Honda XL750 Transalp u cestovnom testu

Od kada je 1986. predstavljena prva Honda Transalp, pratila je generacije motociklista, a posebno putnika na motociklima, ispisujui bezbroj priča. Godine 2012. proizvodnja ove omiljene putne enduro motocikla je prekinuta, a veselje meu obožavateljima bilo je ogromno kada se 2023. pojavila četvrta generacija kao XL750. Sada, samo dvije godine kasnije, ve smo suočeni s modelnim ažuriranjem. Izvana je to vidljivo kroz prednji dio s novim dvostrukim farovima koji sada malo podsjeaju na "veliku sestru" Africa Twin, a unutra je promijenjeno uglavnom drugačije podešenim ovjesom.

Unatoč oduševljenju zbog povratka legende, u povratnim informacijama od kupaca i testera pojavila se kritika da je ovjes XL750 previše mekano podešen, zbog čega motocikl "pluta" pri sportskoj vožnji. Iako je to udobno, donekle ograničava područje primjene. Honda je odgovorila na želje kupaca i ponovno se temeljito posvetila finoj podešenosti 43-milimetarske upside-down vilice i Showa amortizera. Hod ovjesa od 200 milimetara sprijeda i 190 milimetara straga ostao je netaknut. Pojednostavljeno, nova podešenost je straga nešto tvra u kompresiji i ekspanziji, dok je sprijeda nešto mekša, što je u praksi donijelo iznenaujue velike i osjetne razlike. Ne samo da pruža bolje odzivanje na neravnim, lošim cestama, ve i poboljšanu stabilnost u brzim, dugim zavojima. Iako je ovjes Transalpa i dalje podesiv samo u prednapetosti, pozitivni učinci su potvreni od strane svih naših testera, unatoč različitim težinskim kategorijama od Gregora do Pokyja.

U kombinaciji s agilnim 755-kubičnim rednim dvocilindrašem, to znači još više užitka u vožnji, posebno pri sportskoj vožnji. Agregat, koji takoer pokree CB750 Hornet, pruža dovoljno potiska kroz cijeli raspon okretaja i pogodan je za opuštenu vožnju, ali i za dinamičnu vožnju. Mjenjač, karakterističan za Hondu, mijenja brzine precizno, a iako naš testni motocikl nije bio opremljen opcionalnim Quickshifterom, može se preporučiti kao dodatna oprema za još vee iskorištavanje agilnosti Transalpa.

Što se tiče elektronike, na raspolaganju je šest načina vožnje (Kiša, Standard, Sport, Gravel i dva slobodno konfigurabilna korisnička moda) koji kombiniraju reakciju na gas, razvoj snage, motorno kočenje, kontrolu proklizavanja i ABS, činei razlike jasno osjetnima. Honda pristupa ovoj temi na svoj uobičajeno konzervativan način, pružajui vozaču, primjerice, podršku u Gravel načinu kako bi sigurno prošao kroz šljunčane dionice, iako četverostupanjska kontrola proklizavanja intervenira možda prerano. Oni koji žele malo više kreativnosti na šljunku, morat e programirati jedan od dva korisnička moda prema svojim potrebama. Ovo je bio kratki izlet s asfalta (poseban offroad test tek slijedi). Iako su kotači od 21/18 inča s gumama na zračnice spremni za obje podloge, ostali smo na asfaltu tijekom ovog testa. Tamo je sportski način rada bio naš preferirani izbor, jer se savršeno uklapa s novim podešenim ovjesom. Nažalost, Honda i u 2025. godini ne nudi tempomat, niti kao dodatnu opremu, čime očito želi zadržati razliku u odnosu na Africa Twin, a DCT je i dalje dostupan samo za veliku putnu enduro.

Postavke se prikazuju na novom 5-inčnom TFT kolor zaslonu, a navigacija kroz izbornike odvija se preko novog, prilično malog, ali intuitivnog, pozadinski osvijetljenog četverosmjernog prekidača na lijevoj ručici upravljača. Zaslon integrira Honda RoadSync povezivost, omoguujui korištenje Android ili iOS pametnih telefona za funkcije poput navigacije korak-po-korak, e-pošte, telefonije, glazbe i vremenskih informacija. Pokazivači smjera sada se automatski vraaju, a funkcija ESS signalizacije za nužno kočenje upozorava sudionike u prometu kod neočekivano jakih kočenja. Što se tiče kočenja: Nema zamjerki na kočnice, koje, iako nisu najperformantnije, adekvatno usporavaju motocikl u skladu s njegovom namjenom.

Novost je i vjetrobran izraen od biomase baziranog plastike Durabio™, koji optimizira aerodinamiku i poboljšava cirkulaciju zraka oko kacige vozača. Iako Transalp nije čudo u zaštiti od vjetra, barem za vozače ispod 1,80 metara visine je sasvim u redu. Visina sjedala za putni enduro iznosi umjerenih 850 milimetara, ergonomija i pozicija sjedenja su ugodne, čak i za vožnju u dvoje, a kvaliteta sjedala je dobra i tek na stvarno dugim dionicama stražnjica traži pauzu. Domet od preko 350 kilometara s potrošnjom od 4,6 litara u testu i spremnikom od 17 litara ima dvostruku svrhu i radost. Honda navodi težinu motocikla spremnog za vožnju od 210 kilograma, a potpuno natovaren i opremljen robusnim zaštitnim okvirom motora na vaganju kod 1000PS iznosio je 222,5 kilograma, dok maksimalno dopušteno optereenje iznosi 195 kilograma.