Test Beta Alp 4.0 2024 - Skriveni dragulj za ljubitelje enduro izleta Beta Alp 4.0, model za 2024. godinu, predstavlja iznenađujuće otkriće za sve koji traže savršen motocikl za enduro izlete. Ovaj motocikl kombinira lakoću i agilnost, što ga čini idealnim za istraživanje teško dostupnih terena. Dizajniran s misijom da pruži maksimalnu funkcionalnost u najzahtjevnijim uvjetima, Beta Alp 4.0 opremljen je pouzdanim motorom koji obećava izdržljivost i snagu potrebnu za dugotrajne avanture. S njegovom laganom konstrukcijom, ovaj motocikl omogućava vozačima da lako manevriraju kroz različite vrste terena, od šumskih staza do planinskih puteva. Jedna od ključnih karakteristika ovog modela je njegova sposobnost da pruži udobnost i kontrolu tijekom vožnje, zahvaljujući dobro osmišljenom ovjesu i ergonomskom dizajnu sjedala. To omogućava vozačima da uživaju u dugim vožnjama bez osjećaja umora ili nelagode. Beta Alp 4.0 također dolazi s nizom modernih tehnoloških dodataka koji poboljšavaju iskustvo vožnje. Od naprednih sustava za kontrolu trakcije do elektroničkih pomoćnih sistema, svaki aspekt motocikla je pažljivo razrađen kako bi se osigurala sigurnost i učinkovitost na svakom koraku. Za one koji traže motocikl koji je jednako pouzdan na otvorenim cestama kao i na nepristupačnim stazama, Beta Alp 4.0 nudi savršenu kombinaciju performansi, udobnosti i stila. Bez sumnje, ovaj motocikl je pravi izbor za avanturiste koji žele istražiti svijet na dva kotača.

Za neke će Beta Alp 4.0 već biti otpisana kao kandidat za jednoroga jer ne nudi zaštitu od vjetra. No, osim toga, cilja upravo na onaj balans između vožnje na cesti i izvan nje. Alp u njezinom imenu ne označava alpsko ili Alpe, već "all purpose", što na hrvatskom znači "za sve namjene". Na jugu Slovenije smo tijekom dvodnevne enduro-ture s fokusom na offroad provjerili odgovara li Alp 4.0 svom imenu.

Pogled na tehničke specifikacije Beta Alp 4.0 otkriva zašto bi mogla biti jedinstvena. Alp postoji još od početka 2000-ih, tada opremljena Suzuki DR350 motorom, koji je među avanturistima bio vrlo cijenjen. U novoj verziji ugrađen je moderni, tekućinom hlađeni jednocilindrični motor zapremine 349 ccm, koji razvija 35 KS pri 9.500 o/min i 28 Nm pri 6.250 o/min, što nije spektakularno, ali ipak pruža znatno više snage. Ovaj motor dolazi od Tayo iz Kine, poznatog ovdje pod markom motocikala Zontes. Unatoč tome, Beta je proizvedena u Italiji. S 6-brzinskim mjenjačem, Alp 4.0 prema Beta podacima postiže maksimalnu brzinu od 135 km/h, što bi trebalo omogućiti udobne brzine za putovanja. Istovremeno, teži samo 150 kg spremna za vožnju, što je znatno lakše od svih drugih "laganih" putničkih enduro motocikala. Gume su klasičnih enduro dimenzija, s 90/90-21 na prednjem i 140/80-18 na stražnjem kotaču.

Prije nego što smo se uputili na zahtjevnije terene i tijekom vožnje po poveznim cestama, vozili smo se na asfaltu. Ovdje se Alp 4.0 pokazuje kao vrlo pristupačan i jednostavan suputnik. Već sama visina sjedala od 865 mm, u kombinaciji s uskim strukom i niskom težinom, predstavlja veliku prednost za vozače s kraćim nogama u usporedbi s obično vrlo visokim i ponekad teškim endurima. Položaj sjedenja je opušten i uspravan, samo bi vrlo visoki vozači od 1,90 m ili više mogli osjećati da su na zapravo skromnom motociklu pomalo izgubljeni. Sa svojih 1,85 m dobro se držim u njezinom sedlu i uživam u opuštenoj, nekomplikovanoj vožnji. Ta jednostavnost dolazi i zbog motora koji vrlo nježno i dobro odgojeno reagira na gas. Kao što je to slučaj s mnogim modernim jednocilindričnim motorima, jednostavni motor u Alpu treba malo više okretaja da se pokrene, ali nudi dovoljno snage i brzo se miče s mjesta. Brzine su pritom vrlo dugo podešene, jer inače ne bi bilo moguće postići brzinu pogodnu za putovanja, ali razina okretaja ostaje srednja čak i pri brzinama većim od 100 km/h, pa nema osjećaja da se motor muči. Ipak, s Alp 4.0 također je moguće vrlo opušteno krstariti kroz naseljena područja u 5. brzini bez trzanja. Ovdje se ističe i vrlo tih, ugodan zvuk, nedostatak neugodnih vibracija i precizno mijenjanje brzina.

Na lošim cestama primjetno je da ovjes nije od najfinijeg materijala. S 185 mm sprijeda i 195 mm straga, teleskopska vilica i stražnji amortizer pružaju dovoljno hoda ovjesa, no komponente ne rade dovoljno fino i brzo da bi glatko apsorbirale manje udarce. Međutim, neprilagodljiv ovjes opremljen je dovoljno prigušenja da ostane stabilan u svim uvjetima. Čak i s tvorničkim, vrlo grubim VRubber gumama iz Tajlanda, vožnja je vrlo harmonična. I to unatoč tome što smo za terenske staze napunili samo 1,2 bara zračnog tlaka. Vožnja s Betom nikada nije spektakularna, ali ona suvereno savladava sve aspekte normalne vožnje po cesti.

I kako je van utabanih staza? Ostatak grupe vozi na hard enduro motociklima, ali mi ipak izbjegavamo strme padine i teške offroad dionice. Ja sam u društvu svog oca i njegovih prijatelja, svi su stariji od 60 godina. Više se radi o vožnji po najmanjim stazama i uživanju u pejzažu nego o iscrpljujućim usponima. Međutim, dogodi se da u potrazi za pravim putem moramo proći kroz neke posebne ispite. Tako smo Beta Alp 4.0 tijekom dva dana progonili po mnogim šljunčanim cestama, dvotračnim šumskim putevima, šumskim cestama, ali i nekoliko jednotračnih staza, zaraslih drvenih puteva i kamenitih vrhunskih uspona. Našu bih turneju nazvao enduro pješačenjem, ali Alp je definitivno izveden iz svoje zone udobnosti.

Kompaktna i pristupačna ergonomija Alpa olakšava vožnju čak i izvan ceste. Iako su i prateći hardenduro motocikli uski i lagani, oni su znatno viši. U teškom terenu, povremeni oslonac nogom na tlo je na Alpu lakši. Istovremeno, stajaća pozicija na Beti je dobro izvedena i iznenađujuće aktivna. Zbog niske visine konstrukcije, ruke se spuštaju prema niskom upravljaču, što tijelo naginje prema naprijed slično kao na hardenduro motociklima. Nakon uklanjanja gumiranih umetaka, oslonci za noge pružaju puno prianjanja, koljena mogu po potrebi stegnuti uski središnji dio Bete, a mali spremnik od 11 litara ostavlja puno prostora sprijeda.

Na neasfaltiranim stazama vrlo se suvereno kreće i ne osjeća se izgubljeno. Taj osjećaj pojačava i motor. Možda nije spektakularan, ali ima dovoljno snage u sredini raspona okretaja. Na šljunčanim cestama može se malo poigrati s trakcijom, pustiti stražnji kraj da se izvija zahvaljujući fino doziranom gasu i izmamiti široki osmijeh ispod kacige. Kada postane strmije i labavije, potrebno je malo više držati gas i po potrebi dozirati s lakoćom upravljivom, preciznom kvačilom. Zbog dugog prijenosa većinom se vozi u prvom i drugom stupnju prijenosa, što ipak ne predstavlja problem, a motor zna odgovoriti i na kratke impulse gasa. S malo premještanja težine i trzajem zapešća prednji kotač se diže, što čini vožnju po hupserima vrlo zabavnom. Ovjes, zahvaljujući stabilnoj podešenosti, podržava takve manevar i male skokove, iako Alp definitivno nije za to građen. Vrlo rijetko ju dovedem do proboja i ostaje stabilna čak i pri tako jakim udarcima. Na kamenitim stazama opet se primjećuje već spomenuto, ne pretjerano fino reagiranje na male udarce i osjeća se nešto odbačen.

Iako sustavi kočenja dolaze od Nissin, mogli bi biti bolje dozirani pri jačim usporavanjima. Kada se vozi opušteno, to nije previše smetajuće. Pedala kočnice je lako dostupna dok stojite i ostaje osjetljiva na nježno pritiskanje. Samo kada se primijeni više sile, kočnice se počinju oštro hvatati nakon određene točke. Ovdje je potrebno malo vremena da se naviknete na vožnju po labavom terenu prije nego što namjerno i kontrolirano blokirate stražnji kotač.

Da bi to bilo moguće, ABS mora biti isključen. To je, uz dva načina vožnje, Street i Offroad, elegantan TFT zaslon i LED svjetlosne elemente, jedina značajna elektronika na Alp 4.0. Nažalost, to je također jedini stvarni nedostatak u neuređenom terenu. Da bi se ABS isključio, u Offroad načinu vožnje potrebno je nekoliko sekundi držati pritisnutu tipku ABS na upravljaču. Kao i kod mnogih drugih proizvođača, aktivira se ponovno kada se isključi paljenje ili motor. Nažalost, ABS se resetira i ako motor zastane. Na uzbrdici i pod opterećenjem, motor pruža dovoljno snage da teško staje. No, na nizbrdici u režimu slobodnog kretanja na labavom tlu i s ne savršeno doziranom kočnicom, prelako je pritisnuti prejako na kočnicu stražnjeg kotača i ne povući dovoljno brzo kvačilo prije nego što jednocilindrični motor s niskom inercijom prestane raditi. Budući da se ABS može isključiti samo dok je motocikl stacioniran, morate se ponovno zaustaviti i držati pritisnutu tipku ABS nekoliko sekundi prije nego što možete nastaviti. Ponekad mi se to dogodilo nekoliko puta zaredom, što može postati iritantno. Obično resetiranje ABS-a jednostavno smeta, ali kada ide strmije nizbrdo, može postati i opasno.

Tijekom dva dana u Sloveniji, Beta Alp 4.0 prošla je kroz mnogo toga. Unatoč svim skokovima, grubim šljunčanim stazama i oštrim udarcima, došlo je samo do dvije kvarove. Jednom se TFT zaslon zamrznuo tijekom vruće i prašnjave dionice, ali problem je riješen brzim isključivanjem i uključivanjem paljenja. Također, dva vijka na poklopcu ispuha su se odvibrirala, što se može dogoditi čak i kod najboljih enduro motocikala. Sve u svemu, Beta Alp 4.0 pokazala je izuzetnu izdržljivost i impresionirala je svojom robustnošću, posebno s obzirom na cjenovni razred.

Kada se Beta Alp 4.0 koristi za enduro izlete, a možda se planiraju i višednevne ture, potrebna su rješenja za prtljagu. Jedini originalni dodatak za Beta Alp 4.0 je nosač prtljage koji se može kombinirati s topcaseom. Tako bi mogla postati i praktičan gradski skuter. Dopuštena nosivost od 172 kg svakako je dovoljna za nešto prtljage ili suvozača. Oboje će ipak biti prilično tijesno.

U Austriji Beta Alp 4.0 košta 6.250 €, u Njemačkoj 6.130 €, a u Švicarskoj CHF 6'990. Time se dobro pozicionira u konkurentskom segmentu. Na primjer, Honda CRF300L u Austriji stoji 6.190 €, ali nudi manje snage i zapremnine s 286 ccm i 27 KS. Obložena verzija CRF300L Rally košta znatno više, 7.500 €. To vrijedi i za s nestrpljenjem očekivane modele CFMOTO 450 MT i Royal Enfield Himalayan, koji su kao najlakše putne enduro motocikle znatno teži i skuplji od Alp 4.0.

Iako možda ne dolazi u obzir za većinu kao ozbiljna opcija za avanturistička putovanja zbog nedostatka vjetrobrana i nešto kompaktnijih dimenzija, smatram je vrlo zanimljivim vozilom za nišu enduro pustolova. Ako ne planirate penjati se po strmim padinama, ne treba vam hardenduro. Također, ako ne namjeravate prevaliti stotine kilometara odjednom, ne trebate pravu putnu enduro. Na kratkim izletima s laganim do umjerenim terenom, Beta Alp 4.0 nudi jednostavnu vožnju punu zabave, ali se može i vrlo pragmatično i suvereno kretati po asfaltu. Daleko je od savršenstva, ali to se i ne može očekivati u tom cjenovnom rangu. Novac koji uštedite u usporedbi s drugim motociklima možete lako uložiti u sjajne ture ili male optimizacije na Alpu. Na kraju, moram reći: Ne podcjenjujte Beta Alp 4.0!