Aprilia Tuono 457 Test 2025

E pa evo, Tuono 457 nas je iznenadila na predstavljanju u zaleđu Venecije. Nekolicina testera koji su prošle godine već imali priliku voziti RS 457 otprilike su znali što ih čeka, ali velika većina ekipe bila je jednostavno zapanjena koliko se sportski dala voziti gola inačica. Model 457 puno je više od popunjivača praznine, kako bi se pragmatično moglo reći: Aprilia sada uz svaku RS (125, 457, 660, 1100) ima i odgovarajuću Tuono. Pitanje koje se prije testa često postavljalo - zašto uopće treba A2 Tuono kad se ionako može prigušiti 660-icu - nakon testa se više nije čulo. Model 457 jednostavno je toliko dobro razvijen za klasu od 48 KS da nijedan veći motocikl s prigušivačem ne može ništa dobiti. A uz to je i znatno povoljnija.

Dvocilindraš je u sportskom smislu naravno superiorniji od svakog jednocilindraša, jer po konstrukciji turira slobodnije i manje je grubo. Tako motor ne unosi nemir u šasiju i budi žudnju za brzom vožnjom. Možda je iznenađujuće bilo to da mali motor nije imao problema ni u šestoj brzini, savršeno mirno i bez trzaja klizeći kroz grad pri 2.000 o/min, a onda bi na izlazu iz naselja prihvatio gas bez zapinjanja i razvio punu snagu. Tek u području od 9.000 o/min osjetile su se vibracije koje čovjek ne bi želio trpjeti satima. Tko s punim gasom vozi tisuću kilometara do mora, tome će vibracije možda u nekom trenutku ići na živce, no za sve ostale primjene to nije tema. Zato je itekako tema živost motora u kombinaciji s brzim mjenjačem. Ej Bože, Tuono 457 dala se u brdima tako ispaliti da si od zadovoljstva vikao u kacigi. Pohlepni motor, savršeno stupnjevan mjenjač, sportski sirova zvučna kulisa i brzi mjenjač koji je pri punom gasu funkcionirao briljantno, dali su koktel koji je euforijom preplavio tijelo. To što je quickshifter pri sporoj vožnji, prvenstveno pri uzlaznom mijenjanju brzina, gubio na briljantnosti i radio pomalo trzavo, oprostivo je, jer je njegova zadaća u biti rasteretiti vozača pri agresivnoj vožnji punim gasom i skratiti mijenjanje brzina, dok pri cruisanju i opuštenoj vožnji automatika zapravo samo prikriva lijenost vozača.

Bitan udio u sportskim performansama Tuono 457 imala je i šasija. Motocikl je kompaktno oblikovan i nije težak (175 kg s punim spremnikom za gorivo). Njihalica je ležajevana u kućištu motora. Elementi ovjesa možda nisu najkomforniji na ovom planetu, ali reagiraju dovoljno osjetljivo, dobro podnose teška opterećenja i pružaju iznenađujuće mnogo povratne informacije, a prije svega i stabilnost. Ovdje rado citiram Grammer Klausija: "Samo stabilan motocikl je brz motocikl." A budući da su i kočnice funkcionirale vrlo dobro, kako u doziranju tako i u snazi kočenja, agresivna vožnja kroz zavoje bila je jednostavno pjesma, kako se to kaže. Imali smo sa sobom dva američka trkača koji su to tako pustili da je promatraču izvana bilo teško povjerovati da je Tuono 457 A2 motocikl. Klasno uvjetovan nedostatak snage primijetio se jedino kad bi se uzbrdo na kratkim ravnim dionicama pomalo osjetio manjak zamaha. Na izlazu iz zavoja sve je još uvijek bilo savršeno, ali onda bi se već osjetilo da je snaga motora ograničena. Naravno, jasno je - mora postojati razlika između 457-ice i 1100-ice.

Sve u svemu, Tuono 457 pravo je obogaćenje sportskog A2 segmenta i usudio bih se tvrditi da se Aprilia u ovoj klasi ne treba bojati nikakvog protivnika te će u usporednim testovima osvajati najviše mjesto na podiju. Ostaje nam čekati i vidjeti.