Usporedba Ducati Panigale V2 i Yamaha R9

Segment sportskih motocikala srednje zapremine nikad nije bio aktivniji, a dva modela koja su nedavno izazvala najviše interesa su Ducati Panigale V2 i nova Yamaha R9. Na papiru, predstavljaju vrlo slične koncepte: sportski motocikli koji nastoje pružiti performanse dostojne trkae staze bez odustajanja od minimalne udobnosti za svakodnevnu upotrebu. Meutim, kada se sjedne na njih i počnu se nakupljati kilometri, razlike meu njima postaju očitije nego što se na prvi pogled čini.

Ducati je zamislio Panigale V2 kao čistu supersport mašinu, nasljednicu bogate tradicije natjecanja. Njezin dizajn, tehnička konfiguracija i karakter fokusirani su na pružanje sportskih osjeaja u svakom trenutku, ali bez da bude toliko ekstremna ili radikalna kao Panigale V4. L-twin motor je srce ovog motocikla, s kompaktnim dizajnom koji omoguuje izuzetno lagan monocoque okvir. S druge strane, Yamaha je željela popuniti prazninu na tržištu koja je nastala nestankom R6. R9 se pozicionira kao logičnija alternativa za one koji traže sportaša koji se takoer može iskoristiti na cesti. Njezin trocilindrični motor je poznat i pouzdan, direktno naslijeen iz MT-09, ali prilagoen radikalnijem pristupu bez gubitka svestranosti.

Prva velika razlika izmeu njih je u pristupu motoru. Ducati se oslanja na V2 koji smo ve upoznali u prethodnom Panigale V2, iako je ovaj put dobio blage modifikacije kako bi se prilagodio novim Euro 5+ propisima. Unatoč tim ograničenjima, motor zadržava svoj karakter i nastavlja nuditi značajne performanse. Ipak, iznenauje mala zadržavanje koje nudi kočenje motorom čak i u maksimalnoj konfiguraciji, što može utjecati na ulazak u zavoj ako se ne upravlja dobro promjenom brzina. Yamaha, pak, koristi trocilindrični motor iz MT-09, pogonski sklop koji se ističe svojom glatkoom i punim odazivom ve od niskih okretaja. Do 6.000 okr/min, motor R9 nudi vei potisak od Panigale V2, iako se od tog trenutka razlike smanjuju i oba motora pokazuju odreeni nedostatak krajnje snage, što je posljedica ograničenja nametnutih Euro 5+ standardima.

Gdje se jasno razlikuju je u odazivu na gas. Trocilindrični motor Yamahe reagira trenutno i pruža osjeaj izravne povezanosti sa stražnjim kotačem. To ne samo da poboljšava kontrolu pri dodavanju gasa, ve takoer olakšava doziranje u situacijama gdje prianjanje nije optimalno. V2 motor Ducatija, iako progresivan i učinkovit, treba mali trenutak prije nego što isporuči sav svoj okretni moment, što vozača prisiljava da se nešto ranije pripremi u upravljanju gasom.

U segmentu elektronike, i Ducati i Yamaha su napravili značajne korake kako bi ponudili kompletan paket u skladu s očekivanjima modernih sportskih motocikala. Oba modela uključuju napredne vozačke asistencije, kao što su kontrola trakcije, kontrola protiv podizanja prednjeg kotača, modovi vožnje te ABS u zavojima. Sve ovo funkcionira glatko i bez prevelikog uplitanja u vožnju, posebno jer nijedan od dva motora nije pretjerano snažan da bi zahtijevao stalnu intervenciju elektronskih sustava.

Ipak, Yamaha je uspjela napraviti korak naprijed u smislu upotrebljivosti i dostupnih opcija serijski. R9 dolazi s integriranim sustavom mjerenja vremena koji radi s prateom aplikacijom bez dodatnih troškova. Kroz nju je mogue analizirati detaljne grafikone vremena po krugu, idealno za one koji ozbiljno pristupaju danima na stazi. Ducati nudi nešto slično, ali samo uz dodatnu kupnju GPS modula, što predstavlja dodatni trošak. Štoviše, u svakodnevnoj upotrebi, Yamaha nudi integrirane navigacijske funkcije na svom TFT ekranu, detalj koji je čini svestranijom motociklom za one koji ne žele samo voziti po stazi.

Što se tiče quickshiftera, razlike su takoer očite. Oba motocikla nude dvosmjerne sustave, koji omoguuju promjenu brzina bez potrebe za korištenjem kvačila. No, način na koji svaka marka implementira sustav je drugačiji. Kod Ducatija, senzor položaja koji kontrolira promjenu nema prednaprezanje, što u odreenim situacijama može uzrokovati da promjena brzine nije toliko precizna koliko bi trebala biti. To rezultira nešto dužim prekidima nego što je poželjno, pa čak i dvostrukim rezovima kada se traži maksimalna brzina u sportskoj vožnji. Kod Yamahe, sustav se doima profinjenijim i omoguuje brze i čiste promjene brzina, nešto što se posebno cijeni na stazi.

Šasija oba motocikla jasno odražava pristup koji je svaka marka željela dati svojim sportskim modelima. Ducati zadržava koncept monocoque šasije, gdje je motor strukturni dio sklopa i težina same šasije smanjena je na samo četiri kilograma. Ovo rješenje omoguuje izuzetno kompaktan i lagan motocikl, što se odražava u velikoj agilnosti u zavojima. Yamaha, s druge strane, slijedi tradicionalniju filozofiju, s kompletnom šasijom u kojoj motor visi s okvira. To rezultira poveanjem težine, čime ukupna težina šasije iznosi oko 9,7 kilograma. Unatoč tome, to je najlakša šasija koju je Yamaha do sada proizvela za sportski motocikl ovog tipa.

U praksi, razlika u težini izmeu oba motocikla, ovisno o verziji Panigalea (standardna ili S), iznosi oko sedam kilograma. Ova razlika se osjeti posebno u brzim promjenama smjera i ukupnom ponašanju pri velikim brzinama. Ducati je uži i osjea se lakšim, dok Yamaha, zbog širine svog trocilindričnog motora i dizajna okvira, prenosi osjeaj veeg volumena i težine.

Na aerodinamičkoj razini, razlike izmeu dva modela takoer su značajne. Ducati Panigale V2, sa svojim oštrim i uskim dizajnom, nudi prilično ograničenu zaštitu od vjetra. Prednji oklop je manji, kako u širini tako i visini, što znači da je vozač više izložen, posebno pri velikim brzinama ili na stazi. ak i kada se zauzme vrlo trkaa pozicija, priljubljen uz spremnik goriva i što je više skupljen, lako je primijetiti turbulencije koje utječu na stabilnost i poveavaju umor tijekom dugih vožnji. Yamaha je, s druge strane, odabrala obuhvatniji oklop na R9, što pruža bolju zaštitu od vjetra i omoguuje vozaču da održi opušteniju poziciju bez tolikog aerodinamičkog udara. To čini Yamahu udobnijom opcijom ako namjeravate provoditi puno vremena vozei brzo, bilo na cesti ili na stazi.

Dinamičko ponašanje oba motocikla je još jedan od aspekata koji ih jasno razlikuje. Ducati, zahvaljujui svojoj laganoj šasiji i kompaktnoj konstrukciji, ističe se izvanrednom agilnošu u brzim zavojima. Omoguuje brze promjene smjera bez ikakvog napora i posebno je učinkovit kada se tempo poveava i kada se nastoji iskoristiti svaki centimetar staze. Yamaha, iako takoer agilna, prenosi nešto teži osjeaj u tim brzim promjenama smjera pri velikim brzinama. To je velikim dijelom posljedica giroskopskih sila koje proizvodi njezin trocilindrični motor, širi od V2 motora u Ducatiju. Ta razlika u ponašanju posebno se osjeti kada se nizu brzi zavoji, gdje se Panigale osjea živahnije i spremnije slijediti idealnu putanju bez otpora.

Ipak, ta dodatna stabilnost koju nudi Yamaha ima i pozitivnu stranu. U brzim i dugim zavojima ili na dionicama gdje je motocikl jako poduprt, osjeaj stabilnosti je značajan. R9 prenosi sigurnost i čvrstou u tim situacijama, što pomaže u održavanju konstantne brze vožnje. Meutim, kada se prednji kraj počne olakšavati, kao što se dogaa pri agresivnom otvaranju gasa na izlazu iz sporih zavoja, mogu se pojaviti male vibracije u upravljaču. Dobar amortizer upravljača može ublažiti te reakcije i održati kontrolu bez veih problema.

Ergonomija oba motocikla osmišljena je kako bi ponudila kompromis izmeu sportskosti i odreene udobnosti. Više nismo suočeni s radikalnim sportskim motociklima od prije nekoliko godina, gdje je položaj za vožnju bio izuzetno forsiran. I na Ducatiju i na Yamahi, upravljač je relativno blizu sjedalu i ne prisiljava na to da se toliko težine prenosi na zapeša. Može se održati prilično udobna pozicija čak i nakon nekoliko sati vožnje. Meutim, postoji jedna zajednička točka koja može biti neugodna u odreenim situacijama: prostor izmeu koljena i laktova nešto je smanjen na oba motocikla kada se zauzme vrlo agresivna pozicija na stazi. To može dovesti do toga da, kada se vozač jako nagne naprijed, lakat dotakne koljeno i ograniči slobodu kretanja vozača. Rješenje za to bilo bi pomicanje ili nagibanje oslonaca za noge, nešto što je uobičajeno u pripremama za stazu, no u serijskoj konfiguraciji to može iznenaditi one koji traže isključivo sportski pristup.

Ako se usredotočimo na segment kočenja, i Ducati Panigale V2 i Yamaha R9 nude sustave vrlo visokog nivoa, sposobne da bez problema odgovore na zahtjeve sportske vožnje, bilo na cesti ili stazi. Oba motocikla imaju snažne kočne čeljusti, s dobrim zahvatom i otpornošu na umor, te uključuju sustave ABS-a u zavojima. Ovo omoguuje vrlo agresivno kočenje čak i kada je motocikl nagnut, bez straha od gubitka prednjeg kotača u kasnom kočenju.

Važan detalj je da se kod oba modela može putem elektroničkog sustava isključiti funkcija kontrole podizanja stražnjeg kotača. Ovo je ključno za one koji žele maksimalno iskoristiti kočenje na stazi, jer sprječava da stražnji ABS previše rano intervenira i prisili na nepotrebno produljenje kočenja. To je jednostavna, ali temeljna prilagodba za postizanje najbolje mogue deceleracije bez žrtvovanja preciznosti ni vremena po krugu.

Što se tiče ovjesa, razlike su nešto izraženije. Ducati je opremio Panigale V2 kompletnim setom Öhlins ovjesa, kako na prednjoj vilici, tako i na stražnjem amortizeru. Ovaj izbor ve unaprijed sugerira orijentaciju više usmjerenu na performanse na stazi. Öhlins ovjesi se ističu svojom sposobnošu apsorpcije i širokim rasponom prilagodbi, ali prije svega po vrlo preciznom odzivu kada se vozi na limitu. Omoguuju vrlo kasno kočenje bez gubitka stabilnosti motocikla pri ulasku u zavoj i olakšavaju rano ubrzanje na izlazu, uvijek održavajui čvrst kontakt s asfaltom.

Yamaha R9, s druge strane, opremljena je KYB komponentama, i sprijeda i straga. Iako ove suspenzije zadovoljavaju u sportskoj vožnji, pa čak i na stazi, nemaju isti nivo osjetljivosti niti mogunosti prilagodbe kao Öhlins suspenzije na Ducatiju. Dobro se ponašaju do srednjeg-višeg ritma, ali kada se forsira do maksimuma, mogue je primijetiti da im nedostaje malo dodatne čvrstoe i kontrole. Za veinu korisnika koji žele uživati u sportskom motociklu koji je takoer prikladan za cestu, KYB set je više nego dovoljan. No, za one koji žele intenzivno voziti na stazi, vjerojatno e ulaganje u sustav ovjesa više klase biti jedna od prvih modifikacija koje e razmotriti na Yamahi.

Kada stavimo u perspektivu sve što oba motocikla nude, očito je da svaki ima svoje vlastite snage. Ducati Panigale V2 predstavlja se kao čisti sportski motocikl, nasljednik tradicije talijanske marke u svijetu natjecanja. Lagana je, agilna, precizna u zavoju, a njezina estetika je neosporna. Takoer, njezin V2 motor i dalje ima onaj poseban karakter koji mnogi entuzijasti traže. Meutim, ima nekoliko točaka koje zahtijevaju prilagodbu, poput slabog kočenja motorom čak i u maksimalnoj konfiguraciji, što zahtijeva vožnju u pravom stupnju prijenosa za učinkovit ulazak u zavoj.

S druge strane, Yamaha R9 je svestraniji motocikl. Ne samo da je izvrsna pratiteljica na stazi, ve je i udobna i praktična za svakodnevnu upotrebu. Njezina kupovna cijena je osjetno niža od Ducati, a novac koji se uštedi može se uložiti u poboljšanje ovjesa ili komponenti ako se želi maksimalno iskoristiti njezin potencijal na stazi. Trocilindrični motor nudi vrlo dobru kombinaciju glatkoe i okretnog momenta pri niskim okretajima, bez odricanja od dobrog istezanja, iako ograničenog u visokim zonama zbog trenutnih normi o emisijama.

U smislu opeg ponašanja, i Ducati Panigale V2 i Yamaha R9 nude vrlo visok nivo performansi, a ako se usredotočimo isključivo na vremena po krugu, razlike su minimalne. S nekoliko specifičnih modifikacija u svakom slučaju, mogue je da oba motocikla postignu vrlo slična vremena na istoj stazi. Ducati, sa svojim ultralaganim monocoque okvirom i uskom konfiguracijom, omoguuje vrlo brz prolazak kroz zavoje i izvrsnu sposobnost skretanja, posebno kada vozač odabire agresivniji stil vožnje, režui putanje i tražei snažne ubrzanja od samog vrha zavoja. Yamaha, iako malo manje reaktivna u brzim promjenama smjera, nudi izvanrednu ravnotežu i izvanrednu stabilnost na brzim dionicama i u zavojima s dugim radijusom.

Gdje se Yamaha jasno izdvaja je cijena. R9 košta znatno manje od Panigale V2, što je čini pristupačnijom opcijom za one koji traže moderan sportski motocikl bez potrebe za velikim početnim ulaganjem. Osim toga, novac ušteen odabirom Yamahe može se reinvestirati u poboljšanje komponenti, poput kvalitetnijeg sustava ovjesa ili kompletnog ispuha koji omoguuje motoru da oslobodi sav svoj potencijal, nešto što je zbog serijskih ograničenja donekle ograničeno. Ovo je važna prednost, posebno za one koji planiraju intenzivno koristiti motocikl na stazi.

Ducati, s druge strane, predstavlja koncept sportskog motocikla vrlo vjeran filozofiji marke. Iako nije toliko ekstremna kao Panigale V4, i dalje nudi iskustvo čisto sportske vožnje. Njezin dizajn je kompaktan, motor ima karakter, a agilnost koju osigurava njezina mala težina je značajna. Ipak, to je motocikl koji zahtijeva od vozača. Slaba retencija motora zahtijeva dobro upravljanje promjenom brzina kako bi ulazak u zavoj bio učinkovit, a manja aerodinamička zaštita može se osjetiti tijekom dugih vožnji ili pri velikim brzinama. No, tko traži iskustvo blisko trkaem motociklu, bez sumnje e u Panigale V2 nai vrlo zanimljivu opciju.

U svakodnevnoj upotrebi, Yamaha nudi svestranost koju Ducati ne doseže. Položaj za vožnju je udoban bez odricanja od sportskog karaktera, TFT zaslon je kompletan i lako čitljiv, a mogunost korištenja integriranih navigacijskih funkcija čini je mnogo praktičnijom za svakodnevne vožnje. Ducati je zahtjevniji i zahtijeva veu razinu predanosti ako se želi iskoristiti sav njegov potencijal, kako na cesti, tako i na stazi.

Zaključno, nema jasnog pobjednika u ovoj usporedbi. Oba motocikla predstavljaju najbolje iz dva različita pristupa unutar segmenta sportskih motocikala srednje zapremine. Yamaha R9 je logičan izbor za one koji traže ravnotežu izmeu performansi, svestranosti i cijene. Ducati Panigale V2, s druge strane, je idealan izbor za one koji daju prednost sportskoj čistoi i žele osjetiti u svakom zavoju natjecateljski DNK talijanske marke. Na kraju, najbolji izbor ovisit e o vrsti iskustva koje tražite na motociklu i o načinu na koji ga planirate koristiti.