam: Honda je stvorila svestranog allroundera, koji je vješto zauzeo svoju nišu između sporta, ture i svakodnevne upotrebe.

Nedavno sam ponovno naišao na fotografije svog testa na Mallorci i zapitao se: Što se zapravo dogodilo s Crossrunnerom? Kako se nosio tijekom godina? Da bih pronašao odgovore, duboko sam uronio u našu online zajednicu – i bio iznenađen koliko vjernih obožavatelja ovaj podcijenjeni motocikl još uvijek ima.

Jedan od zaključaka koji se provlači kroz komentare je postojanost prve generacije (2011-2014). "Moj Crossrunner sada ima 120.000 km i još uvijek vozi kao prvog dana", piše jedan vlasnik na 1000PS forumu. Čini se da je V4 motor gotovo neuništiv, što nije iznenađujuće s obzirom na njegovo podrijetlo iz provjerene VFR800 serije. Oštećenja motora su praktički nepoznata, pod uvjetom da se poštuju propisani intervali održavanja.

Zanimljivo je da su mnogi vlasnici zadržali svoj Crossrunner dugi niz godina – znak da je koncept zaista uspio. Ova svestranost, u kombinaciji s poznatom Hondinom pouzdanošću, osigurala je modelu vjernu bazu obožavatelja.

Facelift uveden 2015. godine (često nazivan drugom generacijom) donio je nekoliko značajnih poboljšanja: više snage, profinjeniji ovjes, bolju ergonomiju i moderniji izgled. Mnogi članovi zajednice vide ovo ažuriranje kao uspješnu evoluciju koja je zadržala izvorne prednosti i uklonila slabosti.

Što se tiče slabosti: Koji problemi su se pojavili tijekom 14 godina praktične upotrebe? Konsenzus iz različitih foruma i stručnih izvještaja daje pretežno pozitivnu sliku, ali otkriva i neke tipične slabosti koje bi potencijalni kupci rabljenih motocikala trebali znati.

Kod prve generacije (2011-2014), vlasnici povremeno prijavljuju probleme s statorom, dijelom alternatora koji je zadužen za opskrbu električnom energijom. Rani znak toga je postepeno slabljenje baterije. Popravak nije pretjerano složen, ali zahtijeva nekoliko sati rada – i trebao bi se obaviti kod prvih znakova problema.

Još jedna posebnost, koju tada nisam primijetio, ali je često spominjana od strane dugogodišnjih vlasnika, odnosi se na VTEC sustav motora. Ovaj sustav prebacuje se s dva na četiri ventila po cilindru pri otprilike 7.000 o/min, što dovodi do osjetnog povećanja snage. U svakodnevnom voznom režimu, neki vozači smatraju taj prijelaz naglim. U zajednici su razvijena razna "ublažavajuća" rješenja, od jednostavnih prilagodbi ubrizgavanja do specijalnih mapping rješenja.

Kočnice su u prvim godinama često kritizirane – ne zbog nedostatka kočione snage, već zbog CBS-a (Kombinirani sustav kočenja), koji su neki vozači smatrali previše dominantnim. Honda je uzela u obzir ove povratne informacije kod kasnijih modela i prilagodila finoću podešavanja.

Što se tiče održavanja, Crossrunner je tipičan Hondin proizvod: pouzdan, ali s nekim konstrukcijskim specifičnostima. Provjera ventila svakih 24.000 km je vremenski zahtjevna i stoga relativno skupa – međutim, neki vlasnici je preskaču ili obavljaju u dužim intervalima zbog iznimno dugog vijeka trajanja ventila i sjedišta ventila.

Tko danas želi kupiti rabljeni Crossrunner, naići će na zanimljivu ponudu. Prva generacija (2011-2014) sada je postala pristupačna tajna preporuka. Dobro očuvani primjerci s 50.000-80.000 km dostupni su već od oko 5.000 eura – atraktivna cijena za tako svestran i pouzdan motocikl. Druga generacija (od 2015.) znatno bolje drži svoju vrijednost; ovdje cijene počinju od oko 7.500 eura i mogu doseći do 10.000 eura za novije modele s malo kilometara.

Dostupnost je općenito dobra. Pogled na male oglase pokazuje da se posebno njegovani primjerci s kompletnom poviješću održavanja i malo prethodnih vlasnika često brzo prodaju.

Na što treba obratiti pažnju prilikom kupnje? Osim uobičajenih sumnjivaca (povijest održavanja, stanje istrošenosti lanca, guma i kočnica) postoji nekoliko modelno specifičnih kontrolnih točaka. Kod prve generacije treba provjeriti već spomenuto stanje statora – najbolje putem testa baterije s upaljenim motorom. Kod VTEC sustava treba obratiti pažnju na ravnomjeran prijelaz pri oko 7.000 o/min.

Još jedan važan aspekt je provjera stražnjeg amortizera. Kod viših kilometraža može doći do gubitka ulja. Također, uski kut koljena, koji sam već kritizirao u početnom testu, je točka koju potencijalni kupci svakako trebaju provjeriti na dužoj probnoj vožnji – posebno viši vozači bi mogli imati problema.

Kada danas, 14 godina nakon mog prvog susreta s Honda Crossrunner, pogledam unatrag, impresioniran sam dalekovidnošću Honda inženjera. Ono što se tada činilo kao čudan hibrid između etabliranih kategorija, pokazalo se vizionarskim. Danas su "Crossover" motocikli prisutni u svim klasama zapremine – Kawasaki Versys, Yamaha Tracer serija ili BMW F 900 XR slijede u osnovi isti koncept koji je Honda postavila s Crossrunnerom.

Ono što Honda i danas čini posebnom jest njezin karakteristični V4 motor u klasi vozila kojom inače dominiraju redni i V2 motori. Ovaj motor nudi vozačko iskustvo koje mnogi aktualni modeli s motorima optimiziranim za učinkovitost i emisije više ne mogu pružiti.

Iz današnje perspektive, Crossrunner bih preporučio onima koji traže svestran, pouzdan motocikl za svakodnevnu upotrebu bez odricanja od karaktera i emocionalnog vozačkog iskustva. Posebno druga generacija, s poboljšanom snagom i profinjenim ovjesom, nudi cjelokupni paket koji se ni u usporedbi s trenutnim modelima ne treba skrivati.

Iskustva iz zajednice u bitnom potvrđuju moju tadašnju procjenu: Crossrunner nije motocikl za ekstremiste – niti za entuzijaste trkaćih staza niti za avanturiste izvan ceste. To je motocikl za svakodnevni život, za vikend ture, za odmor s prtljagom. I upravo u tom svestranom spektru primjene ona i dalje iskazuje svoje snage.

Kada se prisjetim svog testa na Mallorci, posebno se sjećam trenutka kada sam prvi put potjerao V4 do visokih okretaja i istovremeno doživio upravljivost ovjesa u uskim serpentinama – taj kontrast između sportskog pogona i udobne, upravljive pozicije sjedenja činila je poseban šarm Crossrunnera. I upravo taj šarm čini se da je do danas ostao nepromijenjen, kao što mnogi oduševljeni izvještaji vlasnika potvrđuju.

Crossrunner možda nikada nije dosegao kultni status Africa Twina ili Firebladea. Ali dokazala se kao ono što je Honda tada obećala: pouzdan, svestran pratitelj za svakodnevni život – s onim ekstra karakterom koji čini razliku između običnog prijevoznog sredstva i motocikla koji se i nakon godina vozi s užitkom.