Nova Yamaha Tenere 700 i T7 Rally 2025 - Prvi test u Maroku

Tenere 700 je 2019. godine gotovo sama oživjela klasu srednjih avanturističkih motocikala. U posljednjih šest godina s Aprilia Tuareg 660, Honda XL750 Transalp, KTM 790 Adventure i drugima sve je više konkurenata ušlo u borbu za ovaj segment motocikala, no s 70.000 prodanih primjeraka od uvoenja i tržišnim udjelom od 23% trajni uspjeh Tenere je očit. Yamaha je odgovorila i s više specijalizacija unutar Tenere modelne obitelji, koja je s Tenere World Raid, World Rally, Explore, Extreme, Standard i Rally Edition bila široko postavljena. Pritom se uvijek ostajalo vjerno puritanskoj osnovnoj ideji Tenere, koja je zbog male količine ugraene elektronike i robusnih svojstava brzo mogla privui offroad-orijentiranu skupinu vozača unutar avanturističkih motocikala. Unatoč djelomično jačoj i bogatije opremljenoj konkurenciji, Tenere se zahvaljujui toj jedinstvenoj osobini uspjela održati kao vodei model meu offroad avanturistima. No 2025. godina označava prekid s puritanskim pristupom, jer po prvi put na Tenere ulaze načini vožnje, kontrola proklizavanja i ride-by-wire. Je li time postala tek jedna od mnogih, ili je Yamaha time čak usavršila Tenere recept? Na prašnjavim stazama pustinje Agafay jugozapadno od Marrakesha po prvi put smo testirali novu Yamaha Tenere 700 i Tenere 700 Rally.

Nova Tenere 700 i Tenere 700 Rally od 2025. godine predstavljaju cijelu Tenere paletu, izuzev Tenere modela s velikim spremnikom. Yamaha, naime, smanjuje modelnu paletu. Niža Tenere 700 Explore, dostupna još prošle godine, sada je apsorbirana u standardnu Tenere 700. Tko želi, sada u konfiguratoru može odabrati opciju Low, koja skrauje hod ovjesa i visinu sjedala za 20 mm. Na drugom kraju Tenere spektra, Extreme takoer ispada iz ponude i spaja se s novom Rally verzijom. Komponente Extreme modela, ponajprije kvalitetnije KYB podvozje i visoko prednje blatobran, sele u novu Rally, koja ipak zadržava tradicionalni dizajn. U čemu se točno razlikuju nova Tenere 700 i Rally verzija, objašnjavam kasnije u izvještaju. Prvo treba razjasniti možda najvee pitanje o novoj 2025. modelnoj generaciji Tenere.

Ride-by-wire predstavlja najvei prekid s dosadašnjom puritanskom filozofijom iza Tenere, odnosno tako djeluje. No prema riječima razvojnih inženjera Tenere, ova promjena nije bila njihova želja, ve je proizašla iz nužnosti poštivanja strogih Euro 5+ emisijskih normi. YCC-T, kako Yamaha naziva elektroničko upravljanje leptirom gasa, omoguuje precizniju kontrolu parametara gasa i time bolje vrijednosti emisija. No kako se osjea ovo elektroničko reagiranje na gas? Može li novi sustav i dalje pružiti onaj drag, traktorski karakter CP2 rednog dvocilindraša? Na samom motoru je, naime, malo toga promijenjeno. Twin od 689 cm² i dalje daje maksimalno 73,4 KS pri 9.000 o/min i 68 Nm okretnog momenta pri 6.500 okretaja. Ako išta, u 2025. Tenere bi trebao imati još više veliki okretni moment uz mali broj okretaja pri niskim okretajima, jer je skraen kanal za pokretanje.

Trasa na prvom testu novih Tenere modela u Maroku prilično je ambiciozna. Od kamenitih dionica šljunka, strmih šljunčanih prijevoja, pa do pješčanih vadija, ima svega. Osjeaj vožnje na ovom zahtjevnom terenu snažno ovisi o odabranom načinu vožnje. Blagi Explore način vrlo oprezno reagira na gas, osjea se znatno manje direktno nego dosadašnje reagiranje na gas putem sajle Tenere i treba dosta okretanja ručice gasa da bi se snaga poslala na stražnji kotač. Sport način je pak znatno aktivniji, življi i prilično se približava dosadašnjem reagiranju na gas. Sajla je još uvijek za nijansu neposrednija i direktnija, no ovdje se radi o nijansama. Nakon kratkog vremena vozim isključivo u Sport načinu, koristei uvijek i odmah dostupan okretni moment CP2 motora. I s elektroničkim reagiranjem na gas, CP2 doživljaj vožnje ostaje prepoznatljiv i nepomuen. A YCC-T nudi još jednu veliku prednost: ponekad grubi trzaji pri promjeni optereenja, koje je CP2 dosad pokazivao u svakom motociklu pri niskim brzinama, sada su prošlost. Osobito u uskim šljunčanim serpentinama to je bonus u udobnosti koji se ne smije podcijeniti.

Izvana se to možda ne primjeuje, no i periferija Tenere je opsežno preraena. Iz maske sada sjaje novodizajnirani, četvrtasti LED svjetlosni sklopovi, koji bi trebali pružati i bolju osvijetljenost. Nadalje, spremnik za gorivo je preraen. Sada je postavljen niže i dalje naprijed, kako bi se ublažila često kritizirana prednja težina Tenere. U sklopu te prilagodbe redizajnirana je i bočna oplata, kako bi se pružilo više slobode kretanja. Na moje veliko zadovoljstvo, sada je i poklopac spremnika za gorivo integriran u njega. Ne znam koliko sam puta na svojoj privatnoj Tenere iz 2019. tražio negdje odloženi poklopac spremnika. Uz to dolazi i sada jednodijelno sjedalo, izvučeno dalje prema spremniku, te šire serijske podnožne papučice preuzete iz World Raid modela.

Rezultat ovih prilagodbi je prije svega više prostora za kretanje pri vožnji stojei. Osobito na tehničkim dionicama, gdje su potrebne stalne promjene položaja tijela, lakše je pomicati tijelo prema upravljaču, bočno po motociklu, ili prema stražnjem dijelu. Zahvaljujui ovim mjerama, težište nove Tenere je i spušteno, no koliko je ta promjena u detalju primjetna tijekom vožnje, ne mogu rei bez izravne usporedbe sa starijim Tenere modelom. Sigurno je pak da se Tenere i dalje jako dobro osjea na labavom terenu i vidljivo je napravljena za to područje primjene. A i na asfaltu se i dalje pokazuje kao udoban turistički motocikl s pristojnom zaštitom od vjetra i opuštenim položajem sjedenja.

Uz YCC-T i dva spomenuta načina vožnje, na Tenere 700 stiže još podosta elektroničkih značajki. Prije svega, sada po prvi put ugraena kontrola proklizavanja. U duhu puritanskog karaktera, Yamahini razvojni inženjeri su ipak odustali od višestupanjske regulacije. Kontrola proklizavanja je ili uključena ili isključena. ABS se vraa s tri načina: potpuno uključen, isključen straga, ili potpuno isključen. Ovi se načini mogu podešavati ili putem novih preklopnih jedinica u MODE izborniku, ili putem ABS gumba lijevo na komandnoj ploči. Trosekundnim pritiskom u mirovanju, ABS i kontrola proklizavanja prebacuju se na zadnje korištenu offroad postavku. OGROMNA nadogradnja je, meutim, što se ABS više ne aktivira automatski pri gašenju motora putem prekidača za nuždu. Samo isključivanje i ponovno uključivanje paljenja aktivira, kako je zakonski propisano, sustave pomoi. Osim načina vožnje i kontrole proklizavanja, ride-by-wire sada omoguuje i relativno jednostavnu implementaciju quickshiftera s funkcijom blippera. Ovaj je dostupan uz doplatu i nije bio ugraen na našim testnim motociklima.

Takoer je nov 6,3-inčni TFT zaslon. Uz povezivost sa smartphoneom, nudi i dva različita rasporeda. Street raspored ima analogni pokazivač broja okretaja, dok se Explore raspored drži blizu dosad poznatog dizajna Tenere zaslona. Desno od novog TFT zaslona sada se nalazi vodootporan USB-C priključak. Baš kao i quickshifter, sada bi bio mogu i tempomat na Tenere, no Yamaha je nažalost odustala od toga. Takoer u duhu purizma, kako mi je objašnjeno. Taj argument ipak ne mogu prihvatiti, jer koga bi smetao opcionalni tempomat? Osobito meu nama koji patimo od ograničenja brzine u Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji, i koji često moramo prijei mnogo kilometara do prve legalne offroad staze, sigurno bi bilo pokoji Tenere vozač koji bi se obradovao takvoj značajki na autocestama.

Hoe li se netko radovati ostatku novih sustava, prema mojoj procjeni je stvar ukusa. Kontrola proklizavanja regulira fino i nenametljivo, no uz malo iskustva u ruci na gasu jedva je potrebna. CP2 motor, zahvaljujui upravo YCC-T-u, isporučuje snagu na stražnji kotač tako precizno i kontrolirano da nakon samo nekoliko metara isključujem kontrolu proklizavanja i više je nikad ne koristim. I novi rasporedi su lijepe igračke, ali nikako esencijalne. Podvojeno gledam na nove preklopne jedinice. Mode gumb, tipka za izbornik i suvremeni 5-smjerni joystick veliko su poboljšanje u odnosu na prije ugraen, izrazito nezgrapan kotači prošlogodišnjih Tenere modela. Kod novog prekidača za žmigavce, čini se da je Yamaha pokušala izmisliti kotač iznova, uključujui automatsko vraanje žmigavaca. Po mom mišljenju, ovdje bi poslužio i konvencionalni žmigavac, u duhu često spominjanog purizma.

Podvozje je ključno za performanse vozila, osobito kod offroad avantura. Elementi ovjesa Tenere i dalje dolaze od KYB-a i zadržavaju hod ovjesa od 210 mm sprijeda i 200 mm straga. Po prvi put je upside-down vilica, uz kompresiju i povrat, podesiva i po predoptereenju. Osobito offroad, to je velika prednost, jer se tako pri veem optereenju ili tvrem terenu može izvui još više razmaka od tla. Na stražnjem amortizeru je preraena poluga. S sada bananastim umjesto ravnim polugama, stražnji dio trebao bi opružati još progresivnije.

Na našim otprilike 80 kilometara sa standardnom Tenere 700, oko 50% smo vozili na labavom terenu, a 50% na ponekad prilično avanturističkim asfaltnim cestama Maroka. Opet je teško bez izravne usporedbe sa starijom Tenere procijeniti promjene u detalju. No ono što mi ne pada teško jest izraziti divljenje serijskom podvozju. Za relativno povoljnu cijenu, elementi ovjesa nude jako puno. Može se udobno kruzirati po cesti, a unatoč dugim hodovima ovjesa ne osjea se posve promašeno ni na zavojitoj cesti. Naravno, kod neravnina ili tvrih kočenja dolazi do pokreta u konstrukciji, no uvijek predvidivo i skladno. I na jahanju preko kamenja i panjeva, Tenere se ne pokazuje slabom i čisto amortizira i tvre udarce. Najviše se osjeti povoljnija priroda podvozja na razrovanim stazama s mnogo malih udaraca koji se ne filtriraju posve, te kada se motivirano vozi preko uzastopnih neravnina na cesti. Od odreenog tempa nadalje, podvozje više ne prati opružanje do kraja i postaje nemirno. No upravo za takve slučajeve postoji Tenere 700 Rally.

Kvalitetniji KYB elementi ovjesa Rally verzije preuzeti su 90% iz Extreme modela, lakši su od standardnog podvozja, nude po 20 mm više hoda ovjesa i, zahvaljujui Kashima obradi, rade i brže. To se osjeti na prethodno spomenutim razrovanim stazama. Dok se na Tenere 700 jasno osjete mali udarci hrapave površine ceste, na Tenere 700 Rally se preko njih klizi. Prigušenje pri veim udarcima ipak brzo postaje tvre, što pokazuje sportski karakter Rally verzije. Zanimljivo, Rally se oslanja na iste serijske gume kao i njena umjerenija modelna sestra, naime i dalje na Pirelli Scorpion Rally STR. Kako bismo mogli malo bolje iskoristiti vee offroad kapacitete Tenere Rally, na testnoj vožnji Rally verzije bili smo na Michelin Anakee Wild gumama, koje su takoer homologirane za novu Tenere. No loša vijest za ljubitelje bezdušnih guma: Yamaha za Tenere nudi samo naplatke za gume s unutarnjom gumom.

Još jedna posebnost Tenere 700 Rally jest sjedalo koje je 35 mm više. Deblje je podstavljeno i ima hvatljiviju površinu plus gumene umetke za veu dršku. Zbog dužih hodova ovjesa i debljeg sjedala, visina sjedala raste na 910 mm. Osobe niže od 1,80 m morat e se prilično pružiti prema tlu. Nadalje, Rally ima robusniju, 4 mm debelu aluminijsku zaštitnu ploču motora i titanske podnožne papučice. One nemaju izvadive gumene umetke za prigušivanje vibracija kao standardna Tenere. No evo malog savjeta: gumeni umeci pristaju i u podnožne papučice Rally verzije. Zadnja Rally-specifična značajka je vlastiti Raid raspored na TFT zaslonu. U njemu se prikazuju dva brojača kilometara slično kao u rally roadbooku.

Usudio bih se okladiti da veina vlasnika Tenere, kad je riječ o moguim poboljšanjima svog motocikla, nije razmišljala o dodatnim elektroničkim sustavima. No Yamaha je u razvoj uključila i mnogo povratnih informacija kupaca te djelomično poboljšala važne detalje. Sada fiksno ugraeni poklopac spremnika i izostanak resetiranja ABS-a pri korištenju prekidača za nuždu ve sam spomenuo. Ostale quality-of-life promjene su, primjerice, ojačani nosači prtljage, ojačani nosač ispuha i ojačana komandna ploča protiv vibracija. I mala poluga na poklopcu kvačila, u koju ulazi kraj sajle kvačila, pomaknuta je za oko 35° prema naprijed i opremljena novim plastičnim poklopcem. Iz vlastitog iskustva znam da se kod starijih Tenere modela čovjek voli baš u najgluplje trenutke zakačiti nogavicom, što se sada više ne može dogoditi. Takoer sam na vlastitoj koži iskusio koliko je mukotrpna demontaža najzadnjeg dijela oplate, koji se dosad u jednom komadu protezao oko stražnjeg dijela i stražnje polovice sjedala. Sada se ta oplata sastoji od tri zasebna dijela, što uvelike olakšava rad na stražnjem dijelu za prtljažne sustave ili kratke nosače registracijske tablice. Preraen je i mjenjač. Stupnjevi 1 do 3 sada imaju 6 umjesto 5 zubaca za uklapanje, a kut zubaca stupnjeva 4 do 6 je prilagoen. To je pak malo promijenilo osjeaj pri mijenjanju brzina. Tenere se precizno mijenja s kvačilom ili bez njega. Poželjno bi još bilo da je Yamaha konačno opremila Tenere pričvršenom stražnjom šasijom, kako bi se smanjio rizik od kapitalnog ošteenja šasije. No na moje pitanje o tome objašnjeno mi je da bi to previše podiglo troškove razvoja i time izbacilo Tenere iz ciljane cjenovne klase.

Koncept Tenere bio je ve prilično zreo, a sada je još jednom poboljšan. Sukladno tome, uočavam malo konkretnih nedostataka. Ako izostavimo značajke koje mi osobno ne bi bile nužne, ali ih istovremeno ne doživljavam kao smetnju, ostaje samo nekoliko negativnih točaka. Nedostatak tempomata sam ve spomenuo. Isto tako, po mom mišljenju, trebale bi postojati bezdušne felge kao opcija, jer mnogi vozači to preferiraju. Tijekom vožnje me zapravo smetala samo jedna stvar. Mora biti u vezi s inače odličnim, širim podnožnim papučicama, jer sam odjednom imao problema sa slobodom kretanja stopala. Doduše, s brojem cipela 45/46 pomalo sam izvan norme, osobito kad su stopala još i utisnuta u debele enduro čizme. No u mirovanju na novom T7-u desnom petom udaram u ispušnu granu, a lijevo u mali izbočeni dio bočnog stalka koji se koristi za otvaranje. Stalak i grana ipak nisu mijenjani, dakle mora biti u podnožnim papučicama. Dok kontakt s desne strane nije problem, s lijeve strane smeta kretanje stalka tijekom vožnje, a nekoliko puta se dogodilo i da se gornji rub potplata moje čizme tamo zakačio. To u pogrešnom trenutku svakako može dovesti do neugodnih trenutaka. Realno gledano, to ipak nije velik problem. Yamaha vjerojatno nee biti oduševljena mojim prijedlogom rješenja, ali kao vlasnik nove Tenere s velikim stopalima jednostavno bih odrezao taj mali izbočeni dio na bočnom stalku, jer ga uglavnom trebaju samo niži vozači, i problem je riješen. Novi Tenere modeli, dakle, zapravo ne rade nikakve velike greške.

Stara ili nova? Isplati li se prijelaz na novu Yamaha Tenere 700 2025?

Unatoč mnogim novim značajkama i više elektronike, Tenere i dalje ostavlja solidan, robustan dojam. Prenosi osjeaj da se odmah može krenuti u avanturu i, ako je potrebno, obii svijet. Strogo gledano, u udaljenim krajevima moglo bi biti problem što seoski kovač sada više nije suočen s posvuda popravljivom sajlom gasa, ve s ride-by-wire sustavom. S druge strane, nikad se ne čuje o neispravnim elektroničkim ručicama gasa, pa je taj rizik prilično minimalan. Isplati li se dakle prijelaz? Kao vlasniku Tenere iz 2019., ovo je i za mene zanimljivo pitanje. Neke prednosti nove generacije nisu za porei: bolje podvozje, niže težište, više nema trzaja pri promjeni optereenja i mnogo malih prilagodbi koje čine avanturistički svakodnevni život s Tenere ugodnijim. Druge novosti, poput kontrole proklizavanja, načina vožnje, TFT rasporeda i osebujnih žmigavaca, meni ne bi bile nužne. Na kraju e, kao i uvijek, biti stvar ukusa. Pravi puristi, koji cijene prije svega direktno i konvencionalno reagiranje na gas dosadašnjih T7 modela, vjerojatno e biti sretniji s dosadašnjim generacijama. No tko vozi Tenere prije svega zbog pouzdanosti, karaktera motora, omjera cijene i kvalitete, ili jednostavno zbog izgleda, mogao bi imati puno zadovoljstva s modernizacijom. Probna vožnja je preporuka!

Yamaha Tenere 700 ili Tenere 700 Rally 2025? Pomo pri odluci

Uz doplatu od oko 1.200 €, Tenere 700 Rally nije puno skuplja od standardne varijante. Mnogi e stoga biti u napasti odmah posegnuti za bolje opremljenim modelom. No ne treba podcijeniti učinak vee visine sjedala i duljih hodova ovjesa. Tko je ambiciozan offroad vozač koji i u terenu daje puni gas, za njega je, ne iznenaujue, Rally pravi izbor. Za one koji stavljaju vei fokus na enduro planinarenje i kreu se daleko od trkaih brzina, blaža i pristupačnija standardna Tenere možda je bolji izbor. Pri koračanju uz motocikl noge lakše dosežu tlo, podvozje reagira sporije, ali i mekše, a zapravo ostatak T7-a i dalje može više nego 90% vozača. U to se ubrajam i ja! U mom slučaju, 1.200 € bilo bi bolje uloženo u dobar offroad prtljažni sustav i razumne gume, nego u oštriju Rally Tenere.

Je li Yamaha Tenere 700 prikladna za početnike?

Yamaha Tenere 700 u načelu je prikladna i za ambiciozne početnike s iskustvom u terenu. S 73,4 KS, linearnim tijekom okretnog momenta i blagom isporukom snage u Explorer načinu, ostaje savladiva. Relativno visoka visina sjedala (875 mm) i spremna za vožnju težina od 208 kg ipak zahtijevaju odreenu visinu tijela i stabilnost. Tko se želi razvijati u enduro području, u Tenere pronalazi robustan i svestran pratitelj.

Koliki je domet Yamaha Tenere 700 s punim spremnikom?

Sa spremnikom od 16 litara i normiranom potrošnjom od 4,3 l/100 km, Yamaha Tenere 700 postiže domet od oko 370 kilometara. U terenu ili pri brzoj vožnji, ovaj se domet može smanjiti na oko 300 km. To odgovara i mom iskustvu s prethodnim modelima. Hoe li se rezerva Tenere kod nove generacije aktivirati jednako rano kao dosad, nisam mogao isprobati pri prvom testu.

Koliko je Yamaha Tenere 700 Rally zapravo terenski sposobna?

Yamaha Tenere 700 Rally jedan je od najsposobnijih serijskih motocikala za teren u svojoj klasi. Potpuno podesivo KYB podvozje s 230 mm hoda ovjesa sprijeda i 220 mm straga nudi ogromne rezerve. Razmak od tla od 255 mm, 910 mm visoko Rally sjedalo i vrlo robusna zaštitna ploča motora čine je idealnim izborom za zahtjevne offroad avanture.

Koje su tehničke izmjene bile na Tenere 700 modelnoj godini 2025 u usporedbi s prethodnikom?

Tenere 700 je 2025. dobila opsežne nadogradnje: uvoenje ride-by-wire (YCC-T), dva načina vožnje (Sport i Explorer), kontrolu proklizavanja, novi 6,3-inčni TFT zaslon, podesivo KYB ovjes sprijeda uključujui predoptereenje, preraen mjenjač, doraženi ergonomski paket, nove svjetlosne sklopove, nove dijelove oplate, novi dizajn prekidača i mnoge optimizacije u detaljima. Osim toga, spušteno je težište, a spremnik za gorivo postavljen niže i dalje naprijed.

Koje su boje/varijante boja dostupne za Yamaha Tenere 700 2025?

Standardna verzija Yamaha Tenere 700 dostupna je u bojama Icon Blue i Frozen Titanium. Tenere 700 Rally dolazi ekskluzivno u boji Sky Blue sa zlatnim naplatcima i ikoničnim Speedblock dizajnom iz 1980-ih.

Koliko je udobna Yamaha Tenere 700 na dugim relacijama?

Tenere 700 zahvaljujui doraženom, jednodijelnom sjedalu, uspravnom položaju sjedenja i širim podnožnim papučicama nudi dobru razinu udobnosti i na duljim dionicama. Novi poklopac spremnika unutar spremnika olakšava dolijevanje goriva, a zaštita od vjetra je dovoljna za umjerene putne brzine. Za one koji puno voze, ipak bi bio poželjan opcionalni tempomat on nažalost nije dostupan.

Kako Yamaha Tenere 700 stoji u usporedbi s konkurencijom?

Tenere 700 2025 uspješno se drži nasuprot konkurentima poput KTM 890 Adventure, Aprilia Tuareg 660 ili Honda Transalp, s robusnom tehnikom, pravim offroad fokusom i atraktivnim omjerom cijene i kvalitete. Boduje jednostavnim, prokušanim CP2 motorom, visokom offroad kompetencijom i smislenom elektronikom bez prenatrpanosti. Rally verzija jasno cilja na hardcore avanturiste i izdvaja se KYB podvozjem.

Za prvi test nove Yamaha Tenere 700 u pustinji Agafay i na visoravnima Atlas planine, posegnuo sam za touring-enduro kombinacijom koja se prije svega obraa avanturistima i dalekim putnicima funkcionalna, robusna i ipak povoljna po cijeni.

Kaciga dolazi od Nishue i zove se Enduro Carbon. Njena mala težina od oko 1.100 grama (uključujui vizir i kapu) brzo se isplati na dugim offroad dnevnim etapama. Kaciga se može i modularno prilagoditi: kapa i vizir mogu se, ovisno o scenariju korištenja, ukloniti ili kombinirati. Ventilacija dobro funkcionira pri testnim temperaturama izmeu 15 i 25 stupnjeva, osobito u području čela i brade. I udobna unutarnja podstava uvjerava ugodnim pristajanjem i dobrom prilagodbom.

Tekstilna jakna Vanucci VAJ-4 takoer je snažan pratitelj tijekom našeg pustinjskog testa. Unatoč prašini, vjetru i promjenjivim nadmorskim visinama, elastični vanjski materijal pokazuje se iznimno ugodnim za nošenje. Velikodušni ventilacijski otvori na prsima, leima te gornjem i donjem dijelu ruke posebno se pozitivno primjeuju u vruoj kamenoj pustinji. Na hladnijim dionicama na oko 1.200 metara nadmorske visine, stalna unutarnja podstava osigurava dovoljno osnovne topline. Protektori na ramenima i laktovima dobro sjede, a zahvaljujui mnogim mogunostima podešavanja, jakna se može prilagoditi.

Uz nju nosim Vanucci VAT-2 tekstilne hlače. Ovdje uvjerava elastičan kroj i dobra sloboda kretanja kako u sjedenju, tako i u stajanju pri terenskoj vožnji. AirVents na bedrima osiguravali su ugodno hlaenje pri nižim brzinama. Umetak protiv klizanja na stražnjici pokazao se pouzdanim na ponekad neravnim stazama, a duga povezujua patentna zatvarač pouzdano drži jaknu i hlače uvijek zajedno.

Kao rukavice koriste se Vanucci VX-1. Lagane, prozračne i opremljene kožnim dupliranjem na dlanu, pokazuju se idealnima za suhe, tople uvjete. Zaštita gležnja ostaje diskretna u pozadini, bez smetnji pri pokretima. Kod hladnog protustrujnog vjetra na višim nadmorskim visinama, ipak je brzo postalo svježe jasno ljetna rukavica.

Posebno se pozitivno ističu Vanucci VAB-9 Sympatex čizme. One zahvaljujui nubuk koži i SympaTex membrani nude dobru zaštitu od podignute prašine, a nepropusne su i pri kratkim prolascima kroz vodu. Hvatljiv potplat osigurava siguran stav na labavom terenu, a visoko sara štiti dobro od topline motora te udaraca u terenu.